Što je dobro a što je loše?

Naši životi se sastoje od bezbroj dobrih i loši stvari, događaja, trenutaka itd. Naš život je cjelina protkana takozvanim lošim i dobrim stvarima. Što je dobro? Kada nađemo idealnog partnera, sagradimo kuću, kupimo auto … dali to oslikava nešto dobro? U tom trenutku zasigurno da. Život jest sadašnji trenutak, ali protkan sa bezbroj događaja na koje mi gledamo, etiketiramo ih dobrima ili lošima. Trenutak kupnje novog auta zasigurno možemo etiketirati dobrim trenutkom, no dali je on stvarno dobar, to ćemo tek vidjeti u beskonačnom sadašnjem trenutku. Za kupnju novog auta možemo potrošiti zadnju kunu, ili se zadužiti u nekoj od banaka na nekoliko godina. Auto možemo razbiti za dan, mjesec, godinu ili nikad. Ako razbijemo auto, popravak će nam zasigurno stvoriti mnoge financijske i druge probleme, što znači da ćemo taj događaj zasigurno okarakterizirati, etiketirati lošim.

Kada smo kupili auto, taj smo događaj nazvali dobrim, no isti taj auto, kad smo ga razbili etiketirali smo ga lošim. Razbijanje auta, odnosno etiketa loše stvar koja nam se dogodila, ne bi bila moguća da nismo kupili taj auto, koji smo čin kupnje etiketirali nečim dobrim.

Prema ovom, svako dobro prethodi nečem lošem a loše prethodi nečem dobrom. Pa možemo zaključiti da su naši životi protkani dobrim i lošim događajima. Da nam se nije dogodilo nešto loše, ne bismo završili tamo gdje nam se dogodilo nešto dobro. No to je još jedna iluzija dobrog i lošeg.

Ne postoji ni dobro ni loše, već sve jednostavno postoji, sve je onako kako i treba biti, jer da nije, ne bi niti bilo.

Dobro, loše, sve je to dio programiranosti našega uma, programi koje smo pokupili od naših roditelja, rodbine, prijatelja, okoline… Nešto je loše, samo ako mi o tome stvorimo sliku, kažemo da je loše. Na slomljenu ruku mogu gledati kao na nešto loše, neću moći igrati nogomet, plivati, voziti auto itd. Ili mogu gledati ovako: neću ići na posao dva tjedna, lijepo ću se odmoriti, imat ću više vremena da provedem sa djecom, da čitam knjige, da odem do prijatelja…itd. Sve je stvar uma, programiranosti. Mi biramo, mi imamo moć na koji ćemo način etiketirati neki događaj, samo prvo moramo postati svjesni te moći. Moramo postati svjesni iluzija vjerovanja o dobrom i lošem, moramo postati svjesni da je sve baš onako kako i treba biti, jer da nije ne bi ni bilo, sve je škola i sve je prožeto ljubavlju stvaratelja, odnosno svega sa svime.

Pištolj se može koristiti za razbijanje oraha, ali se može koristiti i za ubijanje, sve je stvar izbora, programiranosti na koji ćemo način gledati na njega, u koju ćemo ga svrhu koristiti. Isto je i sa “lošim” događajima, ništa nije loše ako mi to ne etiketiramo lošim, odnosno ne tražimo u tom događaju samo loše. Ono što mi nazovemo lošim, može prethoditi nečem dobrom, pa zar je onda to loše, bilo loše? A ono što je dobro može prethodit nečem lošem, pa zar je onda to dobro, bilo zaista dobro?

ILUZIJE

Mi smo uskomešane čestice koje vibriraju…

Materija je više od 99.9999% praznina! Nema ničega osim uskomešane čestice koja vibrira kao luda i koja čini da vjerujemo da je materija čvrsta. Kako to? Kako ne možemo vidjeti kroz materiju ako je ona 99.9999% prazna? Zašto vidimo i doživljavamo čvrstoću? Kako to da nismo učili u školi, u svih tih 12 razreda, da je materija gotovo sasvim prazna? Zašto nam nije rečeno da je materija iluzija? U čemu je tajna? Zašto nas zaglupljuju…???

