Statistike i propaganda

Koliko Amerikanaca stvarno umre od gripe svake godine? Pitajte američko Udruženje za zdravlje pluća. Ili još bolje, pročitajte njihov izvještaj iz kolovoza 2004, pod naslovom «Trendovi kod upale pluća i gripe/pobolijevanje i smrtnost». Ovaj izvještaj potječe od jedinice za epidemiologiju i statistiku njihovog Odjela za istraživanja i znanstvena pitanja. Na kraju dokumenta, kao izvor navodi se «Izvještaj o konačnim statistikama o smrtnosti, 1979-2001» Nacionalnog centra za zdravstvene statistike.

Pripremite se za iznenađenje, posebno zato što američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) na sve strane trubi o 36.000 umrlih od upale pluća godišnje. Točno poput urice. Godinu za godinom, 36.000 ljudi u Sjedinjenim Državama svake godine umre od upale pluća. Ubojita bolest. Čuvajte se! Obavezno se cijepite. Svake jeseni. Ne čekajte. Mogli biste se srušiti mrtvi nasred ceste!

Ovo su ukupni brojevi smrtnih slučajeva od gripe prema izvještaju (od 1979. do 1995. statistike su objavljivane svake druge godine): 1979: 604; 1981: 3,006; 1983: 1,431; 1985: 2,054; 1987: 632; 1989: 1,593; 1991: 1,137; 1993: 1,044; 1995: 606; 1996: 745; 1997: 720; 1998: 1,724; 1999: 1,665; 2000: 1765; 2001: 257.

Ne vjerujete mi? Stranica se nalazi ovdje: http://www.lungusa.org/atf/cf/%7B7A8D42C2-FCCA-4604-8ADE-7F5D5E762256%7D/PI1.PDF. Otiđite tamo i pogledajte devetu stranicu dokumenta. Zatim pomičite stranicu prema dolje dok ne dođete do grafikona smrtnih slučajeva od gripe kao posebne kategorije.

Nedavno je Tommy Thompson, [tadašnji] američki ministar zdravstva i socijalnih službi, izjavio da je 91 posto ljudi koji u Americi svake godine umru od gripe staro 65 ili više godina. Tako biste se mogli malo pozabaviti matematikom i izračunati koliko ljudi mlađih od 65 godina stvarno umre od gripe svake godine. Ali nije važno. Sirove statistike o svim dobnim skupinama dovoljno su niske. Prilično dovoljno niske. Prilično prilično.

Vidite li što se ovdje događa? Možete otići u moju arhivu, pročitati nedavne članke na ovu temu i pronaći moje argumente za one koji s osmijehom govore, «Paa, hm-hm, vidite, uh, ah, gripa često vodi do upale pluća, i zato moramo biti tako oprezni s gripom. Od upale pluća se naveliko umire, hm-hm, bla bla bla...»

To je obična prijevara, ljudi. CDC stoji na uglu ulice s malim stolom, namamljivači hodaju okolo i ponavljaju brojke o 36.000 mrtvih, dok agenti iz odjela za odnose s javnošću za stolom prodaju priče o vakcinama. Gomila postaje nemirna. Netko viče, «Gdje je moje vakcina protiv gripe? Svi ćemo umrijeti!» Za to vrijeme, na Capitol Hillu, Kongres planira mjeru koja će proizvođačima vakcina garantirati godišnje isplate od više milijardi dolara, bez obzira koliko doza ostane neupotrijebljeno.

Sada kad imamo puno jasniju sliku o niskom broju umrlih od gripe u SAD-u svake godine, bilo bi prirodno ponovno razmotriti pitanje vakcine. Ako oduzmemo histeriju oko «visokog broja umrlih od gripe» i «hitne potrebe za nabavom vakcine», s čime zapravo imamo posla? Odgovor je PR (služba za odnose s javnošću). Propaganda se koristi za umjetno napuhavanje statistika o gripi, kako bi se time natjeralo ljude da odlaze u liječničke ordinacije i klinike po svoju dozu. A što je s vakcinama? Koliko su ona sigurna i djelotvorna?

