1. pitanje: Kada si se počela baviti duhovnim radom - poznato je da nas na to obično potaknu roditelji ili netko iz okoline - važno je u kakvom smo se okruženju rodili i živjeli kao mali. Yogananda je npr. odrastao u vrlo religioznoj obitelji.
Da, ali i roditelja i okolinu si sam priskrbio (posijao), zbog novih zadataka, lekcija ili ostvarenja. Ili voljnog svjesnog povratka. Okolina i roditelji su tu i kao potpora i podrška samo dok se čovjek ne okrene unutra, u Traganje za Sebstvom. Čim se to dogodi sve što si znao bit će nevažno. Ono što budete vi, to će i egzistencija biti za vas. Ona zapravo ostaje ista, vi ste se promijenili. Čim se promijenite, ona se mijenja s vama. Veliki sveci su i sami utjecali karmom da su se i utjelovili u religioznoj obitelji. Obrazovanje, roditelji i okolina daju ovoj osnovnoj životnoj formi samo vanjski oblik. Ispunjavajući svoju dharmu čovjek napreduje, sve dok ne postigne vrhunsku dharmu svih bića, naime, dok se ne realizira Istina.
2. pitanje: Kako si vrlo skromna i samozatajna, malo je poznato da si sudjelovala u pomaganju i radu za druge. Možeš li nam napisati bar nešto o tome, kao primjer drugima kako sve mogu djelovati?
I na to se može gledati na više načina ili razina, ovisno o svojim motivima, koje slijediš (jesi). Da li je netko za vanjske ili unutarnje vrijednosti, da li za biće ili svijet. Sa razine djelovanja u nekim organizacijama, ili u nekom projektu, svako svrha služenja je osobna transformacija, trebala bi biti. No, to malo tko postigne, zato što kao i sve drugo, i služenje im postaje preokupacija, misija, dokazivanje drugima. Svi znaju mnoge ljude, pojedince koji su bili društveni reformatori, velike sluge društva; cio svoj život su žrtvovali i posvetili unapređenju drugih - ali njima osobno se transformacija nije dogodila. Ona se ne može dogoditi, kad služenje drugima, služenje društvu, služenje okolini postaje zanimanje; to postaje njihova preokupacija. To treba ispravno shvatiti o čemu se tu radi?? Jer služenje je kao i sve drugo, jedan oblik sadržaja sa kojime se isto možeš poistovjetiti i izgubiti sebe, kao i u bilo kojoj aktivnosti. Mudrac bi vas upitao: Kako možeš nekoga služiti ako prije toga nisi ostvario svoje unutarnje biće?
Reči će vam, ako tvoje unutrašnje svjetlo gori, bit ćeš sposoban da pomogneš drugima - u suprotnom će tvoje služenje biti prijevara. Ako imaš u sebi svjetla, možeš ga podijeliti sa nekim, ali ako ga nemaš, kako ga možeš podijeliti? Kako možeš podijeliti nešto što nemaš? Jer ako nisi ispunjen mirom, ne možeš pomoći.
Shvati ako si imalo budan, imalo radio na sebi, na samospoznaji, ako imalo shvaćaš smisao Jedne istine, dharme, i prirodu uma, onda ne dijeliš život na služenje koje namećeš i objavljuješ, već je sve u tebi, u samom tvom dahu, služenje, ma što da radiš. Na putu na kome jesi, gdje god to bilo, ti pomažeš. Ako sjediš u tramvaju, ti pomažeš svima oko tebe. Ako si u društvu, i bilo gdje, tvoje biće uvijek služi. Što god da radiš, tvoje kretanje postaje tvoje suosjećanje.
3. pitanje: Koji je tvoj guru i otkad ga znaš? Koje si sve od poznatijih gurua upoznala na svojim putovanjima?
Ha ha, svi i sve su gurui, jer sve je Sve (Ja, Sebstvo , atma). No kretajući se svijetom, u igri sebe kreacije, ovo utjelovljenje Girija sjedilo je do nogu i uživalo u ljepoti i božanskosti, kao i u podukama, porukama i prijenosu Jedinstvene Jedne Svijesti koja se na različite načine kroz njih izljevala u bujicama ljubavi i divote, kroz sve njih - Sai Babe, Shri Mahatapasvi Shri Kumarswamijem, ShivaBala Yogija.