Mi nismo slijepi za boje – mi smo slijepi za dimenzije i denzitete…

Jedna od tajni je u ovome – naše tijelo je leća – filter. Ono vidi i doživljava fizičku realnost, koja u sebi i po sebi u stvari, ne postoji – ona je iluzija. Tamo vani nema objektivne realnosti! Mi je kreiramo u svojim glavama. To je kao kada bismo mogli raspoznati samo crvenu boju i onda rekli: Vidim crvenu građevinu – sve je crveno! Vjerovatno vidimo samo milionti dio realnosti koja nas okružuje. Sve druge realnosti su profiltrirane kroz naš sistem svijesti. Mi smo okruženi svim tim realitetima, ali ljudsko biće nema iskustva o njima i ne primjećuje ih. Mi čak ni ne pretpostavljamo da one postoje! Kakvo iznenađenje…

Sve stvari su polja sila energije…

Sljedeća točka: ne postoji objektivna realnost odvojena od promatrača. Realnost koju doživljavamo selektiramo iz Apsolutne Realnosti koja nas okružuje. Mi samo doživljavamo svoju percepciju Stvarnosti! To znači da u stvari – fizička realnost kao objektivna realnost ne postoji. Naša percepcija je realnost koju mislimo da doživljavamo i formirana je od Beskonačne Realnosti u koju gledamo. Svi mi pojedinačno kreiramo svoju vlastitu realnost percepcijom! Teško je povjerovati – znam! Sve stvari u kreaciji su aspekti jednih drugih i svjesna energija može doživjeti druge energije. Te druge energije nisu obavezno one koje su svjesne kao ljudska bića. Neke su manje svjesne, neke su svjesnije. Postoje različiti stupnjevi svijesti…

Univerzum je odnos energija…

Ove energije su u stvari polja energetskih sila (svijesti) i jedna energija reagira na drugu. Ova reakcija je ono što nazivamo njenom percepcijom ili doživljajem! Na primer, ljudska energija može doživjeti energiju drveta i energija drveta je takođre u stanju doživjeti ljudsku energiju. Možemo upotrebiti svaku kombinaciju energija i sve dok su u okviru određenih opsega, one mogu imati iskustvo jedna o drugoj. Univerzum je odnos Energija … Svijesti. To je odnos razmjene energija ili svijesti! Sve to je vrlo jednostavno. Razlog zašto možemo opaziti druge ljude je taj što smo u stanju osjetiti njihovu energiju. Karizmatični ljudi izazivaju ugodne osejćaje, a neki drugi čine da se osjećamo izbačenim iz ravnoteže. Neki izazovu jezu…

Nema ničega izvan nas …

Mi svi kreiramo svoju individualnu realnost od Beskonačne Holografske Apsolutne Realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo. Mi živimo u njoj i jesmo ona! Također bi mogli nazvati tu realnost i Božijom Realnošću! U stvarnosti postoji samo Bog … samo Duh! Postoji samo Um ili Svijest! Postoji samo kvantna juha! Mi smo Jedno sa tom Apsolutnom realnošću, ali doživljavamo samo dio njene Kontinuirane cjelovitosti. Ta apsolutna realnost je kao paleta sa koje selektiramo svoju realnost kao što slikar bira boje sa svoje palete. Ono što vidimo i doživljavamo kao fizičku realnost je izbor posebnih vibracija suštine Univerzuma. Apsolutna realnost u kojoj živimo se također naziva Univerzalni um…

Kreacija je uvijek nova…

Univerzalni um je/sadrži svijest kao i podsvjesno, ili takozvani Ne-Bitak. Drugim riječima, taj Um ili Bog nije statička energija – to je dinamična energija koja se stalno mijenja. Kreacija je uvijek nova! Ne postoji ništa izvan univerzalnog uma, jer sve stvari i bića žive unutar kontinuirane cjelovitosti. Mi jesmo kontinuirana cjelovitost univerzalnog uma. To je naš um, ali mi isključujemo sve realnosti osim fizičke! Priče iz prošlosti su Apsolutnu Realnost ili kvantnu juhu nazivale – Ništa. To zaista jest gnijezdo Ništavila iz koga se rađaju sve stvari da bi se manifestirale. Sve stvari su kreirane iz Apsolutne Realnosti upravljenom energijom koju nazivamo misli ili um. Što smo više u stanju fokusirati svoje misli, to smo sposobniji za kreiranje. Škola na Zemlji služi da bi se ovo naučilo. Mi smo kreatori početnici!

