To što je na izbore za EU parlament izašlo samo 20% birača uopće ne znači da se svijest mijenja i da ljudi konačno bojkotiraju ovaj politički sustav. Dapače, to znači da smo i dalje debelo u statusu quo i svi ti ljudi koji nisu izašli su ništa doli inertni. Gdje su oni bili kada se raspisivala peticija za EU referendum? Gdje su bili kada su se održavali prosvjedi povodom referenduma, pa i prosvjedi protiv vlade?

Bilo je interesantno čuti predstavnika jednog od sindikalnih udruženja, na prosvjedu za 1.maj kada je reko: ´…pa mijenjat ćemo vlast kao stare čarape ako treba!´…. i svjetina je počela klicati, pljeskati i trubiti. Samo malo… nakon što su političari svojim (ne)djelima, kroz zadnjih 20 godina, potvrdili da uopće nemaju svrhu donositi rješenja i upravljati državom ili njezinim sektorima, ovaj čovjek kaže ´…pa mijenjat ćemo vlast kao stare čarape ako treba!´…. i to u smislu njegov prijetnje u ime naroda?!? Dakle, ´izlazit ćemo na izbore svakih par mjeseci ako treba´ – moto je od kojega bi se trebale tresti gaće onima na vlasti?

Parlamentarna demokracija?

Dragi sindikati, džabe vam sva zviždanja i prosvjedi ako se ne odmaknete od normi koje vam je usadila sama država i isti oni protiv kojih sada prosvjedujete. Dragi sindikati, dok god budete prijetili s´..mijenjanjem političara na vlasti poput starih čarapa.´ nemojte nikada očekivati istinske promjene. Dok vjerujete i podržavate parlamentarnu demokraciju kao način odlučivanja, snosite odgovornost za sve što zadesi vas i mlade ljude koji ne vjeruju u istu demokraciju. Narod je kriv jer se mahnito drži takvog sistema i ako ikada dođe do masovnog genocida, opsadnog stanja i egzekucije države nad građanima, to će biti jer su ljudi to sami tražili, bespogovorno pristajući na parlamentarnu demokraciju kao oblik odlučivanja gdje nesposobni i inertni odlučuju koji će političar (iliti status) odlučivati o njihovim životima. Ti isti političari sjede u lakrdiji od parlamenta, primaju visoke plaće i sprovode zakone i pravila kapitalista koji ih financiraju u pozadini za svoje interese, a ne interes istog naroda koji je glasovao. Statusna ovisnost je ono što čini parlamentarnu demokraciju. Jer ljudi, sudeći po tome kako određeni politički lizoguzac izgleda, kako se nosi, koliko ima (kupljenih) diploma, daju glasove istome. Dakle, to čine na temelju njegovog statusa ´političara´ koji je uistinu samo status. Jednako kao i predsjednik države koji služi samo kao maskota, da se cereka na televiziji, glumi smiješnu, škiljavu budaletinu koja treba popuniti minutažu diletantskih informativnih emisija na HRT-u, RTL-u i Novoj TV svojim bezličnim trabunjanjima i komentarima nekih zbivanja u državi. Ali, on je predsjednik i zbog tog statusa uživa bogatstvo, vožnju u limuzinama, skupa ljetovanja, daleko od ljudi u kontejnerima i sirotih sindikata (koji su ga sami birali). Koliko samo ovdje ima kontradikcije i apsurda!!

 

 

Političke stranke su organizacije stvorene kako bi očuvale partikularne interese svojih članova – političara koji ih vode, a ne kako bi radili za interes naroda. Svi dosadašnji parlamentarni izbori dokazuju da je sve ovdje rečeno istina. Ima li nekoga da se ne slaže? Uskoro slijede lokalni izbori i na trgovima u većini gradova se nalaze štandovi nekih kvazi novih kandidata, jer oni koji su dobrostojeći i maju dobru reputaciju u ovoj državi, imaju i dovoljno novca da si plate promidžbu putem televizije i jumbo plakata, što je prosječnom hrvatskom puku dovoljno, pa ne moraju stajati na suncu cijeli dan. No, ovi jadnici na svojim štandovima pokušavaju prikupiti glasove. Neki to pokušavaju lukavo, pa regrutiraju mladedesničare i ´borce za pravdu i kobasicu´ da okolo navlače ljude za rukav da dođu potpisati i podržati određenog kandidata. Neki se pak ˝žrtvuju˝ pa dođu moljakati ljude osobno, poput ultra desničara Roka Šimića. Pod izlikom da su nezavisni, prodaju priču da su drugačiji, no sve je to isto i svako se služi istim principima. Postoje i neki kandidati koji se koriste simbolima prekrižene zastave Europske Unije i prekrižene piramide s sve-videćim okom i potom trabunjaju da će promijeniti državu, odraditi čistke i provesti pravdu. Čistke i pravda po kojem kriteriju? S obzirom da pored svojih kičastih, anti-EU i anti-iluminati, simbola imaju hrvatsku zastavu iz vremena NDH mogu misliti kakve će to čistke (op.prev.etnička čišćenja) biti.

