Pitanje: Postoje brojni slučajevi u kojima je kampanja cijepljenja podbacila, kada su ljudi oboljeli od bolesti protiv koje su bili cijepljeni.

Odgovor: Da, puno je takvih slučajeva. I tu se dokazi jednostavno ignoriraju. Odbacuju se. Stručnjaci kažu, ako uopće išta kažu, da je to izolirana situacija, ali da se ukupno gledano vakcina pokazalo sigurnim. Ali ako zbrojite sve kampanje cijepljenja u kojima su se javila oštećenja i bolesti, shvatit ćete da to nisu izolirane situacije.

Sukobi interesa

Pitanje: Jeste li ikada raspravljali s kolegama o ovome o čemu sada govorimo dok ste još radili u establišmentu vakcina?

Odgovor: Da, jesam.

Pitanje: I što se dogodilo?

Odgovor: Nekoliko puta su mi rekli da šutim o tome. Jasno mi je stavljeno do znanja da bih se trebao vratiti poslu i zaboraviti na svoje bojazni. U nekoliko slučajeva naišao sam na strah. Suradnici su me pokušavali izbjegavati. Osjećali su da bih mogli etiketirati kao «krive po asocijaciji». Ipak, sve u svemu, ponašao sam se pristojno. Trudio sam se da ne stvaram sebi probleme.

Pitanje: Ako vakcine zapravo izazivaju štetu, zašto se primjenjuju?

Odgovor: Prije svega, tu nema «ako». Ona izazivaju štetu. Nešto je teže pitanje da li uzrokuju štetu i kod onih ljudi kod kojih naizgled nema štete. Tada govorimo o vrsti istraživanja koje bi trebalo provesti, ali se ne provodi. Istraživači bi trebali pokušavati doći do nekakve mape, ili dijagrama toka, koji bi precizno pokazivao što vakcine rade u tijelu od trenutka kada u njega uđu. Ta istraživanja nisu provedena. A što se tiče toga zašto se primjenjuju, mogli bismo ovdje sjediti dva dana i raspravljati o svim razlozima. Kao što ste više puta rekli, ljudi imaju svoje motive na različitim razinama sustava: novac, strah od gubitka posla, ulizivanje, prestiž, nagrade, napredovanje u karijeri, zabludjeli idealizam, naviku da se ne razmišlja i tako dalje...

Pitanje: Čini se da je opća uzbuna oko hepatitisa B jedan dobar smjer.

Odgovor: Da, mislim da je. Reći da bebe moraju dobivati vakcine a onda, u sljedećem dahu, priznati da osoba može dobiti hepatitis B seksualnim kontaktom i upotrebom iste igle zvuči smiješno. Medicinski autoriteti pokušavaju se opravdati tvrdnjom da oko 20.000 djece u SAD-u svake godine oboli od hepatitisa B od «nepoznatih uzroka», i da zato svaka beba mora biti cijepljena. Sumnjam u brojku od 20.000 oboljelih i takozvane studije koje to podupiru.

Pitanje: Andrew Wakefield, britanski liječnik koji je razotkrio vezu između MMR vakcine i autizma, upravo je otpušten sa svog posla u jednoj londonskoj bolnici.

Odgovor: Da. Wakefield nam je učinio veliku uslugu. Njegove korelacije između vakcine i autizma su zapanjujuće...

Pitanje: Znam da holivudska zvijezda koja javno izjavi da se odbija cijepiti time okončava svoju karijeru.

Odgovor: Hollywood je vrlo snažno povezan s medicinskim kartelom. Za to postoji više razloga, ali jedan od njih je jednostavno to što poznati glumac može privući ogromnu pozornost kada kaže bilo što. 1992. bio sam prisutan na vašim demonstracijama protiv FDA u centru Los Angelesa. Jedan ili dva glumca progovorili su protiv FDA. Od tog vremena nadalje, bilo bi vam jako teško naći nekog glumca koji je na bilo koji način govorio protiv medicinskog kartela.

Pitanje: Kakvo je raspoloženje, kako razmišljaju u Nacionalnom institutu za zdravlje?

Odgovor: Ljudi se međusobno natječu za novac za istraživanja. Zadnja stvar o kojoj razmišljaju je osporavanje statusa quo. Oni su već u internom ratu za taj novac. Ne trebaju im dodatne nevolje. To je vrlo izoliran sustav. On ovisi o ideji da je, općenito uzevši, moderna medicina vrlo uspješna na svim područjima. Priznati sistemske probleme u nekom području značilo bi baciti sumnju na cijeli pothvat.

