Čuda nisu oluje što paraju oblake, ni plamenovi što proždiru tišinu. Ona su povjetarac u krošnjama, koji tiho šapuće među granama, neprimjetno, ali snažno , sposoban da izmijeni tijek svakodnevice. Ljubaznost je ta nevidljiva nit, nježna poput svjetlosnog zraka, a čvrsta poput temelja, koja povezuje srca i otvara prostor gdje čuda slobodno dišu.

Gledati s ljubaznošću znači osloboditi oči da vide ono što srce često previđa. Osmijeh nije tek pokret usana, on je sunčev zrak na hladan dan, tiha svjetlost koja grije tamo gdje zime traju predugo. Topla riječ nije samo zvuk, to je kap vode na ispucaloj zemlji, trenutak u kojem se pustoš pretvara u plodno tlo. Ljubaznost je ruka što dodiruje svijet s lakoćom povjetarca, no ispod nje leži snaga koja pomiče planine tuge i rastapa terete tišine.

Čuda se kriju u sitnim trenucima, u onim što često promaknu oku , kao biseri skriveni u dubinama, čekaju da ih pronađe netko tko gleda s nježnošću. Pogled može obrisati nečiji strah, osmijeh upaliti svjetlo u nečijem danu. Ljubaznost je nalik vodi što ispire prašinu s dijelova srca koje je svijet zaboravio, vraćajući im sjaj. Svaka riječ izgovorena s dobrotom postaje sjeme nade, tiha snaga koja raste nečujno, ali neumorno.

Kad ljude promatraš s ljubaznošću, vidiš njihovu istinu , krhku, nesavršenu, ali ispunjenu svjetlošću koja čeka da bude prepoznata. Svako lice postaje pejzaž, svaki susret mogućnost da se otkrije novo čudo. Ljubaznost gradi mostove tamo gdje su nekad bile ponori, spaja niti povjerenja gdje su ostali samo tragovi prošlosti.

Budi poput povjetarca što donosi olakšanje, poput ruke što podiže, poput glasa što šapuće hrabrost. Budi pogled što vidi ljepotu čak i u pukotinama, onaj tihi glas koji unosi toplinu tamo gdje je hladnoća ostavila svoj trag. Jer čudo ne dolazi uvijek s bukom, često dolazi tiho, poput kapi što pada na mirno jezero, ostavljajući valove koji se šire daleko, dalje nego što možemo vidjeti.

Ljubaznost je jezik svemira , tiha snaga koja ne ruši zidove silom, nego ih rastapa nježnošću. Gdje god je posiješ, cvjeta, gdje god dotakne, donosi plodove što hrane dušu. Gledaj, stoga, s ljubaznošću, i svijet će ti se otkriti, sloj po sloj, čudo po čudo. Jer čuda nikada ne prestaju , ona su uvijek tu, čekajući da ih primijetiš.                

                                            Moje čudo je moj Karlo, moj učitelj ljubaznosti, koji me naučio gledati svijet očima                                                          punim nježnosti i vidjeti ljepotu i u onome što se na prvi pogled čini nevidljivo.

Matija Gerić