PSIHIJATROV SASTANAK SA SAIJEM

Razgovor sa dr. Michaelom W.Congletonom – 2.dio

MC: Baba je svaku osobu pozvao u drugu sobu na osobni razgovor, a onda je izašao i rekao meni: „Ti si sljedeći!“ Zatim me je pozvao unutra. Nosio sam sa sobom japamalu (krunicu) i jaje od kvarca, koje je bilo kao śivalingam te sam želio da ih Svami blagoslovi za mene. On je najprije rekao: „Ti previše brineš! Brineš zbog prošlosti, budućnosti, svoje obitelji, brineš se zbog svog posla! Ja ću brinuti o svemu tome za tebe. Ti brini samo o sadašnjosti!“ A onda je upravio Svoj prst prema Sebi i zamahnuo njime gore i dolje te je rekao: „Sveprisutan!“

Zatim je pogledao u predmete koje sam nosio. Uzeo je jaje od kvarca te je rekao: „Ovo nije śivalingam. Ja ću sutra stvoriti pravi śivalingam za tebe, budi spreman.“

Rekao mi je nekoliko drugih stvari osobne prirode, a onda smo se vratili u vanjsku sobu za razgovore. On je nastavio viđati druge, a kad je završio, svima je podijelio vibhuti. Donio je malu košaru punu paketića vibhutija te je dao svakoj osobi šaku paketića! Ja sam bio zadnja osoba koja je napuštala sobu, a netko je izgubio paketić vibhutija. Dok sam dosizao taj paketić, On se nasmijao te je rekao: „Želiš li još?“ Okrenuo sam se i rekao: „Svakako!“ On mi je tada dao još jednu veliku šaku paketića sa vibhutijem.

Napustio sam sobu za razgovore zajedno sa ostalima, a kasnije te noći sam razmišljao: „Što je On mislio time kada je rekao 'budi spreman'?“ Te večeri nisam želio razgovarati ni sa kim, samo se želio prisjećati i razmišljati o razgovoru sa Svamijem. Iznenada je netko pokucao na moja vrata. Odsjeo sam u sobi u nečijem domu, izravno preko puta ulice i glavnih ašramskih vrata. Otvorio sam vrata, a žena sa engleskim naglaskom je rekla: „Mi smo upravo došli ovamo iz Australije. Može li moj sin biti s vama?“ Te noći zaista nisam bio željan gosta jer sam se samo želio prisjećati ranijeg razgovora sa Svamijem toga dana. Međutim, brzo sam razmislio o njenom zahtjevu te sam rekao: „Svakao! Zašto ne?“

Otišla je po svog sina i 15 minuta kasnije opet je netko kucao na vrata. Očekivao sam da će njen sin biti malac od 11 ili 12 godina. Umjesto toga njen je sin bio visok dva metra i sigurno je težio 100 kilograma. Bio je veličine nogometnog igrača, ali je nosio kaubojske čizme, kaubojski šešir i kaubojsku odjeću. Bio je australski kauboj! Pogledao sam u njega te sam rekao: „Dobrodošao, uđi.“ On se je nasmijao i rekao: „Ne, ja ću spavati ovdje vani na verandi!“ Idućeg jutra ja sam odlazio na daršan, a on je još spavao na verandi. Probudio sam ga rekavši mu: „Trebamo otići na daršan, Svami uskoro dolazi.“ I ja sam otišao na daršan. Bio sam sretan što sam u daršan prostoru dobio mjesto naprijed pa sam sjedio tamo, zabrinut zbog onoga što je Svami mislio kada je rekao: 'Budi spreman!' Mislio sam da će Svami možda nešto raditi u daršan prostoru pa sam zatražio od onoga tko je sjedio pored mene da slika sve što se bude događalo. U to vrijeme vi ste mogli unijeti kameru u daršan prostor.

Dok je Svami prolazio pored mene za vrijeme daršana, rekao je: „Idi!“ Tako sam otišao u prostor za čekanje ispred Njegove rezidencije. Kad sam zamakao za ugao da se pridružim ostalim poklonicima u tom prostoru, koji su odabrani za razgovor, vidio sam australskog kauboja i njegovu majku kako stoje tamo s ostalima! Svami je i njih također izabrao za razgovor.

Svi su ušli u sobu za razgovore, a Svami odmah nešto reče Australcima. Pozvao ga je otraga na osobni razgovor. Kad su izašli, On mi je dao znak da istupim naprijed te da Mu dam jaje od kvarca koje sam nosio.

