TESLA vs. EINSTEIN
SVJETLOST: U čemu je temeljna razlika između Teslinih i Einsteinovih shvaćanja svemira? Kakvo je bilo Teslino razumijevanje materije? Kako je on shvaćao prostor i vrijeme?
V. ABRAMOVIĆ: Razlike Tesle i Einsteina u stavovima o fizičkoj realnosti su fundamentalne:
1. za Einsteina je svijet akauzalan i relativan, a za Teslu strogo kauzalan i determiniran;
2. za Einsteina, ljudsko iskustvo sasvim je nepouzdano i ne odgovara fizičkoj realnosti i treba ih znanstveno usaglašavati, a za Teslu je fizička realnost univerzalna i prožima sve razine kozmičke egzistencije, tj. spoznaja istine ne može se izbjeći ni na koji način i svi putevi spoznaje na kraju vode do istine;
3. za Einsteina svijet je dualan, sastoji se iz ljudskog privida i objektivne kozmičke stvarnosti, a matematika je čisti gnoseološki instrument kojim se ljudska empirija privodi fizičkoj realnosti; za Teslu, svijet je jedinstven i materija koja proistječe iz duhovnosti jest emanacija vremena i prostora;
4. za Einsteina eter ne postoji kao stvarni entitet već je to plod pogrešnih mišljenja kroz povijest znanosti; za Teslu eter je jedinstveno polje neizdiferenciranog vremena, prostora i energije i rezonantnim procesima u eteru nastaje materija;
5. za Einsteina sila je svojstvo prostora koje se očituje njegovom zakrivljenošću, za Teslu sila je niz matematičkih operacija koje imaju realno djelovanje koje se manifestira stanjima fizičkog svijeta; za Teslu matematika ima prirodu sile, dok je za većinu drugih znanstvenika, kao i za Einsteina, obrnuto, tj. sila ima matematički karakter;
6. za Einsteina vrijeme je samo poredak događaja, ne postoji kao fizički entitet, već se utvrđuje mjerenjem od sustava do sustava; za Teslu vrijeme je realni algoritam hipostazirane matematike koja zakonom rezonancije komponira fizičke sustave iz etera i ponovno ih dekomponira u eter.
7. za Einsteina je najveća brzina u vakuumu brzina svjetlosti od 300.000 km/sec., za Teslu brzina elektromagnetskih valova nije ograničena; njegova mjerenja i eksperimenti pokazuju da je u principu moguć trenutni prijenos valova i energije na bilo koju udaljenost, a da brzina prirodnih mehaničkih i električnih valova kroz Zemlju uvelike premašuje Einsteinovu brzinu svjetlosti u vakuumu.
U razgovorima s prijateljima Tesla je često pobijao mnoge Einsteinove tvrdnje, najčešće onu o zakrivljenosti prostora. Smatrao je da je time povrijeđen zakon akcije i reakcije: “Ako se u prisutnosti velikih gravitacijskih masa prostor zakrivljuje, uslijed sile akcije, onda bi reakcija samog prostora morala biti takva da se on ispravlja”. Ili taj zakon ne vrijedi univerzalno. Einstein je bio čovjek čiste teorije, a Tesla prvenstveno eksperimentator. Nije poznato da su se sreli i razgovarali. Ipak, Einstein je Tesli čestitao njegov 75. rođendan, ističući kao glavnu njegovu zaslugu u znanosti polifazni sustav generatora i motora izmjenične struje, što su po svemu sudeći Teslina manje značajna otkrića.
SVJETLOST: Po Teslinom shvaćanju svemira i eterske fizike, glavno 'sijelo' energije je u 'ambijentu', a ne u fizičkim sustavima. Slično bi se moglo reći i po pitanju informacije kad se razmatraju funkcije poput ljudske memorije. Je li točno da je on odbijao prihvatiti Einsteinovu famoznu relaciju ekvivalentnosti mase i energije? Znači li to da je i nuklearne procese shvaćao sasvim drukčije i da ono što se naziva 'energijom vezanja' u atomskim jezgrama treba tumačiti na posve drugi način?
V. ABRAMOVIĆ: Iako nije ostavio svoju fizikalnu teoriju, Tesla je svojim brojnim eksperimentima postavio osnovu nove, rezonantne elektromagnetike. Smatrao je da je svijet jedinstveni kontinuirani svjetlosni medij, a da je materija kompleks elektromagnetskih oscilacija organiziranih po matematičkom algoritmu. Vjerovao je da je zakon rezonancije najopćenitiji prirodni zakon koji eliminira vrijeme i udaljenosti i da se sve veze među fenomenima uspostavljaju isključivo raznim vrstama jednostavnih i složenih rezonancija (vibracija fizičkih sustava) čija je osnova isključivo elektromagnetska. Na kraju, umjesto Newtonovih integrala, Leibnizovih diferencijala i Maxwellove teorije polja, u svojim proračunima Tesla je koristio jednostavnu matematiku starogrčkih mehaničara, prije svega Arhimeda, uspostavljajući tako mehaničke analogije u elektromagnetici. Ne može se dovoljno naglasiti suvremeni značaj ovakvog načina razmišljanja koje nedvosmisleno ukazuje na neophodnost potpune fizičke interpretacije elementarnih matematičkih pojmova, formula i sustava i povratak realističkim pogledima u matematici, zapravo mističnom matematičkom pitagorejstvu. Po svemu sudeći, proučavanje Tesle nije samo pitanje povijesti fizike. U njegovom radu ne treba tražiti prvenstveno ideje tehnološke moći već i korijene smisla i vrijednosti ljudskog stvaralaštva i postojanja znanosti uopće. Za Teslu je ekvivalentnost energije i mase pomnožene kvadratom svjetlosne brzine samo gruba i nerazjašnjena formula koja nam ne otkriva što je uistinu fisija atomske jezgre. Atomska struktura jednostavan je sustav mikro-kuglastih munja sa zajedničkim središtem i karakterističnim internim vremenom koje atom organizira principom sinkroniciteta.
bglavac
irida
edin.kecanovic
