Advent nije ništa više od trenutka. Nepomični trenuci što prolaze, bez traga, bez zvuka, poput noći što dolazi tiho, a sve se mijenja. Gradovi obasjani umjetnim svjetlima postaju samo pozadina , za to što se događa u meni. Nisam siguran što tražim, ali osjećam da je tu. Negdje u tihim uzdasima , među prstima koji prepoznaju hladnoću, a srce otkriva nešto što ne znam imenovati, ali jasno je , prisutno.

Četiri svijeće. Što to znači? Samo plamen. Samo svjetlost što nestaje čim pogled padne. A opet, nešto ostaje. U tome postoji nešto više, kao šapat u vjetru, trenutak što nije moguće zadržati, ali on mijenja prostor. I onda taj trenutak, on se pojavljuje, nepozvan, tiho, poput svjetionika što nije pokazivao put, ali u tišini, kad sve ostalo zašuti, on postane jedini put.

Advent nije čekanje nečega što dolazi. On je zaboravljena vjera u ono što je uvijek tu. Možda ne čudo na nebu. Možda samo miran pogled prema nečemu što je uvijek bilo, ali nikad viđeno. Možda samo drhtaj, otkucaj srca, iskra što se upali, i onda nestane.

Onako, neprimjetno. A ipak, sve se mijenja.

Sitne stvari, male, gotovo nevažne stvari, postaju čudne. Osmijeh, samo osmijeh. Ali, kao da je on cijeli svemir. Pogled koji se sretne, bez riječi, bez očekivanja. Samo prisutnost, samo trenutak što prolazi, ostavljajući nešto neuhvatljivo za sobom. I onda opet tišina, ali ona drugačija, ona koja govori da sve ostaje, čak i kad nestane.

Dok svi jure za nečim, ja stajem. Ne znam ni zašto, ali tako je. Advent te prisili da staneš, da pogledaš oko sebe i shvatiš da je možda sve što ti treba već tu. U jednostavnosti, u onim trenucima koji ne traže ništa. Samo da budeš, da osjetiš, da u tom sitnom trenu nešto prođe kroz tebe.

Advent nije samo čekanje. On je poziv na probuđenu snagu, na neizgovorenu vjeru u ono što se ne vidi, ali duboko se osjeća. I možda, baš u tom neznanju što slijedi, leži istinska snaga. Jer kad sve zadrhti, kada svi zvukovi utihnu, ostaje samo jedno , snaga trenutka, koja ne traži ni razlog ni objašnjenje, ali ostavlja trag.

I onda znaš, bez pitanja: sve je moguće, baš sada.

Matija Gerić