Razgovor vodila I.T.

Tarot nije puko čaranje, koristi iste metode kao psihologija

Ostavimo optužbe da su ezoteričari vražje sluge u srednjem vijeku

Završio je prvi siječanj novog desetljeća, no sudeći po događajima koji potresaju svijet čini se kao da je prošlo 365, a ne trideset dana. Iz jednog kutka civilizacije prijeti Treći svjetski rat, a iz drugog smrtonosan virus, sav instrumentarij modernog doba izgleda kao da posustaje. Okrenuti se mistici gotovo je refleksan potez mnoštvu Hrvata, a velik interes za odgovore s one strane vela potvrđuje ezoteričarka Irida. 

„Često su mi klijenti osobe iz javnog života“, otkriva Irida,“nedavno je umrla osoba koja je bila kolateralna žrtva jedne velike koruptivno-političke afere u Hrvatskoj, a koja me puno puta zvala od otkrivanja tog skandala“. 

Dok će jedni prebaciti program kad nalete na Zlatnu zoru, emisiju u koju se  gledatelji javljaju stručnjacima iz područja divinacije, ili, predviđanja budućih događaja na temelju čitanja različitih znakova, drugi će s olakšanjem prihvatiti odgovore na teška životna pitanja. Irida tvrdi da je tipičnog klijenta nemoguće odrediti, „svi ljudi su znatiželjni i svi pate na isti način bez obzira na status, dob i spol.“

Međutim, ono što razlikuje Iridine klijente je način na koji reagiraju na čitanja, kako ona kaže, od skepse do fascinacije. „Ako nespretno dirnemo tajna bolna mjesta u ljudskom srcu, ima tu i revolta i ljutnje“, pojašnjava Karas, „a godine iskustva su me naučile da svi ljudi nisu ni spremni ni sposobni prihvatiti neku brutalnu istinu.“

Iza Iride je više od 20 godina iskustva. Njezina budućnost nije uvijek bila jasno definirana, ali za sebe tvrdi da je na duhovnoj stazi cijeli život. Nema određene škole za ezoteričare, ni utabanog puta. Naime, Irida je godine kada mladi biraju svoje karijere provela u samostanu, tada još nesvjesna vještina koje će savladati. Pomalo neočekivana pozadina jedne ezoteričarke, s obzirom na to da divinacijske metode često uživaju negativne konotacije poput poveznica sa sotonizmom.

„Da, i dalje sam kršćanka“, razjašnjava ona, „postoji i kršćanski ezoterizam, svaka duhovna struja ima svoj ezoterijski krug.“ Optužbe da sklapa ugovore s vragom za svoje darove Irida smatra besmislenima. Postavlja pitanje, „ako su metode divinacije blasfemija, kako su opstale do danas, s obzirom da je u jednom periodu čovječanstva pismeno bilo samo svećenstvo“?

Po njoj, postojanje Boga nije upitno, a ljudi koji govore u njegovo ime često jesu.

Na društvenim mrežama među stranom, a i domaćom publikom postaju popularni sadržaji poput videa u kojima se prizivaju duhovi i demoni. Kao osoba koja ima iskustva s klijentima koje su mučile duše koje nisu prešle na drugi svijet, Irida je sigurna da je velika većina njih iscenirana i prenapuhana. „Potrebna je velika količina energije da duša dođe na ovaj svijet, isto tako i da ode“, osporava ona kredibilitet tih videa, „ smrt i onostrano su posljednji tabu naše civilizacije, a mladi vole kršiti tabue“. 

Posljedica neznanja često je strah, a tarot, konkretno, laicima predstavlja nerješiv misterij. „Kako čitanje, pisanje ili poznavanje stranih jezika nisu magija, iako neukima mogu djelovati magično, tako ni gledanje u tarot nisu čaranje ni gatanje“, Irida se referira na članak u kojem je tarot usporedila s Rorschachovim testom mrlja. Sadržaj se može protumačiti i simbolički, a ispitivača zanima kako se odgovor oblikuje i koji su razlozi iza toga odgovora. Čitanje tarota zapravo je čitanje osobe. 

U teoriji, svatko može otvarati tarot, tumačiti listove čaja i čitati iz dlana. Irida tvrdi da je formula za dobrog ezoteričara 10 posto talenta i 90 posto stalnog učenja i samostalnog rada. „Ezoteričaru je potrebna multidisciplinarnost, jer ezoterija je kompleksna k'o i sam život“, objašnjava ona, „što je njegovo znanje bogatije, ezoteričarev rad bit će kvalitetniji.“

Jezik ezoterije jezik je simbola. „Potrebno je poznavati umjetnost, mitologiju, bajke, naravno, treba poznavati i psihološke simbole pa možemo reći da je ezoteričar šaman, svećenik, antropolog i psiholog, sve u jednoj osobi“, navodi Irida.

Osim vodstva i savjetovanja koje nudi, u slučajevima otkrivanja teških kriminalnih djela, ona je suočena s moralnom dvojbom, poput ispovjedne tajne. „Tajnost i povjerljivost je u temeljima ovakvog rada, tako to treba i mora biti“, uvjerena je Irida. 

Iako nemaju svi želudac za omertu koju podrazumijeva ezoterija, svi ljudi se rađaju s intuicijom, „ali mnogima ta zona zakržlja zbog neupotrebe ili se čak ni ne razvije zbog negativnog programiranja kroz odgoj i obrazovanje“, kaže Irida. Jedna od usluga koje nudi je i treniranje praktične intuicije, koju definira kao osluškivanje unutarnjeg glasa i praćenje znakova pored puta.

„U trgovačkom centru stanete u najkraći red pred blagajnama iako vam nešto „govori“ da stanete pred neku drugu blagajnu“, Irida oprimjeruje, „oslonite se na logiku i ipak stanete u najkraći red, no uskoro čujete obavijest ‘blagajna se zatvara, molimo, premjestite se na drugu blagajnu“. 

Irida pozdravlja veći interes čovječanstva za nematerijalnu i spiritualnu sferu. „Materijalistički svjetonazor otvara ponore duše, a prazna duša traga za odgovorima, poplava takozvanih životnih trenera vrišti o tome“, komentira ona, „opasno je samo ako takve odgovore shvate kao instant rješenja za sve životne probleme i prečice do ostvarenja svojih želja“. 

Zašto sljedeći put kad život pred vas baci tešku dilemu ne posegnuti za brojem tarot-majstora koji će vam prevesti što svemir ima za reći? Možda da na putu do trgovine brojite vrane kao preci i saznate što za vas kuha sudbina? Divinacijske metode zanimljiv su način za upoznavanje svijeta i kulture u kojoj živimo, ali ponajprije sebe. „Neznanje je najveće zlo“, zaključuje Irida.