Blogovi pod nametima ZAMP-a?
ZAMP u zaštiti blogova?
Čini se da konačno dolazi kraj kršenju autorskih prava, barem što se tiče novinara. Naime, nedavno je Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) sklopilo dogovor sa Službom zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) HDS-a, o suradnji u ostvarivanju i zaštiti novinarskih autorskih prava.
Iako je ovaj dogovor prošao prilično nezapaženo u medijima i široj javnosti, ovo je prilično značajan korak u zaštiti autorskih prava. No, tko će sada doći na udar? Kao što je svima vjerojatno poznato, ZAMP je uveo "namet" na sve CD-ove, MP3 playere, Hard diskove i slično, kako bi naplatio ilegalno korištenje glazbe. Sada je pitanje kako će se krenuti u naplaćivanje ilegalnog (korištenje bez odobrenja) korištenja tekstova novinara? Da li će se po njihovom (ZAMP) prijedlogu uvesti "namet" na printere, papir (kao što je to slučaj u nekim zemljama)…
Ujedno, trebali bi se zapitati da li će se "utjerivanje" autorske pravde provoditi i nad blogovima koji prenose tekstove s drugih medija? Posve je sigurno kako će se ZAMP u startu okrenuti prema brojnim portalima koji prenose tekstove iz drugih medija kao i na press-clipping agencije ("rezanje" članaka iz novina kako bi se tematski nudili klijentima). No, da li su blogovi slijedeći? Takav razvoj situacije je posve realan, iako sadašnja rupa u zakonima po pitanju regulacije bloga, pruža određenu "zaštitu". Blog se vjerovali ili ne za sada smatra sredstvom osobne komunikacije pa ga se Pravilnikom o očevidniku nakladnika elektroničkih publikacija svrstava u red sa SMS-om! Ipak, i to se može promijeniti.
Toplo preporučam svim blogerima kao i vlasnicima Internet portala, da koriste vlastitu kreativnost, ili da ono što su pročitali prepričavaju vlastitim riječima. Na taj način ćete se zaštititi kršenja tuđeg autorskog prava.
Ipak u svemu tome, ostaje jedno otvoreno pitanje. Što je sa kršenjem autorskih prava blogera i općenito korisnika Interneta? U najmanju ruku pozivam novoosnovanu Hrvatsku blogersku organizaciju (HBO) da promisli o svom usmjerenju na ovo pitanje (pa možda i o pregovorima sa ZAMP-om :)), ali i na edukaciju blogera o autorskim pravima, jer današnje neznanje sutra nije opravdanje, barem po zakonima i slučajevima kršenja istih…
Onima koje zanima više o autorskim pravima i blogu predlažem da pročitaju moj raniji post: Blog i autorska prava
Blog i autorska prava
Nakon što je nekoliko blogera otvoreno progovorilo o krađi (prenošenju) autorskih djela s njihovih blogova u eminentne medije, a bez dopuštenja, odlučio sam napisati post o autorskim pravima i njihovoj primjeni na blogu. O intelektualnom vlasništvu imao sam priliku učiti na dva jako dobra seminara, pa sam dobro zagrizao u to komplicirano – moralno – pravno pitanje.
Za početak evo popisa vrsta intelektualnog vlasništva: autorsko i srodna prava, patent, žig (trademark), industrijski dizajn, oznaka zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti, topografije poluvodičkih proizvoda.
Blogerima i svima koji se bave pisanjem i objavljivanjem fotografija ili audiovizualnih djela važno je ono prvo navedeno – autorsko pravo, a ono je kod nas određeno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine. Autorsko djelo na koje se odnose autorska prava navedeni zakon i međunarodna praksa (ugovori) definira kao: originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Što zapravo znači da je svako pisano, fotografsko ili audiovizualno djelo po svom stvaranju autorsko te iz njega proizlaze određena prava, prvenstveno moralna i materijalna.