Napomena o Lekcijama…

Lekcije su mala metafizička sjedinjenja koja su kreirana usmjerenim energijama misli i koje se manifestiraju na vašem ekranu. One čine misli izražene u obliku riječi i njih čitaju mnogi ljubitelji lekcija. Ove lekcije su monolozi jer čitav Univerzum jest monolog! Ne postoji ništa osim Svemogućeg i ta sila se ne obraća nikome drugom nego sebi. 

 

Ljudska bića – minijaturni Univerzumi ….

Možemo nazvati Apsolutnu Realnost beskonačnom Holografskom Kvantnom Juhom i ona sadrži sve realitete ili iluzije (oni su jedno te isto). Iz te kvantne juhe mi kreiramo fizički univerzum koji je naš svijet. Sigurno, uključujući i vaš monitor! Sva bića i sve stvari kreirane iz Beskonačne holografske kvantne energije su prolazni aspekti Cjeline. U međuvremenu mi smo kompletan minijaturni univerzum, duplikat Originala u punom pogonu. Zapravo, mi jesmo Original – ali nismo svjesni toga! Imamo iste kvalitete kao i sila koju ponekad nazivamo Svemogući! Tako, mi smo Apsolutna Realnost i možemo opaziti sami sebe kao Holografski Duplikat koji egzistira unutar Apsolutne Realnosti. Mi kreiramo svoju percepciju realiteta, iluzija, osobnih istina i univerzume putem snage i kvaliteta misli koje usvajamo. Mi zbog toga jesmo – živuća istina! Mi kreiramo svoj Svijet i svoju Istinu dok ih doživljavamo. Svi su oni jedinstvene kreacije…

Ne učimo mnogo u učionicama…

Mi kao ljudska bića (duše u materiji) smo ograničili sami sebe na samo nekoliko oktava realnosti dok je spektrum beskonačan. Sada slijedi vrlo važna točka: čitava shema deluzije/iluzije je održavana i pokretana od strane vladara našeg svijeta! Ne postoji škola ili institucija na svijetu koja će nam nešto reći o iluzornosti postojanja, a mi ipak provodimo 12 do 15 godina u tim velikim učionicama. Koji vic! Zašto je to tako?

Ljudska bića su roboti ispranog mozga…

Vladari svijeta žele da ljudska vrsta postoji u ograničenom stanju sa ispranim mozgom. To im olakšava da nama vladaju i dominiraju.

To čini da vjerujemo i reagiramo na sve vrste fikcija i/ili besmislica. Ta zbrka ili fikcije uključuje sve postojeće filozofije, religije i političke koncepte kao i svakodnevni način života. Kao i naš financijski sistem, medicinski sistem i zločinačko obmanjivanje medija. Sve nas to okupira vjerom u svjetovno i besmisleno. Oni nas čak nateraju da odemo u rat i ubijamo svoju braću i sestre. Kakva igra! Ispran nam je mozak od dana kada smo rođeni. Vladari svijeta žele da vjerujemo samo u realnost svjesnog uma! Taj um nam kaže da su stvari onakve kakve ih vidimo. Nisu! Realnost koju doživljavamo je rezultat mentalne navike, zaglavljeni smo u mentalnom kolosjeku i prinuđeni da se rađamo iznova i iznova samo zbog toga. Mi spavamo! Probuditi se u „ono što jest“ – je individualni podvig. Postoje mnoge i mnogo bolje realnosti od ove koju većina ljudi sada doživljava …

Vraća se domu svoga oca…

Čitav fizički univerzum, uključujući i svijet u kome živimo, je iluzija. Međutim, on je realan za one koji žive u toj iluziji i vjeruju u nju. Kada naše tijelo umre, energija naše duše kreće ka energetskim realitetima viših dimenzija/denziteta. Ona automatski odlazi na odgovarajući nivo univerzalnog uma. Ili kao što se pretpostavlja da je Isus rekao: ona se vraća domu svoga oca. Tamo susrećemo druge duše na sličnom nivou uma ili vibracija. Svi se vraćamo na odgovarajući nivo energetskih vibracija i kritički ispitujemo svoje putovanje na Zemlju. U međuvremenu razmislite o ovome: nadam se da ste iskusili sve svoje lekcije. Jednom kada ih sve probate i usvojite – idete direktno na nebo. Šalim se, naravno… haha!

