Subjektivnost u raspravama

Mene osobno prilikom svake svađe muči pojam subjektivnosti i to mi je neposredni povod cca. 50% svađa. Stručnjaci navode da ukoliko u svađi nema žestokog sukoba i oštre subjektivnosti onda bi se ista nazivala znanstvenom raspravom. Ne volim nametati osobno mišljenje no isto tako ne podnosim isključivost i odnos „to je nemoguće“ kod bilo kojeg sugovornika a upravo to je moja vlastita subjektivnost. Ovim praktički ipak namećem vlastiti sustav vrijednosti u kojem ne postoji dogma, autoritet, hijerarhija i isključivost i tim sam automatski u sukobu s 90% stanovništva. Realno, moj sustav vrijednosti je unatoč svom zdravom razumu možda pogrešan... ŠIROKI VIDICI su u mom spektru vrijednosti uz SVOJE JA najjača ljudska osobina no nikako da se pomirim da drugi ljudi možda ne vrednuju ovo na isti način kao ja i da samim time oni možda nisu u krivu i nisu „zatucani“. Dakle, 50% mojih svađa uzrokovano je gnjevom zbog isticanja subjektivnosti u određenoj temi a upravo smo shvatili da isto činim i sam.

Ego, ego, ego

Drugih 50% povoda mojih prepirki je povreda ega. Ako sam svadljiv i konfliktan nekako, onda sam egoističan svakako. Gledajući ovo seciranje mojih mana može se primijetiti da sam prilično teška osoba u konverzaciji pa možda i nisam najbolji primjer no ipak vjerujem da postoji poveznica unutar svih svađa s ovim mojim konstatacijama. Osnovna čovjekova mana je spuštanje na tuđu razinu prilikom brutalne povrede ega. Izjave poput „Odvratan si!“, „Glup si“ ili „Ti si jedna obična budala“ osobu gotovo instantno tjeraju na afekt i vrijeđaju ego (nekada i nepovratno, kod tzv. „zlopamtila“) iako bi se svaki pojedinac objektivizacijom situacije i izdizanjem iz nje shvatio da je svatko u svačijim očima drugačiji i da je gotovo nemoguće svakom udovoljiti i svakome biti savršen i sa svakim biti dobar. Također, bitan aspekt u ovoj određenoj situaciji je i neiskrenost druge osobe kojoj je možda isto povrijeđen ego pa vrijeđanjem stvara određen štit oko svoje u tom trenutku prilično labilne psihe. Naravno, vječiti optimist kao ja će ustvrditi da u svađi ego ne mora nužno biti povrijeđen nego dapače, pojedinim osobama upravo svađa služi za prehranu njihovog ega pa će se zato svađati s osobama koje su na intelektualnom ili „svoje ja“ planu inferiorne. Ja osobno obožavam verbalni sukob s osobom koja me je kadra nadjačati u istom jer nema ljepše pobjede od one u dvanaest rundi protiv velikog favorita.

Pozitivni odjeci svađe

A takve pobjede ponajviše služe unaprjeđenju odnosa sa suprotstavljenom osobom. 
Službena definicija svađe je: Komunikacija s mnogo očitih negativnih emocija, otvoreno iskazivanje srdžbe i trošenje energije onih koji se svađaju. Svađa često uključuje teške riječi i povređuje onog drugoga. Ima neposredni povod i dublji uzrok.

Stručnjaci navode da postoje osobe koje se nikada ne posvađaju, žive u određenoj idili no kod takvih odnosa u jednom nezanemarivom postotku na kraju ipak dođe do okršaja koji zbog svoje snage završi fatalno za njihov međuodnos. Dakle, svojevrsni naputak znanosti je poticanje svađe jer ona zapravo unaprjeđuje odnose. Neposredni povod nikada nije zapravo bitan, bitni su dublji uzroci. Tako se često dogodi da ljubavni par nasred ulice ima sraz zbog toga jer je recimo netko zaboravio kupiti kruh. Pravi razlozi su zapravo nakupljene frustracije iz nekog drugog slučaja koje osoba pokušava riješiti na ekstrovertan način pri čemu je žrtva inferiorna osoba. Ego će se nahraniti tako da će napadnuta osoba pognuti glavu dok će se dublji osjećaji najčešće puniti njegovim revoltom u situaciji. Situacija nije ogledni primjer jer je najgora svađa ona u kojoj osoba s povrijeđenim egom na još gori način vraća lopticu partneru u sukobu ali se da shvatiti da je svađa jako dobra stvar ukoliko se iz iste izvuku pouke.

