MILAN KRAMER: TREĆA GENERACIJA U OBITELJI KOJA SE TRADICIONALNO BAKĆE I UŽIVA OKO PČELA


Autor: Đuro ŠOVAGOVIĆ

Zuje li zuje oko nas marljive pčele. Sklonili smo se u hladovinu, u blizini brajde, sa zrelim crnim grožđem. Jedan je uporni i opasni stršljen načeo bobice grožđa - on ima “škare” kojima otvara bobicu - i pčele su k'o na dobru vodu počele izlaziti iz košnica i pravo među grozdove. Na putu do zrelih boba oblijeću oko naših glava. Reporteru nije bilo svejedno što mu se oko glave mota pčelinji orkestar, dok Milan Kramer, nije ničim pokazivao uznemirenost. Kasnije, prisjetio se dođaja iz osamdesetih, baš onoga dana kada se spremao u svatove i, bez velikog iskustva s pčelama, među svatovskim se gostima pojavio otečen i s glavom u zavojima. Morao je svakom gostu kazati da nije u zavojima od “tabanja”, već je to bio “dar” pčelinjeg roda! Platio je kiriju - neiskustvu! I to on, iz nemetinske obitelji Kramer, koji je s bratom Ivicom treća generacija pčelara. I s majčine i s očeve strane. Na vidiku stasa i četvrta: Ivan i Marin, Milanovi nećaci!

OD MEDA SE MOŽE DOBRO ŽIVJETI
- Slušajte, kako da vam kažem, svaki pčelar koji dan na dan provodi uz košnice, mora računati na to da će koji puta stradati! Nema obrane! Treba biti smiren. Ja sam navikao na njihove ubode! Možda će vam se činiti čudno kada vam kažem da više patim za sudbinom pčele koja me ubola - njoj više nema života! - nego što me njezin ubod boli! Nemojte da vas pčela zamijeni za cvijet! Tako govori Milan Kramer, koji je i danas, u svojoj pedeset i drugoj godini, život posvetio pčelama. “Od moje desete godine prati me zujanje pčela!” Posvetio se pčelama ne samo da se sladi onim što mu pčele daruju, nego se bavi i istraživanjima i pronalaženjem, da tako kažemo, u medu lijeka nekim čovjekovim boljkama! Osnova je med, pčelinji prah - kojega svaki drugi dan “ubire” - i propolis. Pohvalit će se da ima zaštićena dva svoja proizvoda! Jedan, propolis za žuljeve na rukama i nogama i, drugi, oplemenjeni jogurt s pčelinjim prahom i propolisom! E, sad i vas zanima: kako Milan u stalnom druženju sa pčelama proživljava njihove ubode. Koje, ruku na srce, nije lako izbjeći. Umjesto direktna odgovora, zaobilazno će priznati: pčele treba što manje izazivati! I držati se - preventive. A tu na prvome mjestu spadaju mirisi alkohola i kojekakvih cvjetnih pomada i mirišalaca! Zbog čijega bi miomirisa pčele mogle biti u zabludi da im miriše neki medonosni cvijet! A što se alkohola tiče, Milan kaže: - Da, dobro ste zapazili, pčele su nepomirljivi borci protiv alkoholičara i namirisanih šminkera! Manje-više, nema pčelara koji su “cugaroši”, bar ne u ono vrijeme kad su oko pčela! E, sad, i vama je jasno da za Milana poneki ubod poneke nemirne pčele - zna ih biti u danu i do dvadeset i pet nemirnih pčela! - samo je usputni dio pčelarskog posla: proizvodnje meda. Za vaše ranojutarnje i kasnovečernje slađenje livadskim ili bagremovim medom! Milan je svoje “stado” od šezdeset košnica u kojima danas odmara pedeset milijuna radilica, ugnjezdio na ulazu u valpovačku Satnicu u predjelu neobična imena: Livada seča!

U Livadu je Milan još prije deset godina smjestio svoje pčelinje carstvo. I danas, kada vam pred očima pukne Milanov šareni pčelinjak, prvo što pomislite jest to da uplovljavate u carstvo - bajki! Samo što vas ne presretne - Crvenkapica! Ali umjestu nje, pozdravit će vas i poželjeti dobrodišlicu, ne lovac Luka, već smireni i uglađeni mlađahni pedesetdvogodišnji umirovljenik Milan Kramer, Osječanin, iz Biševske ulice. Koji više vremena provede ovdje u Satnici, s pčelama, nego u svome domu!

Druženje s pčelama, bez obzira na zadovoljstvo življenja u prirodi i uživanje u medu, ima, kako vidite, i svoju cijenu. Treba svaki put računati i na nekoliko uboda!