Možemo vidjeti da se to događa svuda oko nas…

Vladari svijeta se protežu sve do viših realiteta univerzuma i čovječanstvo je tokom mnogo tisuća godina kontrolirano od strane negativnih vanzemaljskih snaga. Kao što znamo, to stvara pakao od života na Zemlji koji ćemo prevazići u budućim vremenima. Svijetom vlada Strah umesto Ljubavi! Energije Straha i Patnje su hrana za te vanzemaljce. Svijet zbog toga pati. To je razlog što ima toliko ratova! U bliskoj budućnosti naš trodimenzionalni način života će biti odbačen u našem svijetu. Možemo vidjeti kako se to događa oko nas. U međuvremenu neki od nas su željeli iskusiti fenomenalan završetak ovog perioda i to je razlog što nas je toliko ovdje. Majka Zemlja je uslijed toga pomalo prenastanjena, ali neće biti zadugo. Vrijeme ističe…

Programirali smo svoj um iluzijom…

Naše iluzorno postojanje na Zemlji je kreirano od strane kreatora u nama, kojim upravlja um populacije na svijetu. Svi mi (manje ili više) smo suglasni oko stvarnosti koju doživljavamo, dok je u stvari ono što vidimo virtualna realnost koju osnažujemo vjerovanjem u nju! Programirali smo svoj um iluzijom. Mi obmanjujemo sami sebe, a da to neznamo! U međuvremenu nas nitko ne uči što se zbilja dešava. Imamo velike institucije za učenje i sve one nas uče vjerovati u svijet osjetila – svijet vladara koji su na vlasti. Ti vladari su vrlo zadovoljni sobom. Njih same kontroliraju negativni vanzemaljci, a mi smo obmanuti sa lijeve, sa desne strane i iz sredine. Život na Zemlji je postao rezultat Laži…

Velike duše su dolazile na Zemlju…

Da, ti vladari uključuju sve svjetske vođe, sve religije i gotovo sve političare. Religije su inspirirane negativnim vanzemaljskim snagama koje imaju svoje baze na i nad planetom. Prvobitno, religije su utemeljene od strane Naprednih duša sa drugih planeta koje su došle na našu planetu da nam pomognu da se civiliziramo. Velike duše su dolazile na Zemlju. Buda, Isus, Muhamed su samo najpoznatiji među njima. Bilo je mnogo velikih duša koje su došle na Zemlju da nam pomognu. Međutim, polako ali sigurno, religije su preuzeli zlonamjerni ljudi gladni vlasti. Ponovo su napisali bibliju i to je rezultiralo ružnom povijesti koju poznajemo. Religije ne potiču od Boga… Bog je Kreacija! Bog ne osniva religije… Bog JEST! Religije su sistem kontrole koji su postavili ljudi…

Svijet suradnje, dijeljenja, razumijevanja i ljubavi…

Sigurno – istina je neobičnija od mašte! Na primjer: mnoge od planetranih snaga su sposobne kreirati takozvana čuda, kao „Lady of Lourdes“ i druga. Tisuće takozvanih čuda se dešavaju širom svijeta. Sva su lažna! Pogledaj ovdje… http://www.soulwise.net/99faking.htm. Putem holografskih projekcija i drugih tehničkih sredstava oni kreiraju figure od svjetla koje izgledaju realne. Vjernici su obmanjeni besmislicama. Svijet se može promijeniti samo ako uvidimo prevaru ovih snaga koje nama vladaju. Mi smo kreatori svoje sudbine. O nama ovisi. Možemo opozovati stari svijet i iznova stvoriti novi i drugačiji svijet. Svijet suradnje, dijeljenja, ljubavi i razumijevanja koji će zamjeniti ambiciju, takmičenje, agresivnost i zavist. To se može dogoditi samo ako se naš stupanj svijesti poveća. Svjesnost prepoznaje rezumijevanje i ljubav kao odgovor…

Učimo svoju djecu besmislicama…

Tamo vani ne postoji objektivna fizička realnost bez nas i ono što doživljavamo je svijet iluzije koji smo sami kreirali. Prihvatili smo ga kao realnog i većina ljudi vjeruje da je to jedini svijet koji postoji! Unutar tog svijeta mi smo kreirali sve vrste sistema vjerovanja, filozofije i obrazovne institucije, koje sve podržavaju Veliku Laž! Vidite li u čemu je problem? Mi smo u neprilici. Učimo svoju djecu besmislicama i mnogi postaju učitelji koji druge uče to isto. Svijet je postao posao ega i njegovih osjetila, dok mase ne prepoznaju realnost Duša i Duha.