Zbog toga biste mogli misliti da je Nacionalni institut za zdravlje zadnje mjesto koje bi trebalo uzeti u obzir za održavanje demonstracija. Ali istina je upravo suprotna. Kad bi se pet tisuća ljudi pojavilo tamo zahtijevajući polaganje računa o stvarnim koristima od tog istraživačkog sustava, zahtijevajući da znaju kakve je stvarne zdravstvene koristi imala javnost od milijardi straćenih dolara uloženih u tu ustanovu, nešto bi se moglo pokrenuti. Mogla bi se zapaliti iskra. Uz daljnje demonstracije, mogli biste dobiti svakakve rezultate. Poneki istraživači mogli bi početi odavati informacije.

Pitanje: Dobra ideja.

Odgovor: Ljudi u odijelima koji bi stajali uz zgrade onoliko blizu koliko bi policija dopustila. Ljudi u poslovnim odijelima, u trenirkama, majke i djeca. Dobrostojeći ljudi. Siromašni ljudi. Svakakvi ljudi.

Pitanje: Što je s kombiniranom razornom snagom brojnih vakcina koje se daju bebama ovih dana?

Odgovor: To je šokantno i kriminalno. O tome nisu napravljene nikakve studije bilo koje dubine. Opet, polazi se od pretpostavke da su vakcine bezopasne, i da je zato bilo koji broj vakcine danih zajedno također bezopasan. Ali prava je istina da vakcine nisu bezopasne. Zbog toga se potencijalna šteta povećava ako ih date velik broj u kratkom razdoblju.

Pitanje: Tada imamo jesensku sezonu gripe.

Odgovor: Da. Kao da te klice samo u jesen stižu u SAD iz Azije. Javnost je «popušila» tu premisu. Ako se dogodi u travnju, onda je to teška prehlada. Ako se dogodi u listopadu, onda je gripa.

Pitanje: Žalite li što ste sve te godine radili na području vakcine?

Odgovor: Da. Ali, nakon ovog intervjua, žalit ću malo manje. A radim i na druge načine. Dajem informacije određenim ljudima kada mislim da će ih iskoristiti na pravi način.

Pitanje: Što biste najviše željeli da publika shvati?

Odgovor: Da teret dokazivanja kod utvrđivanja sigurnosti i djelotvornosti vakcine leži na ljudima koji ih proizvode i licenciraju za javnu upotrebu. Samo to. Teret dokazivanja nije na vama ili meni. A za dokaze trebaju postojati dobro osmišljena, dugoročna istraživanja. Potrebno je dugoročno praćenje subjekata. Potrebno je intervjuirati majke i posvetiti veliku pažnju onome što majke govore o svojim bebama i što se s njima događa nakon cijepljenja. Potrebne su vam sve te stvari – stvari kojih nema.

Pitanje: Stvari kojih nema.

Odgovor: Tako je.

Pitanje: Kako bismo izbjegli bilo kakvu zabunu, želio bih da još jednom ukratko ponovite probleme koje vakcine mogu uzrokovati – koje bolesti, kako se to događa...

Odgovor: U osnovi govorimo o dva potencijalna, štetna ishoda. Prvi je da osoba dobije bolest iz vakcine. Ona dobije bolest od koje ju je vakcina trebalo zaštititi, jer se u vakcini i nalazi neka verzija bolesti. Drugi, osoba ne dobije tu bolest, ali nakon nekog vremena, ili možda odmah, dobije neko drugo stanje koje je uzrokovano vakcinam. To stanje može biti autizam – ili može biti neka druga bolest, poput meningitisa. Može postati mentalno invalidan.

Pitanje: Postoji li bilo koji način da se usporede relativne učestalosti ova dva ishoda?

Odgovor: Ne, zato što je daljnje praćenje jako slabo. Možemo samo nagađati. Ako pitate, u populaciji od sto tisuća djece koja su dobila vakcina protiv ospica, koliko će njih dobiti ospice a koliko će dobiti druge probleme zbog vakcine, nema pouzdanog odgovora. To je ono o čemu govorim. Vakcine su praznovjerje. A kod praznovjerja nemate činjenice koje biste mogli koristiti. Imate samo priče, od kojih je većina smišljena tako da podupire praznovjerje. Ali, iz mnogih kampanji cijepljenja možemo sastaviti priču koja otkriva neke vrlo uznemirujuće stvari. Ljudima su naudili. Šteta je stvarna, može biti duboka i može značiti smrt. Šteta nije ograničena na nekoliko slučajeva kao što nas navode da mislimo.

U SAD-u postoje grupe majki koje svjedoče o autizmu i vakcinama primljenim u djetinjstvu. One istupaju u javnostima i ustaju na sastancima. One u biti pokušavaju popuniti rupu koju stvorili istraživači i liječnici koji okreću leđa cijeloj stvari.