 

 

 

 

 

Uzeo je jaje, držao ga je da ga svi vide te je zapitao grupu: „Što je ovo?“ On ga je držao tako da ga svi mogu vidjeti, ali Mu nitko nije odgovorio. Tada je rekao: „Ovo je staklo, samo staklo. Ja ću ga pretvoriti u pravi śivalingam.“ Stavio je jaje od kvarca na dlan Svoje desne ruke držeći dlan okrenut prema gore da svi mogu vidjeti. Nježno je puhnuo u njega nekoliko puta bez pomicanja ruke. Jaje od kvarca, prividno podijeljenog na četvrtine, pretvorilo se u čvrsti crni śivalingam!

On ga je podigao te je rekao: „Ovo je pravi śivalingam.“ Nastavio je: „Načinjen je od pet elemenata.“ Zastao je gledjući u mene i zapitao: „Kome ovo pripada?“ Pogledao sam u Njega te sam rekao: „Tebi, Svami.“ On se nasmiješio, potvrdno kimnuo glavom i izvukao svilenu maramicu iz mog džepa. Umotao je śivalingam u maramicu i stavio ga u moj džep od košulje. Onda mi je rekao: „Stavi ga u vodu svake noći i to će pomoći da se smiri tvoj um.“ Nosio sam taj śivalingam sa sobom dvadest godina i stavljao ga u vodu svake noći. Šivalingam je posudba od Svamija, on i dalje pripada Svamiju.

Mnogo noći kada sam ga uzimao iz svilene maramice da bih ga stavio u vodu, mislio sam: „Je li on još ovdje ili ga je Svami uzeo natrag? Vjerovao sam da je On iznad prostora i vremena i da je Njegov doseg neograničen. Za vrijeme posljednji dvadeset godina proputovao sam preko 2 milijuna milja vezano za posao i odmor, a śivalingam je uvijek putovao sa mnom. Ustvari, on je sa mnom i danas.

GV: Možda ga možemo pogledati.

MC: Da.

(Michael je izvadio lingam i pokazao ga prof. Venkataramanu)

GV: Mogi li vas nešto pitati? Je li komad stakla koji ste imali bio iste veličine ili je ovaj veći?

MC: Pitali su me to pitanje već ranije. Ne mogu reći je li on iste veličine ili je manji ili veći. Mogu reći da je vjerojatno jednake veličine. Svami ima neograničenu moć i može stvoriti što god poželi i kad poželi. Vjerujem da On može promijeniti Svoju kreaciju i Svoje stvoreno, onako kako želi.

GV: O da! Sigurno ste čuli priču o Hislopovom križu?

MC: Da, imao sam sreće da sam ga poznavao veoma dobro.

GV: Oh, jeste li?!

MC: Da. Ustvari, on mi je dao taj križ da ga držim i izbliza istražim. Svami je rekonstruirao drvo za križ iz istinskog križa na kome je bio razapet Isus. Ono se raspalo u svoje osnovne elemente, a Svami je dovukao te raspadnute elemente natrag skupa da bi napravio križ koji je dao Hislopu.

GV: Budući ste spomenuli śivalingam i vaš džep, bi li vam smetalo da ispričam jednu kratku priču?

MC: Molim vas, učinite to.

GV: Ovo se dogodilo u ranim devedesetima – ne sjećam se godine – za vrijeme ljetnog tečaja. Tih dana smo imali Ljetne pljuskove u mjesecu svibnju – upravo prije nego se ponovno otvori koledž kako bi dječaci dobili orijentaciju u duhovnosti, a tada je bio istaknut Svamijev večernji govor. On je zaljuljao Svoju ruku i stvorio je lingam. Kasnije ga je dao prorektoru, gospodinu Sampatu rekavši: „Budi veoma pažljiv, nemoj ga izgubiti. Veoma je dragocjen.“ Umotao ga je u komad papira i onda ga stavio u njegov džep. Onda je rekao: „Hajde, idemo na vožnju.“

Normalno, ono što je On znao učiniti bilo je da je ušao u automobil i krenuo u suprotnom smjeru od prometa! Promet bi išao prema Bangaloreu, a On bi išao suprotno tako da bi se gužva smanjila, a onda bi se vratio natrag u ašram. Govor je bio u dvorani koledža. On je ušao u automobil, a profesor Sampat je sjedio naprijed pored vozača dok je Svami sjedio otraga. Nakon što su otišli na određenu udaljenost, rekao je: „Sampat! Dao sam ti lingam, sada želim da mi ga vratiš.“ Profesor Sampat je stavio ruku u svoj džep, ali nije mogao naći lingam! Počeo se preznojavati kao nitko!