Već dugo upozoravam na opasnosti od vakcine, posebno kada se radi o bebama i maloj djeci, čiji imunološki sustav još nije u stanju nositi se s mnogim kontaminantima i toksičnim konzervansima u vakcinama. Postoje i drugi razlozi zašto bi čak i odrasle osobe trebale izbjegavati vakcine. Sada je, po prvi put, jedan bivši član unutarnjeg kruga industrije vakcina pristao govoriti o opasnostima od vakcina.

«Dr Mark Randall» je pseudonim bivšeg istraživača vakcina koji je dugi niz godina radio u laboratorijima velikih farmaceutskih kompanija i Nacionalnog instituta za zdravlje američke vlade. Sada je umirovljen i s oklijevanjem je pristao progovoriti za javnost. Po mom mišljenju, njegovo svjedočenje slaže se sa svim drugim tvrdnjama koje sam proučio proteklih godina.

Intervju koji slijedi važan je ne samo zbog intimne upućenosti dr. Randalla u opasnosti od vakcina, nego i zbog njegovog svjedočenja o unutarnjem radu i zataškavanjima vlade i industrije vakcina – dvaju izvora koji nastoje uvjeriti Amerikance da im se može vjerovati. Ovaj veliki izvadak možda je najbolji samostalan pisani sažetak dokaza koji potkrepljuju slučaj protiv imunizacije.

Intervju s bivšim istraživačem vakcina

Pitanje (Jon Rappoport): Nekada ste bili sigurni da su vakcine simbol dobre medicine.

Odgovor (dr. Mark Randall): Da, bio sam. Pomogao sam u razvoju nekoliko vakcina. Neću reći kojih.

Pitanje: Zašto ne?

Odgovor: Želio bih sačuvati svoju privatnost.

Pitanje: Dakle, mislite da biste mogli imati problema kad biste se predstavili?

Odgovor: Vjerujem da bih mogao izgubiti penziju.

Pitanje: Na temelju čega?

Odgovor: Nije važno na temelju čega. Ti ljudi imaju načine da vam stvore probleme, ako ste nekada bili «dio Kluba». Znam za jednu ili dvije osobe koje su stavljene pod nadzor, koje su uznemiravane.

Pitanje: Tko ih je uznemiravao?

Odgovor: FBI.

Pitanje: Stvarno?

Odgovor: Naravno. FBI je koristio druge izgovore. A i porezna inspekcija može početi praviti probleme.

Pitanje: Toliko o slobodi govora.

Odgovor: Ja sam bio «dio unutarnjeg kruga». Ako bih sada počeo navoditi imena i iznositi optužbe protiv određenih istraživača, mogao bih se naći u velikim problemima.

Pitanje: Vjerujete li da bi ljudima trebalo dopustiti da sami odluče hoće li se cijepiti?

Odgovor: Na političkoj razini, da. Na znanstvenoj razini, ljudima su potrebne informacije kako bi mogli ispravno izabrati. Jedna je stvar reći da je mogućnost izbora dobra. Ali ako je atmosfera puna laži, kako možete birati? Također, kad bi Upravu za hranu i lijekove vodili časni ljudi, te vakcine ne bi nikada dobile dozvolu. One bi bila ispitivane do besvijesti.

Pitanje: Neki povjesničari medicine tvrde da opće smanjenje bolesti nije posljedica vakcine.

Odgovor: Znam. Dugo sam ignorirao njihov rad.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Zato što sam se bojao onoga što ću otkriti. Ja sam bio u biznisu razvijanja vakcina. O nastavku tog rada ovisio je moj kruh.

Pitanje: A onda?

Odgovor: Proveo sam vlastito istraživanje.

Pitanje: Do kakvih ste zaključaka došli?

Odgovor: Za smanjenje bolesti možemo zahvaliti poboljšanim uvjetima života.

Pitanje: Kojim uvjetima?

Odgovor: Čistijoj vodi. Naprednom kanalizacijskom sustavu. Prehrani. Svježijoj hrani. Smanjenju siromaštva. Klice mogu biti posvuda, ali kada ste zdravi nećete se tako lako zaraziti.

