Piše: Patricia Kiš
Foto: Neja Markičević/CROPIX
Dok smo u hotelu Esplanade čekali razgovor sa Stevenom Hollom, okruženim kolegama iz arhitektonskog časopisa Oris koji ga je pozvao u Zagreb, prišlo nam je nekoliko američkih turista i pitalo o kome je riječ. Bilo je jasno da nisu čuli za arhitekta kojeg je magazin Time proglasio najvećim i najpoznatijm američkim arhitektom. New York Times piše da njegove građevine oduzimaju dah: tu su Kiasma, Muzej suvremene umjetnosti u Helsinkiju, potom Simmons Hall, jedna od studentskih zgrada MIT-a, najprestižnijeg američkog sveučilišta za prirodne znanosti, kapela sv. Ignacija u Seattleu, nova marina u Bejrutu, škola umjetnosti i povijesti umjetnosti u Iowi te najnoviji projekti u Kini...
Steven Holl rođen je 1947. godine u Washingtonu, studirao je u Rimu, a profesor je arhitekture na sveučilištu Columbia i živi u New Yorku. Tijekom intervjua potvrdio je svoju reputaciju najvećeg intelektualca među arhitektima.
Najbolji američki suvremeni arhitekt, ako je vjerovati časopisu Time, otkriva nam zašto je arhitektura najtrajniji izraz kulture te kako je došlo do toga da je u Pekingu sagradio grad unutar grada - Lynked Hybrid - ekološki najnapredniji projekt na svijetu koji se napaja toplinom isključivo preko 660 geotermalnih izvora
“Arhitektura je najtrajniji izraz kulture. Kako bi prigrlili jedinstvenu nervozu našeg vremena, moramo odbaciti lažni optimizam, izazov je stvoriti sklonište suvremenoj duši”, smatra Steven Holl, a suvremeno je društvo prema njemu potenciralo i problem značenja arhitektonskih djela: “Veće kvadrature i programatska kompleksnost građevina, visoke uredske zgrade, poslovnostambeni hibridi, prizivaju otvorenije ideje i maštovitiju organizaciju arhitekture, onu koja ovisi o centralnom konceptu, dok su mu ostali elementi podređeni”.
Dok Time piše da Hollove građevine zadovoljavaju “duh, jednako kao i oko”, uvijek duhoviti časopis Wired njegove radove predstavlja na slijedeći način: “Hollove građevine nisu samo ljepotice - one imaju i mozak”. U njegovom radu jednako su važni fascinacija znanošću, svjetlost koja gradi prostor te osjetljivost na kontekst - njegovo polazište za koncept građevine uvijek je okolina u koju bi trebala biti smještena.
Nakon razgovora Steven Holl održao je predavanje na Danima Orisa u Lisinskom i krenuo u razgledavanje Zagreba kojim je, na prvu loptu, bio oduševljen.
Kakav je osjećaj sagraditi grad unutar grada poput vašeg upravo dovršenog Lynked Hybrida u Pekingu? Na 220 tisuća četvornih metara u osam tornjeva povezanih mostovima smješteno je 800 apartmana, kafići, spa centri, bazeni, Montessori vrtić, kinoteka, dućani, hotel i na zadnjem katu nekoliko penthousea s vrtovima.
- Ovakav je projekt moguć samo zahvaljujući enormnom razvojnom potencijalu Pekinga. To se, naravno, može pretvoriti u nešto izrazito negativno jer previše graditelja radi u isto vrijeme. Teško je sve držati pod kontrolom, a ponekad graditelji žele samo stilizaciju. No, mi smo kinesku situaciju pretvorili u prednost. Oblikovali smo javno mjesto s vodenim vrtovima u centru grada, otvorenom za sve prolaznike. Sve se geotermički grije ili hladi. Smatram da je riječ o vrijednom arhitektonskom doprinosu Pekingu. U Kini možete graditi na skali na kojoj ne možete u realnom vremenu nigdje drugdje. Jako sam veliki entuzijast oko naših kineskih projekata.
No, u Kini ima i negativnih posljedica gradnje na tako velikoj skali...
- Naravno, nije sve pozitivno. No, ako imate šansu preoblikovati veliki projekt na pozitivan način, smatram da je trebate i prihvatiti. Primjerice, Lynked Hybrid je do sada najveći geotermički projekt na svijetu. Nema fosilnih goriva, niti ispuštanja ugljičnog dioksida u zrak. Ide duboko ispod zemlje, do 100 metara, gdje se nalazi 660 termalnih izvora iz kojih crpi toplinu. U Kini ima jako puno ambicioznih izvođača. U Americi naručitelji nisu dosad bili spremni platiti i ekološku komponentu građevine. No, smatram da će se i to ubrzo promijeniti.
Vaš je projekt napravljen uz stari gradski zid. Čule su se i kritike da je u Kini općenito srušeno mnogo srednjovjekovnih naselja, starih hutonga, kako bi se gradili projekti arhitektonskih zvijezda.