U Laž je lakše vjerovati nego u istinu.

U međuvremenu sjetite se… Fizička realnost je, sama po sebi,

Uvjerljiva konstrukcija u svijesti od strane svijesti.

Želim vratiti se u 1745.g. i biti kralj…

Nepostojanje objektivne realnosti bez promatrača koji je kreira – znači to da su naša budućnost i naša prošlost nedeterminirane realnosti. To također znači da se možemo inkarnirati u prošlosti i stvoriti potpuno novu realnost koja će biti drugačija od onoga što mislimo da prošlost jest! U stvarnosti mi smo majstori vremena i prostora! Koncept reinkarnacije unutar prostora i vremena je nalik filmu ili video-traci. Možemo je premotati u svakom trenutku – na bilo koje mjesto. Tako, ako skoknemo u prošlost, napravimo/snimamo novu traku. Molim te, Kalinda, nemoj premotavati traku unatrag – to će potpuno zbuniti povjesničare. Povijest nije ništa drugo do – njegova-priča ( his-story ). Problem je što povjesničari i mase ljudi koje ne razmišljaju vjeruju u nju…

Iluzija odvojenosti

U prvom filmu ciklusa Matrix, Neo («Izabrani») je prevladao ‘smrt’ i u hotelu

po imenu ‘Srce grada’ preobrazio svoju svijest s onu stranu iluzije. U jednom filmu

punom simbolike to očigledno nije bila slučajnost. Preko srca se povezujemo s Jednotom svega i vidimo kroz veo iluzije, veo strahova.

Govorimo o tome kako smo odvojeni od Jednote, ali taj izraz koristim samo radi jednostavnosti. U stvari, mi uopće nismo odvojeni. I ne možemo biti, zato što je Jedno uvijek Jedno. Preciznije rečeno, nasjeli smo na iluziju odvojenosti, dvojnosti i polarnosti, i kao takvi stvaramo holografski privid odvojenosti. Ne trebamo se ponovno povezati, jednostavno moramo shvatiti da nikada nismo ni bili odvojeni. Osjećaj podijeljenosti indoktrinirana je iluzija. Prividno iskustvo odvojenosti javlja se kada zatvorimo našu srčanu čakru, našu izravnu vezu s Jednotom, i postanemo opčinjeni iluzornim svijetom ‘glave’, uma. Srčana čakra ili vrtlog ravnotežna je točka ostalih šest velikih čakri, s to je izraz Jednote: ravnoteža svega . Eto što je ‘ljubav’: ravnoteža svega. Ravnoteža – Jednota svjesna sebe – nema polova između kojih bi vibrirala. U Jednom se ne može oscilirati zato što može postojati samo jedno ‘Jedno’.  Zato duhovni ljudi govore o miru u srcu. Oni govore o miru Jednote koji izražavamo kroz srčani vrtlog. Što kažemo kada smo suočeni s nevoljama ‘svijeta ? «Boli me srce zbog toga» i «Srce mi se slama». Ti osjećaji odnose se na Jednotu koja promatra iluziju kroz srce i našu empatiju s drugim izrazima Jednog koji trpe posljedice iluzorne odvojenosti. Srce me boli zato što znam da ne mora biti tako, i znam kako bi moglo biti samo kad bismo zbacili lance koji nas vežu za iluziju. Doživljavamo li svijet kroz srce, a ne kroz glavu, cjelokupna se naša stvarnost preobražava. Umjesto da mislimo’ što da učinimo, mi to osjećamo, ili to znamo u srcu, mjestu na kojem osjećamo ljubav ili osjećamo bol. To je naša veza s Jednim u našem stanju zatočenosti u Matrixu. Iluminati neprestano nastoje zatvoriti srčani vrtlog kroz događaje koji potiču strah, ogorčenost i želju za osvetom. Cijeli svjetski ekonomski sustav uređen je s tim ciljem – poticati natjecanje i sukob koji dijele osjećaj Jednog i stvarati svakodnevan ciklus stresa koji potječe od utrke za materijalnim snom’ i iluzornim ‘uspjehom’, ili pak nastojanja da se preživi od mrvica ostavljenih za one izgurane u stampedu do korita s napojem. Teže je otvoriti srce ako mrzite čovjeka koji je na radnom mjestu koje vi želite ili kada mjesec traje daleko duže od plaće. Kako bi stvarali energiju straha o kojoj ovise njihovi gospodari, Iluminati moraju zatvoriti srčanu čakru, jer samo tada možemo biti pod utjecajem emocionalnih stanja za koja srce zna da su samo iluzije uma. Energija teče tamo kamo je usmjerena pažnja, kažu, a mi smo pod pritiskom da fokusiramo svoju pozornost na strah, ogorčenost, osvetu i preživljavanje. Frustracija snažno guši srce. Nije nikakvo iznenađenje što su istraživanja pokazala kako osobe s visokom agresivnošću i neprijateljskim raspoloženjem imaju sedam puta veću vjerojatnost da će umrijeti od srčanog napada od onih s niskim rezultatom.  Te emocije zatvaraju srčanu čakru i smanjuju protok energije, što stvara stlačeno polje energije koje se na fizičkom srcu manifestira kao srčani napad. To je mehanizam kojim stres uzrokuje bolest srca. No, ukoliko ne prepustimo svoju stvarnost tim izmanipuliranim emocijama uzdižemo se iznad njih, pa one više ne upravljaju našim zdravljem ili načinom na koji vidimo sebe i druge. Kada osjećamo i znamo u svome srcu, otkrivamo empatiju sa svim drugim izrazima Jednog. Srce se ne identificira s time da je Amerikanac ili Britanac, Židov ili Arapin. Ono se identificira samo s Jednotom, ravnotežom, poštenjem i pravdom za sve. Srce radi ono za što vjeruje da je ispravno, bez obzira o čemu ili kome se radi. Oni koji manipuliraju mentalitetom Johna