MC: Oh!

GV: Gunđao je i zamuckivao, nije znao što da radi! Svami je rekao: „Želim lingam natrag! Rekao sam ti, zar me nisi čuo?“ A on je odgovorio: „Pokušavam ga dohvatiti Svami!“ Svami je rekao: „Što misliš pod tim pokušavam ga dohvatiti? Moraš ga samo izvuči iz svog džepa i dati ga meni!“ Tada je Sampat rekao: „Svami, mislim da je morao pasti na pod automobila.“Tada ga je počeo tražiti po podu automobila, a Svami je rekao: „Ti si veoma nepažljiv! Rekao sam ti da je veoma dragocjen. Što se to događa na zemlji? Zašto sam te postavio za prorektora?“ Naravno, Svami je upravo povlačio Svoju nogu, a Sampat je bio pogođen panikom! Vjerojatno je želio da je tada negdje na kraju svijeta – na Sjevernom ili na Južnom polu!

Onda je Svami rekao: “Ne brini! Previše je dragocjen da bi bio kod tebe pa sam ga već uzeo od tebe!“ Čovjek se konačno vratio u normalu! Dakle, to se dogodilo. On ponekad ne želi da lingam bude kod ljudi, ponekad im samo dopusti da ga pogledaju, ali ne i dodiruju. Bilo je raznih takvih situacija.

MC: Da.

GV: Ponekad ga daje dalje, ali s obzirom na lingam, čuo sam da su mnogi ljudi dobili iste naputke – kupajte ga u vodi, a onda pijte tu vodu. Postoji jedna naša stara studentica – bivša studentica sa koledža u Anantapuru – ona je kćerka doktora sa Sri Lanke koji radi ovdje u našoj bolnici. Studirala je pred mnogo godina ovdje, udala se za nekog sa Sri Lanke i sada su se skrasili u Novom Zelandu jer on sada radi za Ujedinjene narode, a oni su na Cipru.

Bio sam u njihovoj kući u Novom Zelandu. Svami je toj ženi dao lingam kao ovaj. Ona je meditirala i lijevala vodu preko njega te je pila tu vodu. Njen je suprug imao kolegu koji je bio Novozelanđanin, Kiwi, koji je imao neku neizlječivu bolest. Pokušavao je sve i ništa nije djelovalo,a imao je zastrašujuće bolove. Rekao je: „Pogledaj! Ne znam što da radim! Počinit ću samoubojstvo!“ ili nešto takvo. Bio je zaista u očajničkom stanju.

Onda je suprug rekao: „Ako si pokušao sve, predlažem ti još jednu stvar. Jesi li voljan probati i to?“ „Spreman sam na sve! Očajan sam!“, odgovorio je ovaj. No, suprug je opet rekao: „Moraš imati vjere.“ „Što je to?“, pitao je kolega. Onda je suprug rekao: „Ja ću ti svaki dan dati jednu vodu, a ti je moraš popiti.“ Ovaj reče: „Okej, pokušat ću.“ I u tjedan dana ili nešto više, momku su se počeli smanjivati bolovi te je uskoro bio izlječen – jer je želio vjerovati. Dakle, postoje mnoge takve priče.

MC: To je prekrasno!

GV: Jeste li imali bilo kakvu vrstu neuobićajenih iskustava vezano uz ovaj lingam koji vas je spasio od nesreće?

MC: Da, vjerojatno sam puno puta bio spašen.

GV: Je li to istina? Želio bih da podijelite sa mnom barem jedno iskustvo.

MC: Nosio sam ovaj lingam sa sobom gdjegod sam putovao, a putovao sam mnogo, kao što sam spomenuo. Kao rezultat tolikih putovanja bio sam izložen mnogim nestabilnim situacijama, ali kroz njih sam prošao slavodobitno!

GV: Dok ste putovali s Mornaricom, na to ste mislili, zar ne?

