SVJETSKI POZNATI HRVATSKI ZNANSTVENIK DR. IVAN ĐIKIĆ JUČER NA BRIJUNIMA DOBIO UGLEDNU NAGRADU
Zvoni na uzbunu u cijelom društvu
Ekonomska situacija je loša, nema više sigurnosti ni u policijski sustav • Treba pozdraviti svaku borbu protiv korupcije, pa i akciju »Index«, ali ovo je pretjerano medijsko isticanje koje ne vodi rješenju problema • Hrvatsko društvo je bolesno jer je izgubilo svoju bazu, kvalitetu, izgubilo je svoje talente, a na neki način i vjeru
 |
Razgovarao Zoran ANGELESKI
Ugledni svjetski stručnjak za istraživanje raka dr. Ivan Đikić jučer je na Brijunima dobio prestižnu godišnju nagradu Međunarodnog društva za purifikaciju krvi. O kakvoj je nagradi riječ, dovoljno govori to da je među kandidatima bio i škotski embriolog dr. Ian Wilmut, autor epohalnog kloniranja ovce Dolly prije deset godina. Zbog toga se u internom žargonu za ovu nagradu kaže da je subnobelova nagrada.
S Đikićem smo razgovarali odmah nakon njegovog izlaganja koje je popraćeno dugim pljeskom, a da je prava znanstvena zvijezda pokazuje i to što su se mnogi domaći liječnici htjeli fotografirati s njim za obiteljski album.
No, ono zbog čega ga cijeni najšira javnost, ne samo ona stručna, a to vrijedi i za njegovog kolegu dr. Miroslava Radmana, jest iskren i hrabar društveni angažman i ukazivanje na maligne društvene probleme. Zbog toga ih uskogrudna vlast nimalo ne voli. U jeku akcije »Index« i poražavajućeg otkrivanja korupcije na hrvatskim fakultetima, dr. Đikić čini se optimalnim sugovornikom. No, prije toga pitamo ga zbog čega mu je jučer dodijeljena nagrada.
- Ovo ugledno međunarodno udruženje za krvne produkte prepoznalo je naš dugogodišnji rad o dinamici proteina i kako se oni mijenjaju u stanicama. U tom smo radu dokazali da ubikvitin, kao mala bjelančevina u stanici, regulira dinamiku drugih bjelančevina; neophodna je za uklanjanje otpadnih tvari, a u isto je vrijeme neophodna za procese kao što su upale, ali i za uklanjanje oštećenja u genima.
- Više ste puta javno ukazivali da je problem u našoj znanosti potpuni nedostatak kriterija; da najbolji pojedinci gube među mediokritetima. Ističete često da u nas ne postoje javni i transparentni znanstveni natječaji te ukazujete na nevjerojatno uplitanje politike u sve sfere znanosti. Jesu li ovi problemi veći od plaćanja ispita i upisa na fakultete koje otkriva aktualna akcija »Index«? Nije li ta korupcija samo posljedica ovog suštinski lošeg odnosa prema znanosti?
- Ta korupcija je završna faza gubitka kriterija moralnosti, stručnosti. Kad sve ovo izgubite, onda je jasno da ni profesori, ni studenti više nemaju respekta jedni prema drugima, i zato dolazi do kupovanja neznanja, a u isto vrijeme na jedan ružan način profesori se spuštaju na razinu na kojoj ne bi smjeli biti! Ali iskreno, ne mogu kriviti profesore, odnosno sveučilišta sama. Jasno da je riječ o nemoralnom, katastrofalnom činu i da je to kazneno djelo, ali treba pogledati srž problema. Srž leži u onima koji dopuštaju da se sve ovo prije toga dogodi; koji dopuštaju da se nezakonitosti rade pri izboru kadra, pri odabiru projekata, financiranju, nagrađivanju onih koji su poslušni, a ne onih koji su dobri. I ukoliko me pitate za jednostavan recept na koji način se sve to može popraviti, može se popraviti samo jednom međunarodnom evaluacijom kvalitete koja postoji u Hrvatskoj; koja je tu, ali u vrlo malom broju institucija, odnosno pojedinaca te kontinuiranim i kritičnim nadgledanjem cijelog procesa. Prema tome, svaki put kada se na kraju godine gleda evaluacija profesora, mora se raditi transparentno i javno. Studenti, kolege moraju znati što je prošle godine bilo dobro, a što loše. U znanstvenim projektima mora se točno znati zašto se netko financira i koji su uvjeti financiranja. To se ne može raditi s dosadašnjim vrednovanjem projekata, gdje kolege same sebi određuju koliko će dobiti… to je stvarno sramotno!
- Kako da se znanost otrgne od zmijskog zagrljaja politike? Nije li to središnji problem? Nije li paradoksalno da se politika sada hvali akcijom »Index«, a umnogome je odgovorna za to loše stanje?