Kada govorimo o moralnim pravima, tada se to odnosi na pravo na objavu, određivanje daljnjeg korištenja autorskog djela (dozvola za prenošenje u skraćenom obliku, za preradu, slobodno prenošenje…), ali prvenstveno na priznanje autorstva jer se autorskog dijela ne možete odreći, iako imate pravo da djelo pružite javnosti bez navođenja autorstva kao i na pokajanje – odnosno opoziv autorskog djela.
Zakon i međunarodna praksa određuje autorska prava i nad nepotpisanim djelima, odnosno onima koja su potpisana pseudonimom, pa su tako primjerice takozvani anonimni blogovi jednako zaštićeni kao oni koji se vode osobnim identitetom poput mojega. Što znači da nije bitno da li (npr.) Zvone radikalni drži svoje ime i prezime na blogu ili ne. Ipak treba reći da se u takvim slučajevima autorska djela mogu koristiti bez naknade kada nije moguće doći do autora, ali naknada se mora isplatiti kada se do identiteta dođe. Međutim, opravdanje za nemogućnost dolaska do autora ne postoji kada je anonimni autor istaknuo svoj kontakt, a osim toga onaj tko koristi autorsko djelo nepoznatog autora treba prije svega pokušati doći do autora.
Nedavno mi se jedan bloger požalio kako su mu na njegov zahtjev za isprikom zbog krađe djela odgovorili kako je isto preneseno upravo u skladu sa zakonom jer kako su mu odgovorili: "preuzeti tekst je obična medijska informacija te stoga nije zaštićen autorskim pravom." Međutim, navedeno, nije i ne može biti točno. Naime, prije svega prema našem zakonodavstvu blog spada u sredstvo osobne komunikacije (prema pravilniku o očevidniku nakladnika elektroničkih publikacija), a osim toga iako vijest kao takva kao i ideja nisu zaštićeni – test, odnosno način izražavanja jest. Prema tomu, kada bloger prenese dnevnu novost s nekog medija na svoj blog tada on nije prekršio zakon, ali kada mediji prenose tekstove s blogova tada oni krše zakon. Ipak, prenošenje tekstova s javnih medija ne bih nikome preporučio! Budite kreativni, uzmite informaciju i prepričajte je svojim riječima – što vrijedi i za medije i za blogere!
Važno je ovdje istaknuti da ukoliko je blogeru stalo do privlačenja pozornosti na svoj blog tada svako prenošenje vaših tekstova u medijima s jasnim navođenjem autorstva (i adrese) može samo donositi korist autoru. Prema tomu, takvo korištenje vašeg autorskog djela može ići vama kao autoru u korist pa pri određivanju korištenja vašeg autorskog djela takve stvari trebate imati na umu. Nadalje, i sam blog kao i određena informacija na njemu može biti vijest, pa takvo citiranje ili prenošenje određenog dijela teksta sa bloga u medijima nije nedopušteno.
Materijalna prava druga su priča, iako imate pravo na naknadu ona se mora izboriti – ili utjerati (utužiti) ako se vaše djelo koristi neovlašteno, odnosno morate svoje djelo nekome prodati da bi ste od njega profitirali. Što se tiče naknade, ukoliko vam netko plati naknadu i potpiše ugovor o korištenju autorskog djela – stvar je riješena. Ukoliko do toga nije došlo, tada morate utužiti nelegalno korištenje istog – a naknada na koju u osnovi imate pravo je ona koja je uobičajena za takvu vrstu djela. Pa primjerice, kada netko prenese vaš tekst u novinama tada imate u osnovi pravo na naknadu kakva se isplaćuje novinarima za takav članak, no tu ima i drugih mogućnosti, o kojima ovaj puta neću, da ne duljim.