MC: Mislio sam na moja putovanja s Mornaricom i ona kao profesionalac za zdravstvenu zaštitu u kompaniji za koju sam radio. Kada sam napustio Mornaricu bio sam zaposlen u kompaniji da bi im pomogao ostvariti neke njihove velike projekte za zdravstvenu zaštitu. Jedan od projekata je bio stvoriti ogroman bolnički informatički sistem koji je danas postao jedan od najvećih u svijetu.

Kao rezultat moga rada na bolničkoj automatizaciji posla, putovao sam cijelim svijetom, dajući kratke upute nekim Ministrima zdravstva o vrijednosti prelaska sa ručnih dosjea, koji su se zasnivali na papirima, na automatizirane elektroničke dosjee. U vrijeme putovanja čovjek prolazi kroz mnoge aerodrome, hvatajući povezujuće letove i jednom dok sam putovao preko frankfurtskog aerodroma, njemačka je policija nasred njega napravila barikade.

Policija je pretraživala svakoga i sve što su nosili kao vlasništvo. Dok me je jedan policajac pretraživao primijetio je malu vrećicu koju sam nosio oko vrata. Rekao je: „Dajte da vidimo što je to?“ Polagano sam izvukao vrećicu te sam rekao: „Molim vas, nemojte to dirati!“ Izvadio sam śivalingam, pokazujući mu ga, a on je zaškiljio očima gledajući ga izbliza. Zadovoljan što je predmet bio siguran, rekao je: „Okey.“ Stavio sam lingam natrag u svilenu maramicu, poljubio ga i dodirnuo njime svoje čelo. On se nasmijao i uzviknuo: „Oh! Amajlija koja donosi sreću!“

Svami me je spasio, a spašavao je ranije i sve nas u mnogim prilikama. Primjer je iskustvo koje su imale moja supruga i snaha prilikom skorašnjeg puta ovamo (Puttaparthi) prije tjedan dana. Za vrijeme njihovog putovanja, kada su bile na aerodromu Heathrow prošlog tjedna, objavljena je prijetnja bombom i uprava je zatvorila aerodrom. Vlasti su na aerodromsko parkiralište evakuirale s terminala oko 3000 ljudi, uključujući i moju suprugu i snahu. Objavili su da su svi letovi za Evropu otkazani kao i svi letovi na veliku udaljenost. Moja supruga i snaha počele su se brinuti da možda neće moći nastaviti svoj put za Bangalore. Uprava je rekla da se samo putnici na letovima koji su objavljeni mogu vratiti na aerodrom. Saznale su također da njihov let za Bangalore nije odgođen. One su nekoliko sati veoma pažljivo slušale hoće li njihov let biti objavljen.

Dok da su čekale vani na aerodromskom parkiralištu počela je kiša. Bespomoćni su se putnici počeli kretati sve bliže i bliže prednjim vratima aerodroma nadajući se da će ući unutra i zbog toga su blokirali vrata svim drugim putnicima. Dok su moja supruga i snaha čekale, prišao im je čovjek te ih je upitao: „Idete li vi u Bangalore?“

GV: Je li taj čovjek bio Indijac?

MC: Ne, nije bio. Moja supruga Carol mi je rekla da mu je bilo ime Andy. One su mu odgovorile: „Da, idemo u Bangalore.“ Kao što sam rekao one su veoma pažljivo slušale sve objave koje su se mogle odnositi na njihov let, ali ništa nisu čule. Međutim, Andy je rekao: „Ja također idem u Bangalore, a vaš je let upravo objavljen! Morate se vratiti na terminal i proći kroz sigurnosnu kontrolu.“

Zatim im je pomogao proći kroz gomilu ljudi do ulaznih vrata terminala. Kad su ušle u terminal okrenule su se da mu zahvale, a on je nestao! Kada su se ukrcale tražile su ga u avionu za Bangalore, no on nije bio u njemu. On uopće nije letio u Bangalore.

GV: Andyijev je posao bio obavljen!

MC: Da, o tome sam razmišljao – Andy? Mislio sam da je uistinu rekao 'Handy' (spretan)! Ovo je zasigurno bilo Svamijevo djelo! Hvala Ti, Svami! Ovakva se čuda događaju svakodnevno u našem životu. Mi najčešće mislimo da ih trebamo prihvatiti kao gotovu činjenicu.! Puno puta nam je u životu netko neočekivano pomogao, a ja mislim da je mnogo puta Svami potaknuo da se to dogodi. Da vam kažem istinu, puno puta mislim da je to sâm Svami koji ustvari pomaže!

GV: To nije upitno! On uvijek kaže: “Ja dolazim u tako mnogo likova“.