Waynea u Americi kako bi dobili podršku za svoje osvajačke ratove ne bi imali nikakvih izgleda kad bi se obraćali otvorenim srcima. Srca bi odmah odbacila ideju nasilja protiv bilo koga. Srce zna da to stvara samo još više nasilja i da je svako nasilje napad Jednoga na sebe. Uz otvorena srca svi bi ratovi prestali zbog nedostatka zanimanja za njih. Ali Iluminati premošćuju mudrost srca i ciljaju na glavu koja stvarnost doživljava u kategorijama ‘mi’ i ‘oni’, dobri momci (mi) i loši momci (oni). Glava vjeruje da je Amerikanac ili Britanac, Arapin ili Židov. Ona vidi samo dijelove, ne cjelinu. Vjeruje u svjetlost i tamu, lijevo i desno, dobro i zlo; a takva tvrdokorna uvjerenja stvaraju iluzornu dvojnost. Glava prilagođava ono što ‘vidi kako bi to potvrđivalo njena uvjerenja i vidi ono što joj se kaže da vidi. Primjer za to je vjerovanje u od Boga blagoslovljenu Ameriku, Zemlju slobodnih koja ispunjava bogomdanu sudbinu donositelja mira i pravde svijetu kroz poticanje nasilja i nepravde. Svaka je ideologija Matrix na djelu. Ideologija je iluzija da postoji samo jedan put, a njeni zagovornici su fanatici koji, u svojoj arogantnoj opsjednutošću sobom, nastoje nametati svoja uvjerenja drugima. Kako može postojati samo jedan put ako imate posla s beskonačnošću? Može postojati samo bezbroj putova zato što je Beskrajno svemogućnost. Mudrost je raznolikost; ideologija j e . . . , pa > jednostavno glupa. Wilson Bryan Key piše:

«Istog trenutka kada netko prihvati objektivnu stvarnost, vječnu istinu,postao

je ranjiv, osjetljiv na manipuliranje i izvanredno podložan iskorištavanju.

Prestao je funkcionirati kao autonomna, kreativna jedinka koja razmišlja,

živeći u integriranom, međuovisnom svijetu.»

