ČIME SE PUNE NAŠE VREĆE 

Jedna starodrevna legenda govori o trojici muškarca, od kojih je svaki nosio po dvije vreće povezane oko vrata; jedna je visjela sprijeda, druga straga. Kad su prvog upitali što ima u vrećama, odgovorio je: "Sva dobra djela mojih prijatelja u vreći su straga, gdje su skrivena od pogleda i gdje se brzo zaboravljaju. U vreći sprijeda imam sve ružne stvari koje su mi se dogodile; dok tako hodam, često zastajem, vadim te stvari i potom ih promatram iz različitih kutova. Koncentriram se na njih i proučavam ih. Sve misli i osjećaje usmjeravam prema njima."

Upravo zbog toga, kako se često zaustavljao i zamišljao se nad nesrećama koje su mu se dogodile u prošlosti, taj je čovjek napredovao vrlo malo i sporo.

Kad su drugog čovjeka upitali što nosi u dvjema vrećama, odgovorio je: "U vreći sprijeda nosim sva moja dobra djela. Nosim ih pred sobom i neprestano ih vadim, pokazujući ih svima uokolo kako bi ih dobro vidjeli. U vreći na leđima moje su pogreške. Sa sobom ih nosim kamo god idem. Teške su i usporavaju me, ali nekako ih jednostavno ne mogu odložiti."

Treći čovjek na isto pitanje odgovorio je ovako: "Vreća sprijeda prepuna je divnih misli o ljudima, dobrih djela koja su učinili, te svih dobrih stvari koje sam imao u životu. Vreća je velika i puna do vrha, ali nije teška. Taj je teret poput brodskih jedara - daleko od toga da bi me opterećivao: naprotiv, pomaže mi u kretanju naprijed.

Vreća koju nosim na leđima prazna je, jer sam na njezinu dnu izrezao veliku rupu. U tu vreću stavljam sve zlo koje čujem od drugih i sve ružne misli koje katkad imam o sebi. Sve to propada kroz rupu u vreći i zauvijek se gubi, tako da nema tereta koji bi mi otežavao putovanje."

(Nepoznati autor)