MC: Da!

GV: Siguran sam da ste čitali poznatu Tolstojevu priču – „Postolar Martin“. Jeste li je čitali?

MC: Ne.

GV: To je bila jedna od mojih najdražih priča. Radi se o ruskom postolaru, vjetrovit je zimski dan, a on je prethodne noći imao viziju. Isus mu kaže: „Martine,

Dr. Michael Congleton and his family sutra ću ti doći.“ Zato je on veoma

with Sai Ma uzrujan kako će Kristu poželjeti dobrodošlicu. Prva stvar koja se događa nakon što ujutro ustane je da već malo kasnije dolazi dječak, gladan i promrzao. On mu daje malo čaja i kruha. Nešto kasnije dolazi mlada žena – promrzla, drhće, s malim djetetom na rukama. On ih prihvati, posjedne pored peći, nalije malo čaja i nešto drugo za dijete. Kasnije dolazi jedan starac. Postolar opet igra domaćina, ali je jako razočaran. Kada je navečer zatvarao vrata i spremao se na počinak prolazeći pored oltara reče: „Gospode, tako sam te čeznutljivo išćekivao! Čekao sam Te! Zašto nisi došao?“ Tada čuje glas koji kaže: „Martine! Martine! Došao sam tri puta! Zar Me nisi prepoznao?“

Dakle, Gospod dolazi na mnogo različitih načina, u to nema sumnje! To je prekrasna priča i ona obznanjuje da Gospod dolazi u mnogo različitih likova, ali mi to ne prepoznajemo.

MC: Da, da, to je zaista istina!

GV: Sada, prije nego vas pustim da odete, želim vas pitati nekoliko kratkih pitanja – kao što kažu u američkim show-predstavama. Prvo pitanje je: „Jeste li imali ikakvih problema s pomirenjem vaše znanstveničke podloge sa Svamijem? Jer, znate, vaša vas je podloga uvježbala za određeni način gledanja, posebno ako ste došli iz fizike - čvrste jezgre, što sam ja također učinio.

MC: Da. Dopustite mi da se vratim korak natrag do moje ondašnje izobrazbe.

GV: Svakako!

MC: Svami me je pripremio za stvari koje su malo izvan uobičajenog, gledano s naučnog gledišta. Kad sam bio student-diplomant na fizici, radio sam na jednom od preporučenih stupnjeva eksperimentalne fizike. Napravio sam većinu od moje opreme za eksperimente te sam napravio vlastito visoko-vakumsko staklo.

Ja zaista volim eksperimentalnu fiziku. Jednog poslijepodneva, moj je glavni profesor došao i rekao mi je da ima studenticu koja dolazi iz Kine te da će raditi na svom magisteriju, a on bi želio da joj ja pomognem oko postavljanja opreme za njen eksperimentalni laboratorij.

Pristao sam joj pomoći te sam se slijedom toga susreo s njom da bih saznao oko čega treba pomoć. Sve do te točke, u mojoj znanstvenoj karijeri ako bi me netko pokušao uvjeriti u mogućnost postojanja telepatije, duhova, telekineze ili drugih paranormalnih pojava, ja bih počeo sumnjati u njegovu vjerodostojnost. Mislio bih: „Možda nisu normalni!“

Za vrijeme našeg sastanka, apsolventica je rekla: „Želim dokazati da biljke imaju osjećaje.“ U to vrijeme, kao čistog znanstvenika, možete li zamisliti kako me je to pogodilo?

GV: Mislili ste da je ona čovjek kojem nema spasa?

MC: Da! Mislio sam: „U što se uvaljujem? Kako ju je profesor mogao primiti kao studenta magisterija?“ Unatoč mojim sumnjama pristao sam joj pomoći u njenom pokusu. Priključio sam neku osjetljivu opremu na korjenje njenih biljaka te sam joj pokazao kako će rukovati njome. U to sam vrijeme završavao svoj doktorat u eksperimentalnoj fizici pa sam radio svake noći u laboratoriju sakupljajući podatke i pišući disertaciju. Dok sam jedne noći radio u laboratoriju, dva tjedna nakon što sam sreo studenticu iz Kine, pitao sam se kako napreduje njen pokus? Otišao sam dolje u njen laboratorij, a tamo nije bilo nikoga. Uključio sam opremu stojeći na drugoj strani sobe, daleko od biljaka. Tiho sam razmišljao: „Hajde da vidim imaju li one bilo kakve osjećaje.“ A onda sam snažno pomislio: „Idem vas išćupati iz ovih lonaca, zapaliti i baciti kroz prozor.“ Odmah je očitanje eksperimentalne opreme bilo na najvišoj točki. Mnoga su pak očitanja pala odjednom na najnižu točku! Bio sam veoma iznenađen. Mislio sam: „Pitam se, da li bih mogao ovo ponoviti?“