Sebstvo je prepoznalo sebstvo, i stapanje i prelijevanje je vječni proces, igre svijesti.
4. pitanje: Kako izgleda tvoj prosječni radni dan? Što jedeš, jesi li vegetarijanka? Koju glazbu slušaš? Voliš li nakit i koji?
Nemam klasični radni dan, nisam nikad ni imala, niti bila prilagođena bilo kojem sistemu, većinom sam u svemu kako sama izaberem. Nikad nisam jela meso, ni ribu. Sve se događa kako je, u svemu mi je super, veselo i kako je. Godinama ništa nemam rado ili ne rado, svjedno mi je slušam li glazbu ili ne, no radije sam u miru i tišini. Nakit, odjeća i sve vanjsko me ne dodiruje, mogu ga staviti i ne moram, isto mi je.
5. pitanje: Portal ti je prekrasan, jedan od najljepših, vizualno i sadržajno. Kako si zadovoljna posjetama, da li puno radiš na njemu, i da li si imala tehničku podršku izvana?
Pomogao mi je vrlo blizak duhovni prijatelj, išlo je lako jer su tu sakupljeni radovi i teme koje sam radila za edukaciju prema potrebi i zanimanjima. Mjesečno ima preko 2.000 posjeta koga zanimaju te teme, jer su većinom sa aspekta advaite i "iza" dvojnosti i nedvojnosti.
6. pitanje: Kad si prvi puta išla u Indiju i u koje zemlje svijeta općenito? Jednom si mi rekla da bi mogla živjeti u Indiji. Kako sam i ja prilagodljiva blizanka, vjerujem ti. Obrazloži da li bi radije živjela tamo i zašto?
Do Indije sam bila većinom u više navrata i turistički i poslovno u Europi - Italiji i Njemačkoj, a kasnije u nekoliko navrata u SAD i Kanadi, gdje sam imala i prilke ostati i raditi unikatne stvari koje su mi bile i hobi i biznis. No nakon prve posjete Indiji, definitivno je duša prepoznala i osjetila jedinstvo koje me uvijek vraća tamo. Iako se svugdje osjećam kao kod kuće i svugdje bih mogla ostati i živjeti, ono malo od čula i ljepote što vas čini radosnim, meni je Indija najdraža duhu. I s godinama namjeravam bar po 6 mjeseci živjeti tamo.
7. pitanje: Koji savjet imaš za čitatelje o životu i na duhovnom putu?
Stalna potraga i snažni napori, i silne promijene i radoznalosti sami po sebi postaju prepreke, jer što više tražiš, ego, tragalac, postaje sve snažniji. Ne bori se protiv svog uma koji sumnja, ne potiskuj ga, bolje učini suprotno, samo unesi sve više i više energije u povjerenje, u sebe.
Budi tu gde jesi, što jesi. Bog nema adresu. Kuda ići? Gdje ćete pronaći Božansko? Karte, nema i puta nema, i nema nikoga da ti kaže gdje je On. Do Boga se ne stiže. Bog (sebstvo, Ja) dolazi tebi. Kada si spreman. A spremnost nije ništa drugo do prijemčivost, otpuštanje, kada si potpuno otkrit, ega više nema; postani prazan hram, bez-željan, bez sumnje, bez ikoga unutra.
8. pitanje: Bez čega ne bi mogla živjeti?
Što je život? Ako riječima može da se prenese sve što život znači ili što ste doživjeli, znači da uopće niste živjeli. Kada prvi put počne da se događa nešto što je iza riječi, tada ti se počeo događati život. Tada život kuca na tvoja vrata. Tada na ništa ne prianjaš. Ništa ti ne treba. Kada Vrhovno kuca na tvoja vrata, ti jednostavno odlaziš iza riječi, postaješ nijem, ne možeš govoriti; ni jedna jedina riječ ne može se oblikovati u tebi. I ako hoćeš nešto reći, to izgleda tako prozirno, tako beznačajno, pa mogu reći kao da činiš nepravdu iskustvu koje ti se dogodilo, a nazivaš ga Vrhovno. Jer tada si samo struja, tok ili jedna životna energija koja vibrira. Tada razumiješ.