TESLIN JE UM RADIO KAO PRIRODA
SVJETLOST: Kako protumačiti Teslinu sposobnost da 'vidi' spontano novi zakon u obliku geometrijske slike, nakon čega bi razmatrao principe i interpretacije? Je li se on doslovno kretao između Platonovog svijeta ideja i fizičke, očitovane stvarnosti? Kako je koristio matematiku (i kakvu matematiku) u tom spoznajnom procesu?
V. ABRAMOVIĆ: Teslin je um radio kao priroda, jednostavno i stvaralački potpuno, sumersko-pitagorejskom matematikom za osnovnu školu i mudrace. Po Teslinim riječima, u njemu se određeni zakon pojavljivao uvijek spontano i u obliku slike koja, naravno, ima geometrijski princip. Uslijedilo bi potom poniranje u taj princip, umna identifikacija, razumijevanje i fizičko interpretiranje, kao kasnije faze procesa otkrivanja. Tek tada dolazilo bi do aritmetizacije zakonitosti i do izražavanja tehničkih osobina materijala najpogodnijih za neometani rad zakona u konstruiranom fizičkom modelu. Shodno osobnom iskustvu svoje inventivnosti, Tesla je držao da rad vrše prirodni zakoni, a ne materijalne strukture. Pod radom na otkriću on prije svega podrazumijeva borbu za mentalno pročišćenje, tj. apstrahiranje od sekundarnih misli i osjetilnih sadržaja opterećenih detaljima koji zamračuju jasnoću slike principa i otežavaju uvid u pravu narav odnosa geometrijskih elemenata. Teslin postupak shvaćanja principa završen je, a princip spreman za primjenu onda kada je postignuta jednoznačna korespondencija matematičkih i fizičkih elemenata. Otkriće je, dakle, dosegnuto u trenutku postizanja identičnosti nezavisnih članova matematičkog algoritma i njihovih fizičkih interpreta, tako da se u samom algoritmu prepoznaje fizički zakon koji vlada stvarnim svijetom. Ideja se, dakle, kod Tesle ekskluzivno pojavljuje kao akt kreativne imaginacije čije matematiziranje vodi konačno do fizičkog modela.
SVJETLOST: Je li Teslino shvaćanje ljudske memorije upućivalo na holističku predodžbu po kojoj mentalne procese dijelimo sa svemirom u koji smo uronjeni, pri čemu naše mentalne funkcije ne bi bile ograničene našim fizičkim, biološkim tijelom? Znamo da postoje fenomeni koji su znanstveno istraživani i koji to pokazuju (iskustva kliničke smrti, izvantjelesna iskustva, gledanje na daljinu i slični fenomeni).
V. ABRAMOVIĆ: Cijeli svijet za nas je svakako samo slika. Po Tesli, memorijski se engrami ne nalaze u mozgu, ni fizički, niti fiziološki, nego je memorija interakcija s okruženjem i u tom pogledu čovjek je živi robot obdaren moći da mijenja poziciju i razinu svijesti, koja je u suštini još uvijek tajanstveno, ali zajedničko temporalno svojstvo kozmosa i pojedinca. Kada nadiđe relativnu individualnu svjesnost ili sinkronicitet dijelova koji ga omeđuju, čovjek je u stanju uzdići se do razine kontinuiteta koja je univerzalna svijest beskonačnosti ili cjelokupnog postojanja. U tom stanju jezik riječi više nije dostatan i mora se prijeći na kontemplaciju prirodnog matematičkog jezika da bi se to nekako simbolički izrazilo, odnosno razumjelo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