Još jednom sam zaprijetio biljkama (da ću ih išćupati, spaliti i baciti). Međutim, očitanja u metrima su bila mnogo niža nego ranije. Pokušao sam ponovo, no ovaj put se njihivo očitanje nije promijenilo.

Sad sam se pitao: „Jesu li shvatile da blefiram?“ To me iskustvo navelo da počnem misliti da ovdje mora biti nešto iznad čistog fizičkog.

GV: Jeste li čuli za ovakve pokuse koje je činio Robert Jahn u Princetoneu?

MC: Da.

GV: Robert Jahn je načinio mnoštvo pokusa. Bio je profesor aeronautičkog inženjeringa. Jedan je njegov kolega odlazio na odmor ili tako nešto te mu je rekao:

„Brini o mojim diplomiranim studentima.“ Jahn se složio. Bilo je to nešto što se radilo telekinetičkim pokusima gdje imate stroj i pokušavate utjecati na njega svojim umom. „O stroju, ponašaj se ovako!“

MC: Hmm!

GV: On je mislio da su to ludosti! Ali dao je riječ pa je pomagao tim studentima s opremom i stvarima kao ove. Bio je dobar inženjer. Zatim su nakon nekog vremena studenti pokazali rezultate u koje on nije bio spreman vjerovati, ali svejedno im je rekao: „Analizirajte to ovako...test za statističko ponavljanje“ i.t.d.“

Tada je razmišljao: „Hajde da ih ispitam.“ Imao je nasumce odabrani generator koji bi se ponašao normalno, tj. slučajno. A onda je imao dobrovoljce koji su išli i odabrali su vrstu stroja i rekli mu: „Ne, ti se ne ponašaj slučajno“ ili tako nekako i oni su počeli davati znakove daleko drugačije od onih slučajne Gaussianove podjele. Onda je on rekao: „Ovo ne može biti istina! Ja u ovo ne vjerujem.“ Tako je učvrstio svoju kontrolu i.t.d.

Konačno je završio, stvorivši čitavi laboratorij gdje je proveo dvije godine. Čak je napisao o tome tekst „Kvantna teorija svjesnosti“. Bio je čovjek sa Princetona, sada je poprilično već star, ali objavio je nešto od ovoga u Postupcima IEEE-a koji je časopis čiste nauke. Naravno, mnogi ljudi kažu da je to bezvrijedna nauka, ali vi znate, on je bio čistokrvan profesor sa Princetona, koji nije za ismijavanje. Dakle, mislim da su ga ljudi, koji mu nisu željeli vjerovati, odbacili.

Sjetio sam se Dr.Krucoffa koji je iz Medicinskog centra Durham i koji je došao k Svamiju. On je načinio neke pokuse na pacijentima, naravno, bilo je to pod kontrolom i sve to. Za jednu skupinu pacijenata se molilo u različitim mjestima – u Jeruzalemu, u nekom od budističkih manastira na Tibetu i u nekoj muslimanskoj grupi u Turskoj ili tako nešto te u nekoj grupi u Washingtonu. I ona je ozdravljala bolje od druge grupe.

Dakle, postoji mogućnost ovih telepatskih stvari. Čuli ste da je Hislop opisivao svoje iskustvo, zar ne? Čuli ste za sarije koji plaču?

MC: O da, da!

GV: Čuli ste to. Dakle bio je to izniman slučaj koji je Svami odigrao samo da Hislop shvati da čak i neživa tvar ima djelić svijesti, ona nije u potpunosti nezavisna Ali govoreći o inertnoj materiji i svemu ostalom što je rođeno iz te materije koja dolazi iz svijesti, najsnažnija tvrdnja koju sam pročitao bila je ona Georgea Walta koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu za svoje istraživanje oka – nešto u vezi s okom, način na koji oko radi i ostalo.

