Lutam virtualnom knjižnicom maglovitog Avalona, osluškujem šapate čudesnog Maga, čujem svjetlosni glas Merlina koji me titrajima vječnosti smiruje. Govori mi, tvoji snovi su satkani iz zagrljaja mudrosti, znanja, ljubavi i vjerovanja, a kradljivci snova i uzbuđeni sljedbenici plavkastoga sjaja svoje riječi pretvaraju u kamenje koje je Krist, na početku priče, osuđivao. Krist je iz hrama protjerao trgovce taštinom, Krist je, svojim riječima, prosipao samo kristale ljubavi. Bježeći od ružnih, pogrdnih, uvređujućih riječi, riječi ispisanih dušama podanika vladara maglovitog Avalona, danas uranjam u ispisanu anatomiju Jakovljeve školjke i osjećam titraje te čudesne energije, uranjam u moje drevne snove koji se još uvijek zrcale u maglama virtualne knjižnice Avalona.

 

 

 

 

 

 

 

 

Jutros sam među suzama boginje svitanja pronašla bisere kojima Jakobova školjka piše svoju i našu biografiju. Osjetih miris ljubavi i zaboravih zaustaviti snove. Svjetlucavi tepih u predvorju dana, drvo spoznaje otvara svoju dušu i pozdravlja me tisućima zrcala u mozaiku trenutka. Volim te, rečenica sa zakrpama, ili otrcanost mašte?

ali je te volim, kličem svitanju.

u ime čega? u ime prošlosti? u ime obećanja? pita me vjetar sa svjetlosne planine.

Ne, ja te osjećam kao svježinu u zagađenosti zraka, kao lijek protiv svih bolesti koje nagrizaju ljepotu trenutka.

 

Stojim na vratima trenutka, osjećam njegovu moć i osluškujem vjetar na oknima duše i čujem kako

 

 

 

 



 

 

Lahor ljubavi ulazi u mene kroz okna duše

i njegova nježnost snom na mene vreba

u srcu brevijar kojim se tuge ruše

u njemu titraju kristali neba.

 

 

Osluškujem vjetar i smiješim se srcem sjetno

staro snoviđenje se titrajima u meni javi

vraćam se onome što je duši bitno

tada me grli moj san plavi

 

 

 

 

Osluškujem istinu bezvremena, čujem Kristov glas, Tko je bezgriješan neka prvi baci kamen. Hroji se povukoše. Magdalena je spašena titranjem lahora istine, ostade samo tišina.

Volim te, zbog sjedinjenja uzbuđenja i tišine. Volim te, nježnošću drveta koje jeca pod vjetrovima laži, volim te dušom prastaroga stabla na kojem smo mi tek plodovi vječnosti, volim te pjesmom nad pjesmama napisanom srcem, bez korekture, bez korica, bez svilenog uveza. Ova pjesma je brevijar ispisan kišama, milovan vjetrovima, skriven od prolaznosti, u alejama želja, u krošnjama stoljetnih kestena, u galiji cvijeća, u moru sudbine, u oceanu sna, u duši našeg životnoga stabla. Volim te! to je knjiga ne procjenjiva, ispisana najvrijednim slovima, pisana suzama, knjiga iskrenosti i želja, bez završne riječi, bez mjesta u bibliotekama.

Volim te! u ovom ludom svijetu pohlepe, u svijetu strahova, u svijetu nevjere, svijetu zlih misli, u svijetu u kojem riječi postaju oružje, uvreda, rječi koje zrcale dušu onih koji ih je ispisao.

Volim te! i nedozvoljavam nevidljivim paucima da ispletu mreže oko snova, nedozvoljavam prašini da oduzme sjaj i snagu ljepoti trenutka ovoga trentka u kojem vidim dušu vremena kako nas daruje svojim nježnim plodovima. Volim te! jer ti si san iz kojeg se ne želim probuditi dok u meni postoji žena izašla iz čudesnog drveta snova, iz čudesnog stabla stabla sudbina u kojem bukti vatra početka. Stojim na ljubičastom tepihu u predvorju dana i pozdravljam treperavu zvijezdu. Venera izlazi iz pjene moga pogleda i smješi mi se, autobijografijom svoga postojanja u meni, u tebi, u univerzumu. Šapućem suncu koje ubija svitanje, kličem danu koji se budi kličem u vjetar koji se igra krošnjom prastarog rajskog drveta, a glas postaje eho, širi se beskrajem, odlazi u vječnost i vraća se k meni i tebi u sumrak kada na nebu zasja večernjica i prospe biserni suton, nad krošnju u kojoj zriju plodovi ljubavi i postaju život tako jednostavan i lijep.

 

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5876

 

http://www.webstilus.net/content/view/9287/65/