TESLA - VIZIONAR ISPRED ZNANOSTI SVOGA VREMENA
SVJETLOST: Možete li prokomentirati svoju primjedbu koju ste iznijeli početkom godine u Vašem predavanju o Tesli u Tehničkom muzeju u Zagrebu, da u posljednjih sto godina nije učinjen nijedan ozbiljniji korak u fundamentalnoj fizici, niti proboj u bit svemira?
V. ABRAMOVIĆ: Do dvadesetoga stoljeća postojale su tri razine spoznaje: duhovna priroda zakona, matematički jezik i fizikalni eksperiment, osjetilna razina. Onda je iz znanosti izbačena metafizika i otpočela je stagnacija fundamentalnih znanosti i nemoralni napredak tehnike i tehnologije. Tesla je bio potpuno svjestan da su svi fizikalni zakoni duhovne naravi kao i cjelokupna matematika. Nitko nikada nije vidio brojeve, niti geometrijsku točku. Zakoni prirode su također ekstrasenzorni, izvanosjetilni. U tom smislu Tesla je vidio da će se znanost nužno kad-tad početi razvijati ka apstraktnom poimanju duha i da njena budućnost nikako nije razvitak materijalno-magijskih moći koje se suprotstavljaju osvješćivanju građe Kozmosa, to jest Božjeg djela [Kreacije; Op. BK.] kao takvog. Harmoniziranje čovjeka s kozmičkim silama mora se obaviti mudrošću okrunjenom prosvjetljenjem filozofa, znanstvenika i uopće tragatelja za osnovnom istinom o svijetu. Znanost je samo jedan specifičan put do Boga, možda i najteži i najdulji, jer podrazumijeva racionalnost. Descartes je lijepo rekao da svaki razuman čovjek mora vjerovati u Boga. Zato današnji znanstveni ateisti, koji skupo eksperimentiraju bez ikakve dublje hipoteze, djeluju nekako nedovršeno, kad ih usporedimo s Pitagorom, Keplerom, Galileijem, Newtonom ... Primjera radi, Božja čestica koju traže u CERN-u je ne samo nespretan ironičan naziv nego i besmislen. Koja to čestica nije Božja? Zar proton, elektron i neutron nisu Božje čestice? Svijet je stvoren odjednom a ne od dijelova, jer je svijet beskrajan, barem u vremenu, a beskonačnost se iz dijelova nikada ne može sazdati. Beskraj prethodi dijelovima. Po mom shvaćanju, prostor neprestano nastaje kao dio vječne sadašnjosti, a kao dio prostora, isto tako neprestano, nastaje jedinična, elementarna masa i to po Zlatnome presjeku, koji je ujedno Da Vincijev kod. Zašto po Zlatnom presjeku? Zato što se Kontinuum, to jest osnovna beskonačnost našeg svijeta, može dijeliti samo prema unutra i to samo po kontinuiranoj proporciji, jer inače bi se u kontinuumu pojavile rupe, prekidi, što ne može biti slučaj. Ima tome slično i u teologiji: živi Krist, creatio continua. Jedino beskonačnost [neograničenost; op. B.K.] postoji realno i ona je naše svakodnevno iskustvo. Samo, nije riječ o prostornom beskraju kako to zamišlja naivni i osjetilima okovani ljudski um. Beskonačnost je isključivo temporalne prirode, to je ta vječna sadašnjost koju jedino imamo i živimo je sve vrijeme, i koja nije ništa drugo do naša vlastita svijest. Znanstvena religija napokon će ostvariti fizičku besmrtnost i to pomoću shvaćanja samog vremena i njegove uloge u promjeni prostora i mase. Vrijeme nema tijek, ono je aritmetička nula, od točke do točke prostora skakućemo kroz nule vremena. Na primjer, zrakoplovom krenem iz Beograda u Zagreb u tri sata i u Zagrebu sam u četiri sata. Koliko je sati u Beogradu kad stignem u Zagreb? Naravno, također je i u Beogradu 4 sata. 4 – 4 = 0. Od točke do točke u prostoru vrijeme uopće ne protječe, neprestano je sadašnjost, aritmetička nula. A pogledajte Einsteinovu jednadžbu za sinkronizaciju satova u Specijalnoj teoriji relativnosti! Prema toj teoriji je u Beogradu još uvijek 3 sata, iako sam ja već u Zagrebu i sat mi pokazuje 4 sata. Po Einsteinu od točke do točke u prostoru nije isto vrijeme, što je apsurd. Svi bi naši satovi onda pokazivali različito, jer se svi stalno krećemo raznim brzinama. Razumijevanje tajne vremena osigurat će nam kontrolu trajanja u fizičkim i biološkim procesima, i omogućiti konzervaciju živih sustava bez ikakvog vremenskog ograničenja.
bglavac
edin.kecanovic