- Odlučno tvrdim da nikad ne bih radio na mjestu na kojemu su rušili hutonge. Moj je stav da ih treba sačuvati. Postoji mnogo drugih mjesta na kojima valja graditi, primjerice napuštene tvornice.
Lynked Hybrid je filmičan javni prostor s nizom različitih perspektiva, ovisno o kutu gledanja. Postoje i teze o sličnosti sa scenografijom filma “Sin City”.
- Nisam gledao taj film, no kinematografska komponenta jako nam je bila važna. Zato smo i postavili platno za filmske projekcije u samom centru projekta. Fantastičan je osjećaj izaći iz našeg ureda, koji je tamo smješten, hodati po mostovima i gledati tornjeve. Stvaraju se različiti kutevi gledanja, pogotovo što se niz mostova koji su poveznice, spuštaju ili uzdižu i omogućuju specifičan odnos s pejzažom, s okolinom.
U Kini radite na novom projektu, u gradu Chengdu, koji također uključuje pet tornjeva s uredima, apartmanima... Za projekt ste pridobili i vašeg kolegu Lebbeusa Woodsa, koji je zajedno s vama stigao u Zagreb kao predavač na Danima Orisa. Taj projekt je najbliže što se Woods približio konkretnoj arhitekturi. Kako ste ga pridobili?
- Poroznost sa svih strana najvažnija je komponenta u ovom projektu. Unutar samog kompleksa nalaze se tri paviljona: ja sam dizajnirao povijesni paviljon, Ai Wei Wei, kineski arhitekt, napravio je paviljon posvećen Du Fuu (najvećem kineskom pjesniku 8. stoljeća, koji je neko vrijeme živio u Chengduu), a Lebbeus Woods high tech paviljon.
Kad spominjete poroznost, na webu sam u zadnje vrijeme na niz sajtova vidjela vaš projekt ‘Porozne klupe’...
- I vi ste to vidjeli? Riječ je o eksperimentu, skici koju sam napravio za zabavu, a na internetu je uzimaju tako ozbiljno. To mi je jako neugodno, to je klupa na kojoj jedva da se može sjediti. Riječ je o igri, skici koju zapravo ne želite pokazati. Netko je projekt slikao, netko nešto napisao i tako se sve razvija dalje... Bombardiraju vas s nečim što zapravo nema veze. Zanima me poroznost kao koncept na urbanoj dimenziji, ali ne na doslovnoj.
U njujorškom Muzeju moderne umjetnosti do 2. veljače pokazuje se digitalna instalacija “Pre” s vašim crtežima. Poznato je kako se uz arhitekturu bavite i slikanjem akvarela.
Holl nastoji što češće integrirati umjetnost u svoje arhitektonske radove, a i sam svakodnevno crta i slika, najčešće akvarele
- Riječ je o 365 crteža - kao dana u godini - koji se projiciraju po nekoliko sekundi, i tako bez prestanka. Umjetnost i arhitektura imaju jako solidan odnos i moraju se držati zajedno što je više moguće. U nizu projekata angažirao sam brojne umjetnike. Moja žena je videoumjetnica i upravo ima izložbu u Seattleu, a moj brat je izvrstan kipar.
Poznato je kako niti jedan dan ne prođe a da nešto ne nacrtate. Što ste nacrtali danas, u Zagrebu?
- Najmanje jednom dnevno napravim po jedan crtež. Danas sam nacrtao Tkalčićevu ulicu. Sinoć su me odveli u centar Zagreba i ova mi se ulica jako svidjela - tu osjećate otvorenu tipologiju. Bilo mi je zanimljivo kako se s jedne strane ulice nalazi brdo i zgrade kao da se spuštaju dolje, a sve je dio zavojite ulice.
No, nisu samo akvareli u pitanju. Za vaš projekt Nelson-Atkins muzeja u Kanzasu napravili ste oko 600 skica. Riječ je o fantastičnom projektu u kojem su dnevna svjetlost i okolni pejzaž postali integralni dio građevine.
- Hvala. Tako bih želio sada graditi u Kini. Ako netko ima mogućnost vidjeti samo jedan moj projekt, želio bih da to bude taj u Kanzasu. Riječ je o jako lijepom mjestu gdje možete provesti cijeli dan. Imaju golemu umjetničku kolekciju, to je Metropolitan srednjeg Zapada. Svaki pokret kroz prostor otvara drukčije poglede. Stvara se dinamičan odnos umjetnosti i arhitekture. Riječ je o pet povezanih struktura. Po noći, staklena fasada daje transparentnost i privlači posjetitelje na razna događanja. Leće više slojeva stakla raspršivači su svjetlosti. Vrt skulptura nastavlja se do krova galerije.