Ne budu li ljudi suviše oprezni, desničari će se nakotiti prije nego trepnete. No, u čemu je njihova najveća opasnost? Njihova opasnost pak nije ni u svim tim ksenofobičnim ispadima, već u samom (kvazi)˝domoljublju˝ i ˝patriotizmu˝. Zašto?

Država je nasilje!

Osim desničara, veliki postotak ljudi u ovoj zemlji i dalje u svojoj borbi za svakodnevicu, vjeruju u nepravednost koja se vrši nad njihovom domovinom, te zastavu i dalje tretiraju kao svetinju. Na prosvjedu se uzvikuju parole o zaštiti domovine, svira himna, itd. Oni ne shvaćaju da je ista ta država uzrok svih njihovih problema. Desničari to shvaćaju još manje. Dapače, njima je stvarno poimanje države kirurški odstranjeno.

Ljudi, po ne znam koji puta, shvatite da; država je instrument koji služi za obranu privatnog vlasništva i privilegije bogatih i vladajućih.Dakle, ´zaštita privatnog vlasništva´je osnovni cilj, a tek nakon toga dolazi «zaštita osoba» jer je većina institucija i državnih zakona upućena zaštiti vlasništva. Ona je doslovno u privatnom vlasništvu bogate klase a ne naroda. Iste bogataške klase koje upravljaju državama stoljećima, daju lažno uvjerenje ljudima da sami biraju svoje predsjednike i vladu putem izbora. Njezin ideološki predznak (socijalna, socijalistička, demokratska, pravna) ne čini nikakvu razliku za radnika. Svaki puta kada su se radnici borili za svoja prava došli su u sukobe s državom koja je s policijom, zakonima, zatvorima i sudovima uvijek nastojala održavat postojeće stanje. Što vam to govori o državi?

Država opstaje održavajući monopol nasilja nad određenim teritorijalnim područjem, nasiljem koje ima profesionalnu, institucionalnu prirodu, putem hijerarhije (koja je također u njezinoj prirodi), putem birokratskih aparata, te centralizacijom moći. Sve je to u rukama nekolicine

Stoga, desničarska ˝filozofija˝ ne drži vodu jer je to samo dolijevanje vode na vatru. Patriotizam i ˝domoljublje˝također mnogi zlorabljuju u stjecanje vlastitih interesa i profita, pogotovo oni koji su na vlasti ili se žele dokopati iste, dok su zapravo njihova uvjerenja nad nacionalna. Koncept nacije i države su umjetno stvoreni termini kako bi se narod zavadio i podijelio – prema starom receptu. Ako vjerujete u državu, tada su vas odavno kupili. Ako vjerujete u državu, podržavate nasilje.

Uz državu postoji i nezaobilazni problem koji je glavni uzrok društvenih, gospodarskih, industrijskih nedaća, nezaposlenosti, zaduženosti, korupcije, ukidanje ljudskih prava, a to je kapitalizam. Kapitalizam je ekonomski sustav zasnovan na nužnosti najamnog rada za plaću, te na svetosti privatnog vlasništva te centralizaciji. Njegov unutarnji mehanizam se bazira na procesu da se kojim se novac (kapital) investira kako bi proizveo još više novca. U tom procesu vlasnici kapitala u svojim investicijama prateće troškove prebacuju na radnike (rezanjem plaća i njihovih radničkih prava), potrošače (putem loših proizvoda) te zagađivanjem okoliša. Stoga, ukoliko želimo pravednije društvo, kapitalizam mora pod svaku cijenu pasti.

Nažalost, mnogi žive u uvjerenju da se s podržavanjem komunizma suprotstavlja kapitalizmu jer su u povijesti komunisti bili postali najveći neprijatelji kapitalističkih gospodara i bili svugdje proganjani… Međutim, tzv. komunisti u državama u kojima su došli na vlast nisu nikada ostvarili pravedne odnose u društvu, nisu ostvarili komunističku ideju o jednakosti, već su stvorili fašističke, diktatorske države u kojima je vladavina kapitala zadržana, samo što izrabljivači više nisu bili nekadašnji privatni kapitalisti već novi „državni kapitalisti“.

Pravo na rad/otuđeni rad?

U plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki i nitko nije imao veće ili manje pravo na hranu ili dom. Poglavice, šamani i vračevi služili su svojim sunarodnjacima. Kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «pomazanik bogova» kojem je vlast dana od strane bogova. Tako nastaju vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svećenstvo). Tada je moguće natjerati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palače, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podijeljenosti – eksploataciji / otuđenom radu.

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to jeotuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga. Ljudi inzistiraju na svom pravu na rad, što je i razumljivo jer u ovom robovlasničkom sistemu to jest jedini način da se preživi, jer se mora raditi kako bi se plaćalo skupe režije, porez i hrana (koja bi trebala biti besplatna). Uistinu, malo je različitosti u događajima danas, od onih koji su se zbili u prošlosti, kada su robovi preklinjali svoje robovlasnike da im plate za svoj rad, skrate radno vrijeme, daju besplatni topli obrok, naknade za prijevoz i nakon toga će oni pristati i dalje biti robovi. To su stvari koje su robovi zatražili 1.svibnja prije 100 i nešto godina. Isto se čini i danas, preklinju se robovlasnici da daju posao i plaće, kako bi se kupio automobil ili digao kredit za stan. Stvari se nisu previše mijenjale, osim što sve izgleda ˝prihvatljivije˝ i ˝moralnije˝.