Pitanje: Kako ste se osjećali kada ste završili vlastito istraživanje?

Odgovor: Očajno. Shvatio sam da radim u sektoru koji se temelji na zbirci laži.

Pitanje: Jesu li neka vakcina opasnija od drugih?

Odgovor: Da. DTP vakcina, na primjer. MMR [protiv ospica, rubeola i zaušnjaka]. Ali neke serije vakcina opasnije su od drugih serija iste vakcine. Ako se mene pita, sve vakcine su opasne.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Ima više razloga. Oni uključuju ljudski imunološki sustav u procesu koji teži ugrožavanju imunosti. Vakcine zapravo mogu izazvati bolest koju bi trebala spriječiti.

Pitanje: Zašto nam citiraju statistike koje naizgled dokazuju da su vakcine bile strahovito uspješne u iskorjenjivanju bolesti?

Odgovor: Zašto? Kako bi se stvorila iluzija da su te vakcine korisne. Ako vakcina suzbija vidljive simptome bolesti kao što su ospice, svi pretpostavljaju da je vakcina uspješno. Ali, ispod površine, vakcina može oštetiti sam imunološki sustav. A ako izazove druge bolesti – recimo, meningitis – ta je činjenica maskirana, zato što nitko ne vjeruje da to može biti posljedica cijepljenja. Ta činjenica se previđa.

Pitanje: Tvrdi se da je vakcina protiv velikih boginja iskorijenilo velike boginje u Engleskoj.

Odgovor: Da. Ali kada proučite dostupne statistike, dobivate drugačiju sliku.

Pitanje: A to je?

Odgovor: U Engleskoj je bilo gradova u kojima ljudi koji nisu bili cijepljeni nisu dobili velike boginje. Bilo je mjesta u kojima su ljude koji su bili cijepljeni pogodile epidemije velikih boginja. Osim toga, velike boginje su već bile u opadanju prije uvođenja vakcine.

Pitanje: Dakle, kažete da su nam podvalili lažnu povijest.

Odgovor: Da. To je točno ono što želim reći. To je povijest koja je izmišljena kako bi se ljude uvjerilo da su vakcine bez iznimke sigurne i djelotvorne.

Zagađenost vakcina

Pitanje: Radili ste u laboratorijima u kojima je čistoća važna stvar.

Odgovor: Javnost vjeruje da su ti laboratoriji, ti proizvodni pogoni, najčistija mjesta na svijetu. To nije istina. Zagađenja se događaju cijelo vrijeme. U vakcine ulaze svakakvi ostaci.

Pitanje: Na primjer, majmunski virus SV40 može zalutati u vakcina protiv dječje paralize.

Odgovor: Pa, da, i to se dogodilo. Ali nisam to htio reći. SV40 se našao u vakcini protiv dječje paralize zato što je vakcina napravljeno korištenjem majmunskih bubrega. Ali sada govorim o nečem drugom. Samim uvjetima u laboratorijima. Greškama. Greškama zbog nemara. SV40, koji je kasnije pronađen u tumorima... to je ono što bih nazvao strukturalnim problemom. To je bio prihvaćen dio procesa proizvodnje. Ako koristite majmunske bubrege, otvarate vrata za klice za koje ne znate da se nalaze u tim bubrezima.

Pitanje: U redu, ali hajde da na trenutak zanemarimo razliku između različitih tipova zagađenja. Koje kontaminante ste vi otkrili tijekom mnogih godina svoga rada sa vakcinama?

Odgovor: Dobro. Nabrojat ću vam neke stvari na koje sam ja naišao, a također ću vam reći što su našli moji kolege. Evo nepotpune liste. U Rimavex vakcini protiv ospica pronašli smo razne kokošje viruse. U vakcini protiv dječje paralize pronašli smo acanthamoebu, takozvanu «amebu koja jede mozak». Majmunski citomegalovirus u vakcini protiv dječje paralize. Majmunski pjenasti virus u vakcini protiv rotavirusa. Virus ptičjeg raka u MMR vakcini. Razne mikroorganizme u vakcini protiv bedrenice. Pronašao sam potencijalno opasne inhibitore enzima u nekoliko vakcina. Pačje, pasje i zečje viruse u vakcini protiv rubeole. Virus ptičje leukoze u vakcini protiv gripe. Pestivirus u MMR vakcini.