- Moja prva izjava o akciji »Index« je bila da treba pozdraviti svaku borbu protiv korupcije, ali da je ovo pretjerano medijsko isticanje koje ne vodi rješenju problema. Hrvatsko društvo je bolesno društvo radi toga jer je izgubilo svoju bazu, izgubilo je svoje talente, kvalitetu i prikazivanje tog talenta, a na neki način i vjeru. Jer, da sad postavite pitanje: »A što napraviti?«, ljudi će samo reći: »Ne može se ništa jer političari, ovako ili onako, i da dođu novi, bit će isto«. Mislim da nije tako. Jedino što se može napraviti jest to da ljudi shvate da je svaki njihov angažman vrijedan! Prema tome, kad netko bude izložen ucjenama, potkupljivanju, mora se ipak kroz iskren, energičan, srčan način boriti za svoja prava.
- Upravo je takav Vaš društveni angažman, koji iznimno cijenim. Ali, Vi ipak imate međunarodnu »zaštitu«, no ovdje ljudi koji se tako bore dobivaju metalnom šipkom po glavi.
- Slažem se s vama. Moram reći da sam i ja prolazio stvari u Hrvatskoj koje su vrlo ružne.
- Tome je svjedočila najšira javnost, od anonimnih kaznenih prijava nadalje.
- Pa prijave po inozemstvu… Oni su otišli vani u inozemstvo i slali prljave anonimne prijave, ali to je sve minimalno, to je sve ništa u odnosu na ono što se događalo ljudima koji su u Hrvatskoj. Jer oni su u jednom kavezu, oni su zatvoreni; njihov dijapazon akcija je vrlo sužen. Oni se mogu samo iskreno boriti, ali na kraju budu kažnjeni, i oni i njihove obitelji. Ovo što se događa s premlaćivanjima i napadima, to je nešto što ja jednostavno… ja jednostavno ne mogu vjerovati da se to danas događa u našem društvu.
- Rekli ste da je bolesno.
- Bolesno je, ali nisam mislio da je do te razine bolesno. Ima puno bolesti u društvu koje bi se trebale korigirati, ali rješavati to na tako agresivan način…
- U biti, sve zvoni na uzbunu.
- Zvonilo je na uzbunu davno u intelektualnim krugovima, ali sada zvoni na uzbunu u cijelom društvu. To se danas vidi: ekonomska situacija je loša, jednostavno nema više sigurnosti ni u policijski sustav, nema sigurnosti ni u profesionalni sustav, pa onda što ćemo napraviti.
- Često ističete činjenicu da ste se obrazovali u Hrvatskoj i da ste diplomirali na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Sva 43 ispita položili ste ocjenom odličan i završili fakultet za svega četiri i pol godine. Koja je Vaša poruka mladim ljudima koji žele individualni uspjeh u karijeri, unatoč korupciji, politici?
- Poruka je da se trebaju fokusirati na one stvari koje vole. Kada imaju talente za nešto, treba ih pokušati ostvariti, ili u Hrvatskoj ili u inozemstvu. I biti fokusiran na dugi rok i da kroz profesionalni rad ostvare svoju maštu.
- Da im na neki način profesija bude hobi, kao u Vašem slučaju?
- Kod nas je u znanosti to puno lakše, ali, primjerice, novinari i književnici i mnogi drugi ljudi ne moraju ostvariti profesiju kao takvu, nego je jednostavno mogu odraditi cijeli život i raditi je kao posao. Želim još reći ovo: 1990. godine fakulteti i sveučilišta bili su u Hrvatskoj na vrlo visokoj razini i žalosno je što se dogodilo od 1990. godine do danas. To je… to je ogromna kriza. Taj gubitak profesionalnosti na sveučilištu doveo je do ove situacije s akcijom »Index«… A ja sam osobno došao ovdje na Brijune ne samo da prezentiram znanost kao nešto što je vrijedno i progresivno, nego da prezentiram i sebe, ali i Hrvatsku, jer sam tu odgojen i odrastao i završio kompletno školovanje, ali i da kažem da u Hrvatskoj postoje kvalitetni znanstvenici, ljudi koji rade dobru znanost; da pokažem da smo kroz virtualnu kolaboraciju između Frankfurta i Splita stvorili nešto što je međunarodno prepoznato. Mediteranski institut za istraživanje života (Medils) kao institucija je nešto po čemu Hrvatska može biti prepoznata u svijetu kao centar izvrsnosti i koji će, nadamo se, u budućnosti privući ljude iz inozemstva, ne samo Hrvate nego i strance da dođu raditi u Hrvatsku.
|
Tko je Ivan Đikić Istaknuti hrvatski liječnik i znanstvenik dr. Ivan Đikić svoja je istraživanja vodio u SAD-u, Švedskoj, a posljednjih pet godina u Njemačkoj. Ovaj 42-godišnji znanstvenik diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu s prosjekom 5,0! U New Yorku je doktorirao iz molekularne biologije; 1997. je otišao na Ludwigov institut za istraživanje raka, a od prosinca 2002. profesor je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Göthe u Frankfurtu. Dobitnik je nagrade Američke udruge za istraživanje raka, najstarije i najpoznatije znanstvene organizacije koja se bori protiv te opake bolesti, a zbog, kako je obrazloženo u travnju 2006., otkrivanja mehanizama pomoću kojih živi normalna stanica te poremećaja u tim mehanizmima koji dovode do razvoja tumora. Nekoliko mjeseci kasnije Đikiću je Europsko udruženje za istraživanje raka dodijelilo i nagradu za znanstvenika godine. |
bglavac
irida