Ako možete dati naziv ili titulu onome što jeste i u što vjerujete, Matrix vas drži u šaci. Nije me briga zovete li sebe Amerikancem, Arapinom, Židovom, Australcem, Afrikancem ili Kinezom; vi razmišljate u okvirima podijeljenosti i malenog. Ili ste Kršćanin, Hindus, Budist ili Musliman? Onda vas Matrix drži. To su ideologije, vjerovanja u neku apsolutnu istinu u beskraju mogućnosti. Nikada ne postoji samo jedan odgovor. Zagovornici tih religija žestoko će poricati da su to ideologije, posebno Budizam. Ali čim se mogu nazvati nekim imenom, onda to jesu. Istina jednostavno jest; svi mi jednostavno jesmo. To je sila bez imena. Kada «mislimo» i promatramo otvorenim srcem, pristupamo beskrajnoj ravnoteži, ljubavi, mudrosti, znanju. Intuicija postaje vodič koji nas vodi kroz labirint manipulacije što zarobljava glavu u iluziji koju ona smatra stvarnom. Vidjeti ne znači vjerovati; čak ni osjetiti ne znači vjerovati; znati znači vjerovati, ili točnije, znati znači znati. Vjerovanje je iluzija uma. Kad se prepustimo srcu, glava počinje promatrati stvarnost iz druge, šire perspektive. Čineći tako, postaje Jedno sa srcem, i ono što mislimo i osjećamo postaju jedno zato što se oni sjedinjuju i znaju. Kad se to dogodi, za dušu je to Dan primirja; rat je završio. Unutarnji mir postaje vanjski mir zato što su dvoje samo jedno. Sukob u Vanjskom’ svijetu samo je odraz rata u svima nama. Pomirimo li se sami sa sobom, pomirili smo se sa samim životom, j e r mi smo sam život. Kad to učinimo, Iluminata više neće biti jer će biti izbrisani iz našeg shvaćanja stvarnosti jednako kao što onaj čovjek nije mogao vidjeti svoju kćer. Iluminati su također iluzije naših umova, kao što je i mozak koji nastoje programirati. Čak su i naši umovi izvan mozga iluzije. Ista je stvar i sa srčanom čakrom, iako je to iluzija više razine. Ona je samo stepenica do prave, sveobuhvatne Jednote, gdje ne postoje ni srce ni duša ni glava; samo ravnoteža svega, Sveznanje, koje jednostavno ‘jest’. Iluzija (um) stvara iluziju (stvarnost). Jednota svega jedina je istina, sve drugo je opsjena.

 Mistik Sri Aurobindo Ghose briljantno je opisao lijek za sve navedeno: «Ne samo što moramo razbiti zamku uma i osjećaja nego također moramo pobjeći iz zamke mislioca, zamke teologa i graditelja crkve, mreže Riječi i okova Ideje. Sve je to u nama i čeka da zazida duh oblikom; ali mi moramo uvijek ići dalje, uvijek odbacivati manje radi većeg, konačno radi Beskonačnog; moramo biti spremni napredovati od prosvjetljenja do prosvjetljenja, od iskustva do iskustva, od stanja duše do stanja duše… Ne smijemo se vezivati čak ni za istine u koje najčvršće vjerujemo, jer one su samo oblici i izrazi Neopisivog koje odbija ograničavati se na bilo koji oblik ili izraz.» Mi nismo naša tijela. Mi nismo naši mozgovi. Mi nismo čak ni naše misli. Mi smo tišina, mir, između njih. Čak i dok mislimo, širimo iluziju. Živimo u svijetu koji je uređen na način da ne bude ni tih ni miran. Na svakim vratima prema Jednom nalaze se čuvari. Drže nas zaposlenima, zaposlenima, zaposlenima kako bi održali brbljanje uma. Razvoj gradova koncentrira ljude i stres, kretanje i buku.

Gdje je tišina? Gdje je mir? Oni su u nama i to je mjesto kamo trebamo otići kako bismo doživjeli Jedno. Vrijedi svakodnevno odvojiti vremena za smirivanje uma i ulazak u tišinu i mir gdje znanje čeka da razgovara s nama. Sri Aurobindo je rekao: «Kako bismo otkrili novu zemlju u nama, moramo ostaviti za sobom onu staru.»Meditacija je jedan od načina postizanja toga, iako ja to radije nazivam sjedenje u miru. Mogu se čuti mnoge gluposti o meditaciji, ovoj ili onoj metodi. Upoznao sam mnoge ovisnike o meditaciji koji nisu ništa prosvjetljeniji od onih koji se time nikada ne bave. Upoznao sam mnoge ovisnike o psihoaktivnim drogama u sličnom stanju. Nije stvar u meditaciji ili drogama, nego u tome kamo ćete dopustiti da vas one odvedu, ili, točnije, kamo ćete dopustiti da sami sebe odvedete.

