Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo da bi se moglo dogoditi. Kao da zrak titra nekom nevidljivom melodijom, pun slutnje i nade, ispunjen svjetlucavim nitima koje nježno vežu naše snove s nečim dalekim i obećavajućim.

Pripremamo se, Karlo i ja, s ljubavlju i predanošću. Ruke su nam zauzete izradom ukrasa, onih domaćih, koje sami oblikujemo i oslikavamo. Više volimo takve , nesavršene, ali naše, utkane od truda, radosti i naših tihih želja. U njima je priča, svaki potez kista ili udarac brusnog papira nosi komadić našeg srca, kao da se svaka zraka nade pretače u njih. Dok radimo, lagano pjevušimo božićne pjesme. Te melodije, poznate i drage, odjekuju poput zvona u duši, vraćajući me u djetinjstvo, u trenutke kada su čuda bila stvarnija od bilo čega.

U zraku je miris boje, drva i nade. Smirglamo, farbamo, izrađujemo. Kao da u svakom ukrasu koji stvaramo utkivamo dio sebe, nevidljivu molitvu za bolje sutra. Svaki potez kista nosi u sebi priču , o onome što sanjamo, o onome što priželjkujemo. Tko zna kakvo će biti čudo, možda dobitak na lotu, možda udomimo novog ljubimca, tko zna, možda nam se srca ispune ljubavlju! Možda je to i neka osoba, netko tko će nam promijeniti svijet! Ali mi se nadamo. I tako se naš prostor puni nečim čarobnim, nevidljivim.

A opet, dok radimo, osjećamo i ono drugo , ono što nije izgovoreno, ali nas prati. Kao da čudo koje čekamo šeta negdje daleko, oklijeva, igrajući se s vremenom. Možda razmišlja hoće li nas pronaći, možda nas promatra iz prikrajka, skriva se iza sjenki ili titra u zrakama svjetlosti. Ipak, nadamo se. Ta nada, nježna poput plamička svijeće u tami, ne dopušta nam da odustanemo. Možda, samo možda, ove godine će se to čudo smilovati i odlučiti došetati do nas.

I tada, dok noć prekriva svijet svojim baršunastim ogrtačem, osjećamo kako sve oko nas drhti od nečega većega. Kao da čudo dolazi, nevidljivo, ali moćno, noseći u sebi obećanje svjetla. I znamo , Božić nosi sa sobom ne samo ukrase i pjesme, već obećanje da je sve moguće. Ove godine, nećemo samo čekati. Ove godine, vjerovat ćemo. I to je dovoljno da sve postane moguće.

" Tko zna, možda ove godine čudo ipak nađe put do nas. A ako ne, možda ga izmislimo sami. Jer ništa drugo nam ne preostaje."

Matija Gerić