9. pitanje: Kad vidimo situacije i osobe, je li to samo u umu, ili je sve realno u svijetu materije? Jer ako su to slike u mozgu OK, ali otkud onda otkud dodir, miris, okus, osjećaji, zar je i sve to iluzija?! Može biti. Netko mi je rekao da iza zastora nema ničega, ovo je sve navodno u našoj glavi. Ali da li onda ovo nas dvije pišemo i da li postojimo, da li smo bića stvorena od Kreatora?! Ili smo atomi svijesti u svemiru?

Odgovor: Ponekad nešto sanjamo, ili imamo u viziji, ili nam se prikaže na mentalnom ekranu a kasnije to uživo vidimo, ili se suretnemo sa time. Na tom nivou tog sadržaja, može se reći da je neka poveznica. 

To sve sto pitaš, sada doživljavaš, razlučuješ, kontempliraš i pokušavaš na svim tim tvojim iskustvima sebi predočiti ili znati na način koji će te zadovoljiti ili donekle pružiti jasniji UVID u sve ono što nazivamo um-duh-tijelo, ili neki drugi naziv za to, kreacija-svijest-materija, je normalno na tom putu samoistraživanja. I svi to pitaju analiziraju i to je sve u redu i faza na putu, koja kod nekog traje inkarnacijama, kod nekog nakon neke velike katarze (predaje, yoge, širenjem svijesti), kod nekog u trenu čim ga dodirne ili on osjeti (prepozna) ostvarenog gurua, sveca učitelja, (koji je i on sam). Pazi smisao „ostvarenog“ velika je razlika od svih zvanih yogija, gurua, učitelja, svetaca , mudraca i onih u našem takozvanomvremenu, KALIBRA YOGANANDE, Shive, Babe, OŠe, Vivekannade. SAMO taj kalibar duha su ostvareni, a može ih se i sresti da se za njih ne zna, poput običnog čovjeka (slično Nisargadatti) naravno samo kad se to zasluži (spreman si). 

Tako da se većina tragaoca i svih koji se traže u dimenziji duha i materije susreću sa svim tim istim činjenicama, iskustvima i raznim vidovima vanjskih pravaca, puta, metoda i sljedbi.

Ovo sve pišem iz svog iskustva, i ponavljam uvijek je problem nedovoljno razumijevanje što je što? Stvarno razlučivanje i razumijevanje nekih pojmova na koje se susrećemo dok radimo (ili kao ) radimo na sebi. Ovo sve govorim iz aspekta ne dobro ili loše, već tako kako je, pokušavajući dati šire viđenje tih čonjenica. 

Na primjer ako dobro razumiješ  što je mašta? A što ti? Onda imaš izbor prihvatiti naučeno. Ako razumiješ što je stvarnost a što iluzija opet imaš svoj izbor kako što prihvatiti i živjeti to što se razumjelo. Kako si razumjela i prihvatila to što ti je jasno.

Svi  ne prihvaćaju ozbiljno duhovne vrijednosti i ISTINE o kojima ostvareni (sveci mudraci ) uče. Istine koje su uvijek Jedne, sveprisutne u raznim formama, igrama i oblicima.

Dok se ne postigne jasnoća u umu što je što? I to ne živi, ugradi i primjenjuje, znaći te univerzalne vrijednosti, ili principi ništa ne vrijedi što radiš, gdje ideš i što sve iskušavaš SA ISTIM UMOM. To ti je ono kad se mnogi opravdavaju, lako je tebi ti imaš vremena, ili ti možeš jer nemaš obaveza kao ja, ili samo da mi se maknuti na neko brdo da se bavim sa sobom.To su sve prividi i lažna opravdanja zašto  ne rade na sebi, tako da transformiraju um (umne modifikacije, vasane, programe, navike, predrasuda i zamisli o onome ovome,) .Sve zamisli što misli o sebi,, što drugi misle.

A sve to i ne moraju. U širem smislu svako je odgovoran za sebe što živi, što je i kako doživljava sebe , svijet, duh, Boga itd. I to je savršeno baš onako kako neko  to poima. 

Svako tumači iz svog znanja, i poimanja tih vrijednosti. IZ onog što sam Jeste. Ono osnovno treba ZNATI da većina ljudi na zemlji svijet sebe i kreaciju gleda doživljava iskušava na razini dvojnosti, dualnosti i u parovima suprotnosti (dobro – loše, ja - moje,) Svi takvi umovi svijet doživljavaju kroz filtre koji su na toj razini gdje im je svijet stvaran, gdje im je materija i sve što se doživljava čulima jedina istina. I to je tako i za njih savršeno.  

Zatim postoji isto veći broj naprednijeg duha, viđenja  stvari i svi oni koji svijet doživljavaju na višem stupnju razumijevanja, manje podliježu predrasudama, navikama i prosudbama na temelju vanjskih stvari shvaćaju da kreacija je duh u kojem se sve uređuje s razlogom i gdje je čovjek dio Jednoga. 