On je rekao: „Kao znanstvenik, mrzim to reći, morao sam priznati da je materija stvar uma i ljudsko biće je konačni njen avatar jer to je ono gdje osjećaji svijesti cvjetaju.“ Ne sjećam se pravih riječi, ali bila je to neka vrsta priznanja, (potvrde) protiv volje koje je dao Howard Don. On kaže: „Morate to priznati - i sve te stvari povezane s čitanjem Bhagavad Gite. One su me uvjerile da ako odete dovoljno daleko unatrag, dobit ćete Primarni izvor energije koja je energija svijesti.“

Zapravo je interesantno da je Freeman Dyson, o kom ste morali čuti, odradio sav taj nevjerojatan posao u Kvantumu elektrodinamike, a onda, naravno, prodao svoju dušu đavlu kao što je to opisao. Radio je u Los Alamosu stvarajući hidrogenske bombe. On je, kao i momak McArthur napisao nekoliko priloga za časopis Moderna fizika: „Život bez mesa i krvi“ – svijest postoji sama za sebe u Univerzumu, što znači, kada planete postanu previše agresivne da bi podržavale život u ovoj formi i.t.d., to je veoma ozbiljna stvar. Naravno, on je načinio i mnogo kalkulacija.

Dakle, kada sam pročitao sve to i činjenica da je Schrödinger čitao Vedantu i vjerovao u atmu, osjetio sam da postoji nešto mnogo više od onoga sa čim mi imamo posla i da je nezrelo biti sumnjičav oko tih stvari.

MC: Da, ja sam definitivno počeo vjerovati u istu stvar, da ako slijedimo Svamijevo učenje više možemo iskusiti našu duhovnost.

GV: Koji aspekt Svamijevog učenja vas najviše privlači?

MC: Da Ga volimo iznad svega, da volimo svoje bližnje kao sebe, ti su mi najznačajniji.

GV: Postoji mnogo ljudi koji ne vjeruju da ljubav djeluje. Ovo je razdoblje nasilja, svugdje vidite nasilje – nasilje je jedini odgovor.

MC: Ako pogledate rezultate vidjet ćete da to nije istina – nasilje daje povoda nasilju.

GV: Pretpostavimo da vam netko kaže: „Hajde, nemojte mi reći da svijet možete promijeniti ljubavlju!“ Što bi bio vaš odgovor?

MC: Dobro, rekao bih: „To je rekla-kazala informacija. Vi to niste isprobali da biste vidjeli da li funkcionira.“

GV: Znate li ikakav primjer gdje je ljubav na kraju pobijedila nad razumnim?

MC: Pa, Gandhi – nenasilje i ljubav!

GV: Ne to, netko koga znate iz vašeg malo više osobnog iskustva? Jesu li vam Hislop, ili Sandweiss, ili Hal Honig ili netko drugi rekli neko iskustvo?

MC: Znam za iskustvo čovjeka s kojim sam nedavno razgovarao – Dr. Upadhya.

GV: On je oftamolog u Ujedinjenom kraljevstvu.

MC: Da. Rekao je da je išao u Bosnu i dok je bio tamo rekao je da su imali kamione pune lijekova i drugih potrebština koje su trebali odvesti u izbjegličke kampove da bi spasili živote. Ali problem je bio u tome, da bi dovezli kamione u kampove morali su voziti kroz neprijateljski teritorij. Postojala je velika vjerojatnost da vozač i kamion neće uspjeti. Nisu mogli dobiti nikoga kao dobrovoljca koji bi vozio kamione.

Jednoga je dana dr. Upadhya bio zamoljen da pregleda nekoga tko si je želio okončati život. Ta je osoba došla k Dr. Upadhyji kao pacijent. Čovjek je rekao da je bogat, ali je veoma nesretan. Bio je uzrujan i htio je počiniti samoubojstvo. Rekao je da nema Boga pa zato i ne postoji razlog za život. Dr. Upadhya je trenutak razmišljao, a onda ga je pitao: „Možete li mi učiniti uslugu i odgoditi svoje oduzimanje života na trideset dana?“

Čovjek je odgovorio: „Kako to mislite?“ Dr. Upadhya je nastavio: „Imamo posao koji je veoma opasan te postoji velika vjerojatnost da ćete biti povrijeđeni ili ubijeni dok ga radite. Posao uključuje prijevoz medicinskih potrebština i drugih stvari do ljudi kojima je potrebna pomoć. Ne moženo dobiti nikoga tko bi im odnio opremu i potrebštine.“

Čovjek je rekao: „Da, ja ću to učiniti. Ja ću odvesti potrebštine.“ Dakle, on je ušao u kamion, odvezao se do sela i počeo je dijeliti potrebštine. Primatelji ovih stvari bili su preplavljeni radošću zbog njegovog dolaska te su mu izrazili svoju zahvalnost i ljubav!