MEDALJE, PRIZNAJA...
Pa ipak pitamo: Jel' pčelarima pala sikira u med! Milan dijelom živi od meda, propolisa, cvjetnog praha, voska…, ali kada bi život vezao samo uz košnice, ne bi se mogao hvaliti da dobro živi! Misli: “Da, može se živjeti od meda, ako se u poslu ujedine dvije obitelji: jedni da pčelare a drugi da preuzmu brigu o prodaji meda na tržnici i na sajmovima. Uz to, trebali bi posjedovati u prosjeku bar stotinu i pedeset košnica! Znate, problem je u pčelarstvu što sezona paše kratko traje - od travnja do kraja kolovoza - dok ostalo vrijeme od sedam mjeseci pčele - miruju! I još nešto: za veći broj košnica nije lako pronaći “parkiralište”!
Muka je bila i Milanu dok se nije “ugnjezdio” ovdje, u Satnici. I prestao seljakanje od jednog do drugoga polja u potrazi za cvjetovljem. Srećom, ovdje se zaustavio i “ukopao” prije deset godina, podigao neobični i za oko privlačni šareni pčelinjak i to uz košnice “razasute” po livadi, koje okružuju njegovu šarenu kućicu. U koju s vanjske strane ulijeću i izlijeću pčele, unutrašnjost je uobičajeni sobni prostor, čiji su zidovi obloženi sa sijaset diploma, priznanja i medalja osvojenih na pčelarskim natjecateljima.

Tako će se Milan pohvaliti zlatnom medaljom iz slovenskog Senića, Mađarske Baje, Zagreba s ocjenjivanja “Zzzagi-med” pripala mu je i zlatna medalja i na domaćem terenu: s državnog natjecanja u Osijeku. Tu su još i brojna druga priznanja koja je osvojio za svoje proizvode - kao inovacije - i rad u pčelarstvu. Kad smo već kod onoga dijela koji je širi od samoga baktanja s pčelama i vrcanja dobroga meda, propolisa, cvjetnog praha, voska, kažimo da je Milan posvećen i odgoju mladih pčelara. Mentor je pčelarske sekcije “Frankopanske pčelice”, koja djeluje i stara se o pčelama u osječkoj osnovnoj školi “Fran Krsto Frankopan”. Uz to surađuje i sa Poljoprivrednim fakultetom iz Osijeka tako što svake godine studenti obilaze pčelinjak i saznaju kako i što radi pčelar Milan, kako žive njegove pčele, vide ponešto što podsjeća na pčelarenje u neko drugo, prošlo vrijeme.To nije sve: Milan je pet godina - od 2000. do 2005. - provodio sa studentima osječkog Ekonomskog fakulteta - Katedre za marketing - istraživanje o stavovima studenata o potrošnji i kakvoći meda! Ponekad se o svojim iskustvima i saznanjima Milan lati pera i piše u stručnim časopisima i drugim sredstavima informiranja, propagira pčelastvo. I dok se pčele pripremaju za iduću proljetnu ispašu, vrijedni pčelar - kao što rade i drugi - popravlja košnice, nadzire život u njima i, što je jako važno, trudi se održati zdravima svoje radilice. Slatko je kad se vrca med. To je za svakoga pčelara - berba. I tko se ne bi tome radovao! Ali, i vi znate, da je - kao i u čovjeka - najvažnije održavati zdravlje. Tako vam je i s pčelama!

AKO NEMA CVIJETA, NEMA NI PLODA
- Ne zaboravite, ozbiljno će Milan, da je znanost do sada otkrila kod pčela pedeset i pet bolesti od kojih svaka ima svoje ime osim pedeset i pete koja nema naziva, samo se “krsti” s tri “x”! I još nešto: sve promjene na kugli zemaljskoj, pa i one klimatske, imaju direktnu posljedicu na održavanje i pčele! Milan zabrinuto pita: “Možete li zamisliti da pčele nemaju oko čega letjeti! Ako nema cvijeta, nema ni plodova! A ako nema plodova, nema ni hrane! Ne daj Bože da nam se to dogodi!

Milan je svojim radilicama, u okruženje pokraj Satnice, osigurao prostrani pašnjak: jednom je to bagrem - do čijega cvijeta ne moraju daleko letjeti, jer njegova stabla okružuju pčelinjak - drugi put je to u polju uljana repica, pa cvjetovlje lipe, suncokreta, livadsko bilje, među kojima je i medonosna zlatošipka… E, i vi ste sumljičavi kad Milan kaže, da to još uvijek nije dovoljno ispaše za njegove radilice! Ali, poslije dugogošnjeg iskustva kad je s bratom Ivicom često mijenjao “parkirališta”, sada je došao do spasonosne spoznaje: izabrao je pravu stvar što se sa svojih šezdeset košnica ukotvio ovdje u polju zvanom Livada seča! Nije mu više isplativo seljakati se za pašom. Tim više što Milan svoj pčelinjak postupno “pretvara” u jedan oblik seoskog turizma. Na tu ga orijenataciju ponukala i blizina Bizovačkih toplica s kojih očekuje dolazak zainteresiranih gostiju da ga posjete, razgledaju pčelinjak i poslušaju Milanovu priču o druženju s pčelama i, naravno, kušaju med. Možda ponesu njegov propolis za svoju obiteljsku apoteku! Jer, ako je vjerovati, malo je tegoba koje Milanov propolis ne može ublažiti!

http://www.glas-slavonije.hr/mozaik.asp?rub=3