Velimir Abramović: Nikola Tesla je bio avatar s parapsihološkim uvidom

Profesora Velimira Abramovića prvi sam put čuo kada je u Tehničkom muzeju u Zagrebu 31. siječnja 2013. održao predavanje pod naslovom Duh, nova fizika i Teslina tehnologija u sklopu niza tematski vezanih predavanja u sklopu Dana Nikole Tesle (od 21. siječnja do 2. veljače).

Razgovarao: Božidar Kemić

Njegovom predavanju prethodilo je predavanje pod naslovom Duhovna strana Teslinog stvaralaštva mog mentora prof. dr. Mladena Martinisa, bivšeg 'Ruđerovca'. Ta je predavanja svakako bilo vrlo zanimljivo čuti, s obzirom da je prof. Martinis znanstvenik iza kojeg je bogata karijera bavljenja fizikom, astronomijom i kozmologijom te popularizacijom znanosti, a prof. Abramović istraživač s humanističkom naobrazbom koji se intenzivno upustio u najteža pitanja kozmologije i metafizike, posebno ona vezana uz Teslino djelo. Kad sam stigao u Tehnički muzej, pri kraju predavanja, zbog dogovorenog susreta s prof. Martinisom, dvorana za predavanja bila je dupkom puna i ljudi, mahom mladi studenti, stajali su i u predvorju. Tada nisam imao priliku osobno upoznati prof. Abramovića, pa sam odlučio kontaktirati ga putem e-maila, na što se on ljubazno odazvao i složio se da napravimo ovaj intervju.

SVJETLOST: Upoznavši se s elementima Vaše biografije shvatio sam da ste vrlo svestran čovjek, gotovo renesansni tip, koji duboko promišlja univerzalna pitanja. Kako to da ste se nakon bavljenja filmom i TV-režijom posvetili najdubljim pitanjima fizike i kozmologije, posebno najvećim problemom – naravi vremena?  Što Vas je dovelo do Tesle?

V. ABRAMOVIĆ: Kada sam 11. studenog 1976. godine iz Ljubljane vlakom stigao u lučki grad Rijeku bila je već večer, vedro i hladno, bez vjetra, more potpuno mirno, bonaca. Ne razmišljajući dugo, ušao sam u autobus za Opatiju, samo da pobjegnem iz gradske gužve. Bio sam jedini putnik. Poslije dvadesetak minuta našao sam se na pustom opatijskom kupalištu. Lutajući obalom u potrazi za prenoćištem, odabrao sam prvi otvoren i osvjetljen hotel. Popio sam u baru jedan Campari i otišao ravno u sobu. Zatvorio sam vrata, upalio svjetlo i odjednom osjetio priljev neizmjerne ‘žive sile’ u organizam. Prvo trbušni, a potom i svi drugi moji mišići spontano su se počeli vrlo snažno i brzo grčiti i opuštati, a u svijest su mi nahrupile zapanjujuće nove, ali sasvim sređene misli, kristalno jasne i toliko upečatljive da ih se i sada do u detalje sjećam. U to doba bio sam pjesnik i filmski redatelj, suradnik Beogradske televizije i uvijek sam sa sobom nosio bilježnicu i svežanj papira za mehaničku pisaću mašinu. Bilo je oko dvadeset i jedan sat kada sam počeo zapisivati ono što mi je samo od sebe naviralo i činio sam to bez prestanka punih devet sati, u ‘nadsvjesnom transu’, kako bih to danas nazvao. U šest ujutro na podu preda mnom bilo je više od stotinu stranica rukopisa, a bio sam tako svjež i odmoran kao da sam najdublje spavao. Tih godina patio sam od čestih prehlada i na putovanja redovito nosio termometar. Izmjerio sam temperaturu: ispod lijevog pazuha bila je 38,6 stupnjeva, dok je ispod desnog bila normalna, 36,5. Također sam primijetio da mi je kanal lijevog uha do vrha pun ušne masti, dok je u kanalu desnog uha uopće nije bilo. Pogledao sam što sam napisao. Tekst se odnosio na sastav materije, posebno svjetlosti, od koje se, kako je pisalo u dnu stranice, sva materija i sastoji. Prva stranica počinjala je jednadžbom CxD = CS, koja je značila: C(ontinuum) x D(iscontinuum) = C(ijeli) S(vijet). Dva desetljeća kasnije, kada sam u srpskom prijevodu čitao Eduarda Schuréa i njegov teozofski udžbenik iz devetnaestog stoljeća ‘Veliki Posvećenici’, naišao sam u fusnoti na vrlo sličan oblik istog tog stava označenog kao ‘prvi postulat mistične matematike’: Nula x Beskonačnost = Cjelina Svijeta. U međuvremenu, baveći se astrologijom, bez sumnje najstarijom empirijskom znanošću čiji se podaci i predviđanja pomno i neprekidno bilježe i poznati su tijekom najmanje pet tisuća godina unazad, vidio sam u efemeridama da je baš tih dana Uran - planet koji po astrologiji uzrokuje velika otkrića, revolucionarne promjene i najdublje duhovne uvide - ASPEKTIRAO Sunce mom rodnom zviježđu Škorpiona. I tako, u dvadeset i četvrtoj godini života, u noći između 11. i 12. studenog 1976., u nekadašnjem starorimskom i habzburškom ljetovalištu Abatia, u polupraznom hotelu Residenz, doživio sam ono što se naziva ‘izmijenjenim stanjem svijesti’ ili ’nadnormalnim iskustvom’. Bila je to spontana samoinicijacija u iskonsku volju čovječanstva za razumijevanjem univerzuma, neposredni doživljaj općeljudske duševne žudnje za ‘objašnjenjem svega’. Odmah sam znao da za mene više ništa neće biti kao prije, da mi je od te noći život iz korijena promijenjen i moja dalja sudbina preusmjerena. Sa smirenom radošću i osjećanjem presudne važnosti onoga što mi se dogodilo prihvatio sam taj poziv odozgo, svoj novi životni put, iako ga uopće nisam shvaćao. Na Teslu sam naišao mnogo kasnije, 1987. godine u Copenhagenu. Tu sam voljom kozmičkog razuma pročitao tajne rukopise nekolicine teozofskih fizičara, Amerikanaca i Nizozemaca, koji su tragali za neiscrpnim izvorom slobodne energije i shvatio da je Tesla to sve već eksperimentalno razriješio.