Iako radite najrazličitije projekte, čini se da je muzej prva asocijacija uz ime Holl. Od onog u Helsinkiju, preko novog Nanjing umjetničkog muzeja gdje kroz polje paralelnih prostora i vrtova istražujete tajnovite kompozicije kineskih slika do Herning centra umjetnosti koji arhitekturu i okolni pejzaž ujedinjuje u jedinstven prostor. Za kuće ste, pak, izjavili da ih grade arhitekti s kojima se lakše dogovoriti nego s vama...
- Iako muzeji spadaju među meni najdraže projekte, ne mislim da nas treba vezivati samo uz njih. Nedavno sam izdao knjigu “Teorija crnog labuda” koja pokazuje naših 16 kuća, s kojima ispitujem mogućnosti koje različiti tereni otvaraju za arhitekta. Trenutačno radim na dvije obiteljske kuće, no možete raditi samo određeni broj projekata, a najčešće vam oni veći postanu prioritet i oduzmu sve vrijeme.
Negdje sam pročitala kako je omjer između vaših projekata - jedan izgrađen prema 40 neizgrađenih...
- Moguće, ako se uzme u obzir čitava moja karijera. Prvih deset godina gotovo ništa nije bilo realizirano...
Da, specifično je za vas, Zahu Hadid i još nekolicinu arhitekata da niste na početku karijere imali realizacija. Zašto?
- Ekonomija je onda bila slaba. A i ljudi nam nisu vjerovali. Kad napravite nešto dobro, gdje se i nekoliko godina kasnije ljudima sviđa živjeti, imate nešto za sobom. Jedan od razloga što sam dobio projekt u Pekingu leži i u tome da su naručitelji otišli u Japan i tamo pogledali moj stambeni kompleks Makuhari iz 1996. Stanovnicima se još jako sviđa tamo živjeti, a prošlo je više od deset godina. To je najbolja preporuka za sljedeći projekt.
Kako to da ste u New Yorku gdje živite napravili samo jednu zgradu, školu arhitekture Pratt Institute u Brooklynu?
- Nitko me nije pozvao. Pozivaju me sa svih strana, i ne stignem se svima javljati.
Sviđa li vam se život u New Yorku?
- New York je težak grad, no meni se sviđa u njemu živjeti zbog kulture i umjetničkog svijeta, različitih galerija... Jako je lijepo, sve mi se čini blizu. No, nisam ovisnik o gradu. Imam vikendicu na jezeru izvan grada, tamo odlazim svaki raspoloživi vikend, meditiram i slikam akvarele. Jedini problem mog posla je što sam stalno u avionu, stalno putujem i pokušavam nadoknaditi vremensku razliku.
| Hollovi projekti oduzimaju dah, smatraju u New York Timesu |
 |
 |
| Lynked Hybrid Steven Holl u Pekingu je projektirao grad unutar grada i u svoj projekt ugradio mnoštvo kulturnih i društvenih sadržaja uz 800 apartmana i poslovnih prostora. Ovaj mali grad iz budućnosti ne troši fosilna goriva i ne zagađuje atmosferu: toplinu crpi iz 660 geotermalnih izvora na kojima je izgrađen |
Nelson Atkins Museum of Art Ovaj muzej u Kansas Cityju Holl naziva Metropolitanom srednjeg zapada, a njegov novi dodatak otvoren 2007., magaizn Time proglasio je jednim od 10 modernih čuda svjetske arhitekture |
 |
 |
| Pratt Institute Hollu je povjerena i vrlo recentna interpolazija unutar sustava starih zgrada u Brooklynu uglednog Prattova instituta, privatnog sveučilišta specijaliziranog upravo za arhitekturu, umjetnost i modu |
Nanjing Museum U ovom kineskom gradu upravo je u fazi dovršenja veliki Nanjing muzej umjetnosti i arhitekture s nekoliko galerija, salonom za čaj, knjižarom i privatnom rezidencijom glavnog kustosa |
 |
 |
| Simmons Hall MIT Studentski dom Simmons Hall prestižnog sveučilišta Massachusetts Institute of Technology otvoren je 2004. i odmah je osvojio važnu američku arhitektonsku nagradu |
University of Iowa School of Art and Art History državnog, no prestižnog sveučilišta Iowa, u Iowa Cityju, smještena je pored rijeke i nevjerojatno je dobro uklopljena u krajolik, što je jedna od ključnih odlika arhitektonskog opusa Stevena Halla |
 |
 |
| Knut Hamsun Centar Centar posvećen životu i radu velikana norveškog modernizma bit će smješten iznad Polarnog kruga, u blizini farme na kojoj je veliki pisac odrastao, a otvorit će se u kolovozu 2009., na 150-tu godišnjicu rođenja Hamsuna |
Bejrut Nova marina u strogom centru Bejruta obuhvaća golemi kompleks apartmana, restorana, hotela, yacht kluba, a bit će otvorena sredinom 2009. godine |
bglavac
irida
edin.kecanovic