Živimo u društvu (globalnom) koje ne drži previše do intelektualnog vlasništva, pojava Interneta omogućila je da se tuđe intelektualno vlasništvo koristi nemilice. Time su najviše pogođeni oni koji na intelektualnom vlasništvu najviše i zarađuju – korporacije. Međutim, kako ljudi gube osjećaj vlasništva kada je posrijedi intelektualno vlasništvo – s vremenom se s kopiranjem i neovlaštenim korištenjem tuđeg intelektualnog vlasništva počelo oštećivati i "male" – pojedince.
Naravno, do toga je doveo općeprihvaćen način korištenja korporativnog vlasništva – odnosno, ljudi si to postavljaju na slijedeći način, ako koriste software ilegalno, zašto bi plaćali knjigu kada ju mogu kopirati – ili zašto bi navodili od kud prenose tekst kada mogu isti sebi pripisati. To nam danas nije problematično, pa i kada se znanstveni radovi prepišu, a to se slučajno otkrije, reakcija javnosti ostane prilično mlaka.
Osvrnut ću se i na krajnosti na blogovima. Evidentno kršenje autorskih prava koje doslovno bode u oči jesu slijedeći primjeri blogova (oba slučajnim izborom na servisu bloger.hr): filmovifree.bloger.hr i downlooad.bloger.hr. Prvi navedeni blog pruža download (skidanje) filmova, a drugi mp3-ica (glazbe). Ta dva za primjer navedena bloga pružaju sadržaj koji je isključivo tuđe intelektualno vlasništvo. Za takvo ponašanje ne postoji opravdanje, jedino tromost nadležnih organa jeste rezultat zašto ti blogovi uopće postoje. Dodatno, nejasno je i zašto servis bloger.hr dopušta djelovanje takvih blogova! U ova dva slučaju nema spora oko krađe – ona je i više nego jasna.
Kada govorimo o krađi sadržaja s blogova, a od strane korporativnog svijeta – treba razaznati neke razlike. Ponajprije treba znati da se autorskog prava kao takvog ne možete odreći (što sam već naveo) – što određuje zakonska regulativa – odnosno sve licence poput Creative Comonsa (CC licenca) mogu biti korištene isključivo za određivanje načina korištenja autorskog dijela – pa kada odredite navedenom licencom da se tekst može slobodno prenositi ne znači da ste se svog autorskog prava odrekli nego ste jednostavno propisali način njegovog korištenja.
Ukoliko ništa niste naveli u sklopu svog djela u potpunosti se primjenjuju sva prava – jednako kao i kad navedete oznaku © i njoj pridodate da su sva prava pridržana. Kada koristite CC licencu i navedete kako je djelo moguće prenositi samo u cijelosti i uz navođenje autorstva – stvar je potpuno jasna – sve drugo je neovlašteno korištenje djela. Ukoliko je tomu pridodano slobodno nekomercijalno korištenje – tada se djelo može koristiti samo od strane onih koji putem njega ne stvaraju dobit – pa se prenošenje vašeg djela u komercijalnom mediju može smatrati kršenjem autorskog prava i određenjem istog od strane autora.
Sve navedeno, a posebno dio o zaštiti autorskih prava ipak je izuzetno komplicirano područje. Ponajprije zato što jako malo ljudi ima svijest o intelektualnom vlasništvu kao vlasništvu, a potom općenita problematika našeg pravosuđa na jedan način otežava ganjanje prava. Jedna od mogućnosti za rješenje takve situacije bilo bi osnivanje udruge blogera (inicijativa je već započela) koja bi se mogla baviti upravo takvom problematikom, ali i drugim važnim problemima prisutnim u blogosferi, kao što su posljedice pisanja o "škakljivim" temama, što su osjetili pojedini blogeri u zadnjih nekoliko godina (suspenzije na poslu…), ali i educiranju blogera o poštivanju legislative, pisanju, pa i brojnim drugim temama koje ovaj puta neću dirati da ne duljim, a i da ne ulazim u drugu temu.
bglavac