Nezapolsenost i srozavanje životnog standarda je danas najučinkovitije oružje države protiv naroda. Njime upravljaju iste političke elite (koje tvore državu), koje pak narod bira putem parlamentarne demokracije (to je potpuno zatvoreni krug). Političarima nije interes zaposliti ljude, povisiti standard, vratiti profit u javni sektor, obnoviti gospodarstvo ili se pak pozabaviti zaštitom prirodnih resursa, jer oni ne rade za vaš interes, već za interese stranih kapitalista. Niti jedna politička stranka ili ˝nezavisni˝ političar kojega odaberete neće biti drugačiji po tom pitanju. Radna mjesta koja su izgubljena su ´višak´ u svijetu koji dolazi, u kojemu radna snaga i ljudski pogon više nisu potrebni. U centraliziranoj politici je ušteda nad ljudskom radnom snagom prioritet i novac se ulaže u nešto puno isplativije kao što je to vojska, oružje, trgovina GMO hranom, te ulaganjima u privatne sektore i privatne banke. Financijske krize i uvođenje mjera štednje kao odgovora na nju započeli su rastakanjima socijalnih i radničkih prava od strane politike koju sprovodi država. Nikoga nije briga za to što vi nemate posao i ako vjerujete bilo kojem političaru, kada kaže da mu je jako stalo do vas, zapitajte se.

Alternativa – rješenje?

Dakle, izlaskom na glasačka mjesta i davanjem glasa bilo kojoj političkoj stranci zapravo ojačavamo tu manjinu (1%), a ne naš vlastiti standard! Organiziranje prosvjeda u kojima se potiče rušenje vlade ili ostavke aktualne vlade kako bi ju zamijenila druga, uopće nije rješenje niti je ikako moguće promijeniti trenutačnu situaciju. Svi prosvjedi i svaka akcija usmjerena u tom smjeru je puhanje u prazno. Inzistiranje na više radnih mjesta i na povrat kapitala u javni sektor također nije rješenje jer državne institucije ne postoje zbog naroda, već zbog političkih, bogataških elita koje gledaju vlastiti interes. Vrijeme je da shvatite da smo sami sa sobom i mi, 99%, moramo pronaći najfunkcionalniji rješenje i samoorganizirati se! Alternativa za parlamentarnu demokraciju jestdirektna demokracija.

Direktna demokracija je oblik otvorene i istinski demokratske institucije (mlađa sestraanarhizmu) u kojoj je potpuno nemoguće očuvati privatne interese i imati hijerarhiju. Ostvaruje se putem radničkih vijeća i plenumima na radnim mjestima, odnosno održavanjem otvorenih skupština u mjestima življenja.  Direktna demokracija, odnosno mogućnost da ljudi sami donose izravne odluke umjesto da se pasivno prepuštaju samovolji “demokratski” izabranih političara pod utjecajem kapitala, je pravo rješenje za pravedniji i bolji sustav koji traže ljudi širom svijeta. Postoje li ljudi koji se protive tome da donošenje važnih odluka i upravljanje resursima (institucijama, bankama, korporacijama, tvornicama) treba biti u rukama cijeloga društva, a ne uske političko-ekonomske elite koja će se njima koristiti radi svog privatnog profita?

U trenutku kada država i ekonomija profunkcioniraju po principu direktne demokracije uz uvažavanje temeljnih načela solidarnosti, materijalne ravnopravnosti i pravednosti, ovaj pokret će se lagano raspuštati, jer je on samo prekretnica i tranzicija prema boljem, za život ugodnijem, demokratičnijem, solidarnijem, ekonomski razvijenijem i održivijem te pravednijem društvu na kojemu se temelje sve ˝utopijske˝ideje.

Što vi možete učiniti?

• Bojkotirajte sve političke izbore (križanjem listića)
• Educirajte se uz pomoć mnogobrojne literature koje govori o lošim učincima kapitalizma i države koja ne služi narodu
• Informirajte ljude oko sebe
• Samoorganizirajte se u udruge i kolektive u mjestima u kojima živite
• Zalažite se za uvođenje kraćeg radnog vremena, društvenu kolektivizaciju banaka, privatizirane imovine, poljoprivredne zemlje, za ulaganje u proizvodnju i industriju, radničko preuzimanje sredstava za proizvodnju, organiziranje direktnodemokratskih lokalnih skupština, te besplatno javno obrazovanje i zdravstvo.
• Izbjegavajte odlazak u nabavku namirnica iza 17h te vikendom, jer inače podržavate nepotrebno radno vrijeme i otuđeni rad.

 

http://2012-transformacijasvijesti.com/politika/gdje-je-rjesenje