Mirno sjediti, barem za mene, znači predati se svom srcu i pustiti da vas ono povede kući. Ako to nikada niste radili, može biti frustrirajuće pokušavati zaustaviti klepetaljku u glavi. Zato nemojte ni pokušavati. Činite li to, dajete joj snagu kroz svoju pažnju. Nemojte pokušavati bilo što učiniti, samo budite. To umu oduzima snagu: ponavljajući to otkrit ćete da brbljanje prestaje i da možete ući u bezvremena stanja Jednote gdje nema pitanja, nema čak ni riječi; postoji samo znanje, bivanje. To je kao da duboko udahnete, odmaknete se za korak i pogledate život iz druge perspektive. Ono za što ste vjerovali da je tako važno postaje sve nevažnije kada nestaju podjele i jedinstvo je sve što preostaje. Unutar carstva iluzije vizualizacija je koncentrirana misao (poput «molitve»), a misao stvara holografsku stvarnost. Vizualiziranje onoga što želite stvoriti u holografskom iskustvu može biti izuzetno djelotvorno za manifestiranje vaših želja.

Kroz to možemo iskusiti što god želimo – ugodno ili neugodno, noćnu moru ili naš najljepši san. Naša vjerovanja određuju iskustvo. Televizijski vidovnjak iz mog djetinjstva običavao je reći: «Misli sretno i bit ćeš sretan.» Ali to nema nikakve veze sa srećom; radi se o manifestiranju stvarnosti kroz osjećaj za stvarnost. Ako znamo da smo Jednota i da je sve ostalo iluzija, možemo uživati u holografskom ‘svijetu’ i zabavljati se. Možemo iskusiti sve što nam je na raspolaganju – bilo što. Život nije «ili-ili», već «i-i». Naša ograničenja samo su našosjećaj ograničenja. Iluzija nas može kontrolirati samo kada mislimo da je stvarna, baš kao što nas mađioničar ne može prevariti kada znamo kako izvodi svoje trikove. Iz poznavanja Jednote i manifestiranja ‘stvarnosti’ kroz misao, možemo stvoriti iluziju koja nam se sviđa, potpuno svjesni da je to ono što radimo. Oslobodimo li um straha, sumnje i osjećaja ograničenosti, možemo živjeti u iluzornom raju znajući da mi

jesmo raj – Jedno.

Trčimo ovdje ukrug po Vremenskoj omči poput miša u kotaču, vjerujući u ‘vrijeme’ koje ne postoji. Što se brže ‘krećemo’ ‘naprijed’, brže ‘stižemo’ ‘natrag’, a u stvari, cijelo vrijeme ne idemo nikamo. Koja smijurija. Naša tijela ‘umiru’ samo zato što mislimo da umiru. Mi osjećamo bol i trpimo bolesti samo zato što tako mislimo. Starimo samo zato što mislimo da starimo. Udaramo glavom o čvrst zid koji ne može biti čvrst; udaramo nožnim prstom o stol, a stol je iluzija, kao i prst. Bojimo se budućnosti, a ona ne postoji. Žalimo zbog prošlosti, a ona ne postoji. Bojimo se nepoznatog, a mi smo Sveznajuće.

Kako kaže jedna kineska poslovica: «Konačno, na kraju kad je sve gotovo i kad

sva pitanja imaju svoj odgovor, ne preostaje ništa drugo nego sjesti i dobro se nasmijati.«

Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Hoćeš reći

da Mjesec nije stvaran? Nije. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he,

he, hu, hu, hu. A što je sa Suncem? Nema ga. Uuuuaaa, ha, ha, ha, he, he, he, he, hu,

hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Ali ja hodam po Zemlji, zar ne? Ne, stojiš

na svom vlastitom umu. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he,

hu, hu, hu. OK, vidimo se sutra? Ne postoji sutra. Događa se sada, baš kao i jučer.

Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Koliko je sati?

Koliko god ti misliš da je. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he,

he, hu, hu, hu. Ne, stvarno, šališ se, j e f da? Vučeš me za nos? Jok, istina je, časna

riječ. Stvarno je istina? Aha – ako misliš da j e ! Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu.

Ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Stani, zaboljelo me. Ne, ne može me boljeti, bol je

iluzija. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu. Za umrijeti od smijeha. Ali kakva divna

spoznaja. Mi smo Beskrajna Jednota. Ne možemo ‘umrijeti’, i sve smo što odlučimo

biti kroz čitavu vječnost. Što god se dogodilo, mi smo učinili da se to dogodi i imamo beskrajnu moć to promijeniti.

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

 

 

by Velimir Gašparić