Pitanje: Da vas nešto pitam. Kad biste odveli dijete, recimo, u Boston, i kad biste odgojili to dijete na dobroj hranjivoj hrani, kad bi ono vježbalo svakog dana i bilo voljeno od svojih roditelja i ne bi dobilo vakcina protiv ospica, kakav bi bio njegov zdravstveni status u usporedbi s prosječnim djetetom u Bostonu koje se slabo hrani, gleda TV pet sati dnevno i dobiva vakcina protiv ospica?

Odgovor: Naravno da je tu uključeno puno faktora, ali ja bih se kladio na bolji zdravstveni status prvog djeteta. Ako dobije ospice, ako ih dobije s devet godina, vjerojatno je da će biti mnogo blaže od ospica koje bi moglo dobiti drugo dijete. Uvijek bih se kladio na prvo dijete.

Pitanje: Koliko ste dugo radili s vakcinama?

Odgovor: Dugo. Duže od deset godina.

Pitanje: Kad se sada osvrnete, možete li se sjetiti bilo kojeg dobrog razloga da kažete da su vakcine uspješne?

Odgovor: Ne, ne mogu. Kad bih sada dobio dijete, zadnja stvar koju bih dopustio bilo bi cijepljenje. Odselio bih se iz države ako bi to bilo potrebno. Promijenio bih prezime. Nestao bih. Zajedno s obitelji. Ne kažem da bi moralo doći do toga. Postoje načini da se elegantno izbjegne sistem, ako znate kako treba postupati. U svakoj saveznoj državi postoje izuzimanja na koja se možete pozvati, temeljena na vjerskim i/ili filozofskim gledištima. Ali ako ne bi bilo drugog izbora, odselio bih.

Pitanje: Pa ipak, posvuda ima djece koja primaju vakcine i i naizgled su zdrava.

Odgovor: Ključna riječ je «naizgled». Što je sa svom onom djecom koja se ne mogu koncentrirati na učenje? Što je s djecom koja povremeno doživljavaju napade bijesa? Što je s djecom koja nisu potpuno mentalno zdrava? Znam da postoje mnogi mogući razlozi za te stvari, ali vakcine su jedan od razloga. Ne bih htio riskirati. Ne vidim razloga za riskiranje. I iskreno, ne vidim razloga da se vladi dopusti da ima zadnju riječ. Vladina medicina je, prema mom iskustvu, često kontradiktoran pojam. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje.

Pitanje: Tako dolazimo do poštenih odnosa.

Odgovor: Da. Dopustite onima koji žele vakcine da ih primaju. Dopustite disidentima da ih odbiju primiti. Ali, kao što sam ranije rekao, nema poštenih odnosa ako je atmosfera puna laži. A kad se radi o bebama, sve odluke donose roditelji. Tim roditeljima treba jaka doza istine. Što je s djetetom o kojem sam govorio, koje je umrlo od DTP vakcine? Prema kojim su informacijama postupali njegovi roditelji? Mogu vam reći da su bile vrlo neobjektivne. To nisu bile prave informacije.

Pitanje: Ljudi iz medicinskih odjela za odnose s javnošću, u suradnji s tiskom, nasmrt plaše roditelje mračnim scenarijima o tome što će se dogoditi ako njihova djeca ne prime vakcine.

Odgovor: Kako oni to prikazuju, izgleda kao da je zločin odbiti vakcina. Oni to izjednačuju s lošim roditeljstvom. Protiv toga se treba boriti boljim informiranjem. Uvijek je velik izazov suprotstaviti se vlastima. A samo vi možete odlučiti hoćete li to učiniti. Odgovornost svake osobe je da donese svoju odluku. Medicinski kartel voli tu igru. Oni igraju na to da će strah pobijediti.

O voditelju intervjua

John Rappoport radio je kao nezavisni istražiteljski novinar 20 godina. Pojavio se kao gost u preko 200 radijskih i televizijskih programa, uključujući ABC-jev Nightline, PBS-ove Tony Brown's Journal i Hard Copy.

Posljednjih deset godina, Jon je uglavnom djelovao izvan mainstreama. Kroz proteklih 30 godina njegovo nezavisno istraživanje obuhvatilo je duboku politiku, zavjere, alternativno zdravlje, kontrolu uma, medicinske kartele, simbologiju i rješenja za preuzimanje planeta od strane skrivenih elita. 1996. Jon je pokrenuo Veliki bojkot protiv osam korporacijskih kemijskih divova: Monsanta, Dowa, DuPonta, Bayera, Hoechsta, Rhône-Poulenca, Imperial Chemical Industriesa i Ciba-Geigya. Bojkot još uvijek traje.

Jon je diplomirao filozofiju na Amherst Collegeu u Massachusetts. Ima šezdeset tri godine i živi sa svojom suprugom, dr. Laurom Thompson, u San Diegu, Kalifornija.

Jona Rappoporta može se kontaktirati e-mailom na rappoportjon@hotmail.com ili preko njegove web-stranice, http://www.nomorefakenews.com

www.galaksija.com