Pitanje: Dajte da ovo razjasnimo. To su sve kontaminanti kojima nije mjesto u vakcinama.

Odgovor: Tako je. A ako pokušate izračunati kakvu štetu mogu uzrokovati ti kontaminanti, pa, mi to zapravo ne znamo jer nisu provedena nikakva testiranja, ili ih je provedeno vrlo malo. To je rulet. Iskušajte svoju sreću. Također, većina ljudi ne zna da se neke vakcine protiv dječje paralize, adenovirusa, rubeole, hepatitisa A i ospica rade s abortiranim ljudskim fetalnim tkivom. S vremena na vrijeme sam u tim vakcinama pronalazio nešto za što vjerujem da su fragmenti bakterija i virus dječje paralize, koji su mogli potjecati od tog fetalnog tkiva. Kada tražite kontaminante u vakcinama, možete naići na zbunjujuće materijale. Znate da ne bi trebali biti tamo, ali ne znate što točno imate. Pronašao sam nešto za što sam vjerovao da je vrlo mali «fragment» ljudske dlake, a također i ljudsku sluz. Pronašao sam nešto što se može nazvati samo «strana bjelančevina», što bi moglo značiti bilo što. To bi mogla biti bjelančevina iz virusa.

Pitanje: Pale se alarmi na sve strane.

Odgovor: Što mislite, kako sam se ja osjećao? Sjetite se, taj materijal odlazi u krvotok bez prolaska kroz uobičajene imunološke obrane.

Pitanje: Kakve su bile reakcije na vaša otkrića?

Odgovor: U osnovi, bile su «Ne brini; protiv toga se ne može ništa». Kod proizvodnje vakcine koriste se tkiva raznih životinja, i tuda ulaze ove vrste zagađenja. Naravno, niti ne spominjem standardne kemikalije poput formaldehida, žive i aluminija, koje se namjerno stavljaju u vakcine [kao konzervansi].

Pitanje: Ta informacija je prilično zapanjujuća.

Odgovor: Da. A spominjem samo neke od bioloških kontaminanata. Tko zna kakvi sve još postoje. Druge ne otkrivamo zato što i ne pomišljamo da ih tražimo. Ako se u izradi vakcine koristi tkivo, recimo, ptice, koliko mogućih klica može biti u tom tkivu? Nemamo pojma. Nemamo pojma kakve bi one mogle biti, ili kako bi mogle djelovati na ljude.

Lažne pretpostavke o bezopasnosti vakcine

Pitanje: A druga pitanja osim čistoće?

Odgovor: Imate posla s temeljnom krivom premisom o vakcinama: da ona kompleksno potiču imunološki sustav na stvaranje uvjeta imunosti na neku bolest. To je pogrešna premisa. To ne funkcionira na taj način. Vakcina bi trebalo «stvarati» antitijela koja, indirektno, pružaju zaštitu od bolesti. Međutim, imunološki sustav je puno veći i složeniji od antitijela i njima srodnih stanica «ubojica».

Pitanje: Imunološki sustav je...?

Odgovor: Cijelo tijelo, u biti. Plus um. Sve je to imunološki sustav, moglo bi se reći. To je razlog zašto usred epidemije možete imati pojedince koji ostaju zdravi.

Pitanje: Dakle, važna je opća razina zdravlja?

Odgovor: Više nego važna. Vitalna.

Pitanje: Na koje se načine statistike o vakcinama lažno prikazuju?

Odgovor: Postoje mnogi načini. Pretpostavimo da vam 25 ljudi koji su primili vakcina protiv hepatitisa B dođe s hepatitisom. Pa, hepatitis B je bolest jetre. Ali mnoge stvari možete zvati bolešću jetre. Možete promijeniti dijagnozu. Tada ste sakrili glavni uzrok problema.

Pitanje: A to se događa?