Negativni odjeci svađe

Jasno, ukoliko se s druge strane „digne nos“ ili, ne daj bože, osoba verbalnu podjarmljenost pretoči u fizičko nasilje (što je najprimitivniji afekt osobe) svađa postaje vrlo negativno nabijeno iskustvo. Koliko smo samo puta teško ili nikako zaspali jer smo shvatili da smo pogriješili? Tvrdoglavu osobu je još teže navesti na oprost a po mom mišljenju najveći problemi nastaju kada želja za isprikom kod druge osobe biva protumačena kao ego trip. Onda doslovno moramo padati ničice na koljena i poklonima kupovati ponovnu naklonost osobe koju očito cijenimo (ovo nipošto ne bih preporučio, no to je reakcija mog ega). Bitna je i kategorizacija osoba na opuštene i napete. Imao sam iskustva (pošto sam napeta osoba) da se sukobim s još jednim oglednim primjerkom i svaki puta je bilo zanimljivo. Kod mene je srećom izražen i adrenalin pa mi to na neki bizarni način imponira jer mi je izazov no što ako drugu osobu vrijeđa moja agresivnost? Onda bih svakako morao naučiti koje su granice u bilo kojem verbalnom sukobu jer imam ozbiljnih problema u tom. Zaključak je da će svađa biti negativna isključivo kada osoba pređe granicu dobrog ukusa ili kada osobe izbjegavaju shvaćanje pouke i uzroka.

Aspekti svake svađe:

-    Subjektivnost
-    Tvrdoglavost
-    Uzimanje strana
-    „Uvijek u pravu“ stav
-    Povreda ega
-    Neinformiranost
-    Predrasude
-    Uski pogledi na situacije
-    Pomirba
-    Pouke i uzrok svađe

Odgovor na pitanje - Zašto su neke osobe revnije međusobnoj svađi dok za neke osobe gotovo da nismo niti čuli da u njihovom sustavu emocija postoji razdražljivost i svadljivost?

Moj odgovor – Zato što su karakterno jako slične ili u potpunosti suprotne i zato što se na određenoj razini POŠTUJU!

Ovo potonje nije samo moje mišljenje nego i mišljenje stručnjaka. Kada se netko konstantno svađa onda se u 99% slučaja i poštuje, poput sukobljenih generala u ratu. S jedne strane je jasno prisutan antagonizam prema toj određenoj osobi no s druge strane nema ništa ljepše nego kada uzdignute glave izađete iz ovog verbalnog boksa bez obzira primili ili zadali batine jer ste dali sve od sebe. Tom linijom nije ni čudo da se često dogodi nemoguće, da osobe koje se toliko javno ne vole na koncu postanu jako dobre. Dakle, ne mora nužno značiti da je svađa loša niti za budućnost odnosa jer je često upravo to poveznica i očigledno je da osobe u takvim slučajevima imaju jako dobre teme za raspravu i gledanje istih s različitih aspekata.

Odgovor na pitanje - Da li je svađa zapravo izraz premoći ili nemoći?

Moj odgovor – OBOJE!

Prvo jer čovjek po prirodi voli pobjeđivati i biti u pravu, a drugo jer čovjek po prirodi ne voli biti stjeran u kut niti biti ponižen. Upravo zbog nemoći svađa zna eskalirati u fizički sukob. Svađa je svakako vrlo jako oružje ka osobnom samoostvarenju i bitno je samo kako ćete je upotrijebiti, kao ultimativnu samopomoć i spoznaju ili kao obijest i lijek protiv frustracija.

http://www.4dportal.com/hr/drevne-civilizacije/1699-svaa-izraz-premoi-ili-nemoi