To ga je iskustvo transformiralo! On se promijenio od onoga tko je bio spreman okončati svoj život u ljubaznu, brižnu osobu koja prakticira aktivnu ljubav, dvije ruke koje nesebično služe onima u nevolji. Nastavio je donositi potrebne stvari svuda po državi, unutar i kroz neprijateljske teritorije. Postao je veoma dobro poznat institucijama te je jedini čovjek koji u toj državi može ići bilo gdje.

GV: Mislite da on to radi i dalje.

MC: Da, on to nastavlja raditi i dalje i ljudi koji su odgovorni, iako se ne slažu međusobno, vide potrebu da se pomaže njihovima te mu dopuštaju da dođe i da radi taj posao. Ja mislim da je izraz ljubavi tih ljudi prema njemu taj koji ga je promijenio. Vjerujem da se ista stvar može također dogoditi kada izlijevate ljubav. Ta ljubav transformira sve one s kojima god međusobno djelujete.

GV: No, to je veoma interesantna stvar. Čovjek koji je želio okončati svoj život, odgađa to, prijanja uz služenje i njegov se život promijenio.

MC: Da.

GV: Ovo je veoma očit primjer. Želio bih da više ljudi zna o ovome te se okrenu od očaja k nečemu konstruktivnijem i pozitivnijem, a kada bi više ljudi bilo usmjereno prema pozitivnom radu i razmišljanju te kad bi se povezali, tada bi nastalo temeljno „uzbuđenje“, a ono može uzrokovati promjenu. Dakle, ovo je veoma lijepa stvar za čuti.

MC: Vi znate, to je baš kao što Svami naučava – želje rezultiraju frustracijom i ljutnjom.

GV: To je potpuno točno. (To je istina)

MC: A zadovoljavanje želja nikada ne donosi istinsku sreću – posebno u materijalnom svijetu. Po mom iskustvu, što više dobivam sve mi je teže sve to održati u dobrom stanju.

GV: To je istina.

MC: Kao što je Svami rekao: „Lakša prtljaga, ugodnije putovanje!“ Dakle, ja to pokušavam učiniti, voditi jednostavan život. To je mnogo sretniji život.

GV: Jednom sam otišao sa Svamijem u Bombay i domaćin nam je svima dao mali kovčeg. Svami ih je podijelio svim ljudima u društvu, a bilo nas je 6 ili 7. Ja sam bio jedan od njih. Pogledao sam u Svamija te sam rekao: „Svami, Ti kažeš – što manje prtljage, a sam mi je daješ!“ On reče: „Nisam mislio na ovu vrstu prtljage!“ Budući se je htio otarasiti toga dao je to meni! Dakle, rekao je da nije mislio na tu prtljagu. Ta mu je bila dobra!

Htio bih vam sada zahvaliti. Zadržao sam vas ovdje gotovo više od jednog sata. Bilo mi je zadovoljstvo. Vaš sin nedostaje, ali idući put imat ćemo vas ovdje svo troje.

MC: On je prisustvovao Ljetnim pljuskovima 1995.godine, bio je aktivni mladi-odrasli te će o tome imati mnogo toga za reći.

GV: Da, i opalit ćemo u vas – ne puškama i ne samo mikrofonom, nego kamerama – u svo troje. Rekli ste da se želite pripremiti. Imate pred sobom 6 -7 mjeseci da se pripremite i to s bilješkama te budete spremni za težak ispit.

MC: Učinit ću to. Hvala vam na pozivu. Bilo je zadovoljstvo biti ovdje.

GV: Ne, to je bilo moje zadovoljstvo. Vi odlazite u srijedu?

MC: Da.

GV: Dakle, sretan vam put kući i hvala vam što ste proveli neko vrijeme s nama.

MC: Hvala vama! Nadamo se da ćemo vas vidjeti kada se vratimo natrag ovamo za Božić!

GV: Svakako, hvala vam. Sairam!

MC: Sairam!

Izvornik: http://media.radiosai.org/Journals/Vol_06/01JAN08/14-h2h_special.htm

Prevela: L Horvat, listopad, 2008.godine.