A onaj najmanji dio pojedinaca, jako mali su transcendirali um i postoje u svijetu nevezani vanjskim i umnim modifikacijama duha. Neki djeluju u nekom vidu učitelja na osobite načine a za neke se i ne naslućuje da su postigli tu razinu nedualne svijesti a da i dalje djeluju u svijetu i životu kao i svi drugi. 
 

I sad ti kad čitaš na ista pitanja različite odgovore uvijek možeš vidjeti koliko je tko orijentiran na van, na svijet, na kopiranje, odigravanje ili glumljenje duhovnih vrijednosti a to ne žive. Koliko ponavljaju mudre izreke, stavove a to ne žive. Ne mora se to osuđivati, već je to tako tako doživljavaju sebe i sve je na nekoj razini istina. 

Tu sad dolazimo da višeg uvida da je sve istina.

Sad ćemo malo razlučiti ovo tvoje pitanje na koje uvijek postoje tri načina odgovora (u dualnosti u polu jednoti i u jednoti (advaiti).

Svi takvi znaju da  sva bića dolaze od Boga, žive u Bogu i konačno se Bogu i vraćaju. Bog je dovoljan i materijalan uzrok ovog univerzuma.

Onako je kako ti vidiš. Za onog Ivana je onako kako on vidi, za onu Maricu je onako kako ona vidi. 

Kako otkud dodir i miris, okus.?' Tijelo, vozilo, materija ima sposobnost koja se zovu čula, to su instrumenti (a ne stvarna ti). To su alati (a ne stvarna ti). Mozak je alat (a ne stvarna ti). S tog aspekta da to nisi to TO JE ILUZIJA. Ali ako si poistovjećen sa čulima, sa svim tim alatima onda je to za tebe stvarno.

Da iza zastora nema ničega govore ona treća razina manjine koja je transcendirala um i žive u nedualnosti, žive stvarano Sebe. Oni znaju , ostvarili su da nisu čula nisu alti i doživjeli su širenje svijesti koje Jesu (kod njih nije to bio bljesak ili iskustvo koje nestaje). Oni to jesu i zato oni govore to što jesu . Pazi, netko to može reći kao ponavljanje, kao stav a da to nije.

Treba vidjeti, da riječi, odigravanja,  igre, metode, prakse  često nisu kod pojedinaca način i sam život. Malo tko primjenjuje ono što priča.  
 
 

Svi traže dokaz za to da postoje i uzimaju čula kao mjerilo, a da nisu shvatili što su čula? Što je Bog' , što stvarnost i u kojem vidu? Naravno sve se može reći u više vidova, koji su na svojoj razini točni. 

Na jednoj razini postojimo (onoj prvoj kojima je svijet stvarna , koii sebe doživljavaju kao „ja“,  osobu, kojima je svijet  također stvarno postojanje  itd). 

Za nekog ne i postojimo i ne postojimo, ovisno kako i u koje okvire svog razlučivanja to gledaju. Ponekad se to kod njih mijenja, već prema stanju u kojem njihova svijest operira. 

Za onu manjinu sve je to „IGRA SVIJESTI“  i sve je samo privid koji ne postoji u stvarnosti u kojoj oni žive. Za njih se sve događa, i na taj način za nekog oni niječu svoje postojanje, ali oni u zbilji sebe ne odvajaju od same kreacije. 

Jedna lekcija uvijek kola među ostvarenim učiteljima ali ih malo stvarno to razumije.

Kad želiš reći da postojiš, koji dokaz uzimaš? Svi kažu "moje tijelo, moja čula, osjetila, moj ego, moj um, moje pamćenje", i slično. Kad to kažeš, ti time niječeš da si ti to tijelo, osjetila, ego, um, intelekt, pamćenje, itd. Ako je tako, tko si onda ti? Na tebi je da to saznaš. 
 

Da li smo bića stvorena od Kreatora?!  

Biće i Kreator  ili Bog je jedno te isto.

Za nekog jesmo, za nekog nismo. Ako si okrenut na van ne vidiš svoje unutarnje Biće.  A tvoje unutarnje Biće je samo po sebi Bog. Bog je Ocean Svijesti, Jedan bez drugoga. Ali um običnog čovjeka je ograničen i ne može poimati Boga u Njegovom Bezobličnom Aspektu, zato ima toliko imena, formi. 

Zato je važno razumijeti sljedeću rečenicu:

  "Univerzum je prividan dok je jedino Bog stvaran", to znaći da univerzum imena i oblika prolazi kroz neprestane promjene, a ako je nešto promjenjivo, onda je to nestalno i lažno. Isto tako, iz svih tih promjenjivih fenomena   postoji nešto što se ne mijenja, i to nešto što ne podliježe promjenama nazivamo Bogom. Ukoliko uklonimo sva imena, oblike i forme iz ovog univerzuma, ostaje Bog i samo Bog (kojeg nazivamo raznim imenima, kreator, atma, svijest itd). Ništa ne može postojati bez svijesti, jer sve je svijest...