Odgovor: Cijelo vrijeme. To se mora događati, ako liječnici automatski pretpostavljaju da ljudi koji prime vakcina ne obolijevaju od bolesti od kojih bi sada trebali biti zaštićeni. A to je točno ono što liječnici pretpostavljaju. Vidite, to je cirkularno razmišljanje. To je zatvoreni sustav. On ne priznaje greške. Nikakvu moguću grešku. Ako osoba koja je bila cijepljena protiv hepatitisa dobije hepatitis ili neku drugu bolest, automatski se pretpostavlja da to nema nikakve veze s vakcinam.

Pitanje: Tijekom godina koje ste proveli u establišmentu vakcina, koliko ste upoznali liječnika koji su priznavali da su vakcine problem?

Odgovor: Nijednog. Bilo ih je par [istraživača koji su radili u farmaceutskim kompanijama] koji su privatno dovodili u pitanje to što rade. Ali nikada to nisu javno iznosili, čak ni unutar svojih kompanija.

Pitanje: Što je za vas bila prekretnica?

Odgovor: Imao sam prijatelja čije je dijete umrlo nakon DTP injekcije.

Pitanje: Jeste li istraživali?

Odgovor: Da, neformalno. Otkrio sam da je dijete prije cijepljenja bilo potpuno zdravo. Nije bilo razloga za njegovu smrt, osim vakcine. To je potaknulo moje sumnje. Naravno, želio sam vjerovati da je dijete dobilo lošu dozu iz loše serije. Ali kad sam to detaljnije istražio, otkrio sam da to ovaj put nije bio slučaj. Bio sam uvučen u spiralu sumnje koja se s vremenom pojačavala. Nastavio sam istraživati. Otkrio sam da se, suprotno onom što sam mislio, vakcine ne testiraju na znanstven način.

Pitanje: Kako to mislite?

Odgovor: Na primjer, ni za jedno vakcina se ne provode nikakva dugoročna istraživanja s kontrolnom grupom. Dio onoga što želim reći je da se ne provode nikakva korektna i duboka naknadna ispitivanja, imajući u vidu činjenicu da vakcine mogu izazvati, s vremenom, razne simptome i ozbiljne probleme koji izlaze iz opsega bolesti protiv koje je osoba bila cijepljena. Opet, polazi se od pretpostavke da vakcine ne izazivaju probleme. Pa zašto bi bilo tko provjeravao? Pored toga, reakcija na vakcina definirana je tako da se kaže da sve negativne reakcije na vakcina dolaze vrlo brzo nakon davanja injekcije. Ali to nema smisla.

Pitanje: Zašto to nema smisla?

Odgovor: Zato što vakcina očigledno djeluje u tijelu dugo nakon što se unese. Reakcija može biti postupna. Pogoršanje može biti postupno. Neurološki problemi mogu se razviti s vremenom. To se i događa pod različitim uvjetima, čak i prema konvencionalnoj analizi. Pa zašto to ne bi mogao biti slučaj i kod vakcine? Ako se kemijsko trovanje može javljati postupno, zašto to ne bi mogao biti slučaj s vakcinam koje sadrži živu?

Pitanje: I to ste utvrdili?

Odgovor: Da. Većinom se radi o korelacijama. Korelacije nisu savršene. Ali ako imate 500 roditelja čija su djeca pretrpjela neurološka oštećenja tijekom razdoblja od jedne godine nakon cijepljenja, to bi trebalo biti dovoljno za pokretanje intenzivne istrage.

Pitanje: Je li bilo dovoljno?

Odgovor: Ne. Nikada. To vam samo po sebi nešto govori.

Pitanje: A to je...?

Odgovor: Ljude koji se bave istragom zapravo ne zanimaju činjenice. Oni pretpostavljaju da su vakcine bezopasne. Tako, i kada istražuju, oni bez iznimke dolaze do zaključka da vakcine nisu krive. Oni kažu, «Ova vakcina je bezopasna». Ali na čemu temelje te zaključke? Temelje ih na definicijama i idejama koje automatski odbacuju optužbe protiv vakcine.

- nastavlja se -