yato yato niscalati  manas cancalam asthiram

tatas tato niyamyaitad  atmany eva vasam nayet

 

PRIJEVOD: "Kamo god da um luta zbog svoje treperave i nepostojane prirode, yogi ga mora odvući i dovesti pod nadzor jastva."

 

 

SMISAO: Um je po prirodi treperav i nepostojan, ali samospoznati yogi mora vladati umom; ne bi smio dopustiti da um vlada njime. Onaj tko vlada umom (a time i osjetilima) naziva se goswami ili swami. Osoba pod vlašću uma naziva se go-dasa, sluga osjetila. Goswami zna standard osjetilne sreće. U transcendentalnoj osjetilnoj sreći osjetila služe Hrsikesu, vrhovnog vlasnika osjetila – Krsnu. Služenje Krsne pročišćenim osjetilima naziva se svjesnost Krišne. To je proces potpuna vladanja osjetilima. Štoviše, to je najviše savršenstvo primjene yoge.

 

Srila Krsna-ksetra Dasa: Kud god da um luta, kud god da ide, on ide, ali kud, ustvari, ide? Većinom tamo gdje smatra da postoji prilika za zadovoljavanje osjetila. Um ima, kao što vidimo da i neki insekti imaju, velike dugačke antene. Jeste li vidjeli? Neki kukci imaju antene koje su dvaput duže od cijelog tijela. I kako hodaju, tako sa svojim antenama pipaju ovo i pipaju ono… Provjeravaju. Takav je i um ponekad – provjerava sve postoji li možda  mogućnost za osjetilno uživanje. Je li osjetilno uživanje tu? Ili je možda tamo? To je posao uma, materijalno zagađenog uma. Yato yato niscalati, on postaje jako nadražen u takvom stanju. Dan je jedan primjer površine jezera, vode na kojoj su stalno valovi. Naravno, ako je površina rijeke ili jezera jako valovita, onda nije moguće vidjeti duboko u jezero. Slično tome, kada je um uznemiren, tada ne postoji mogućnost samospoznaje, nije moguće opaziti jastvo. Samospoznaja znači spoznaja (u jednom dijelu spoznaja) Nad-duše u srcu. Ako je um uvijek uznemiren, kako je moguće opaziti prisutnost Nad-duše? I kako da dobijemo višu inteligenciju za kontrolu uma i osjetila? Učimo iz trećeg poglavlja da su osjetila iznad osjetilnih objekata, a um je iznad osjetila, inteligencija iznad uma, duša iznad inteligencije…

Prvi korak – uvjerenost

Niscalati, to je priroda uma. Um teži tome da bude zapreka za samospoznaju. Prabhupada je objasnio u jednoj lekciji na ovaj stih da su um i osjetila usko povezani. Ako su osjetila uvježbana za ispunjavanje svojih prohtjeva, to znači da će i um biti usmjeren na tu stranu. A naši umovi su orijentirani na taj način već dugo vremena. Već puno života. Vrlo smo uigrani s takvim načinom upotrebe uma. Sad kad prakticiramo yogu, pokušavamo potpuno okrenuti smjer, tj. način na koji um radi. Da to napravimo, naravno da prvi korak treba biti naša uvjerenost da je to neophodno. Ako netko nije uvjeren da je zadovoljavanje osjetila loše, onda on ne može naučiti kontrolirati um. Ponekad inteligencija može reći: "Hej, ti ume, a da dođeš malo pod kontrolu?" A um će reći: "O čemu ti govoriš? Imaš nekih problema? Imamo dobru zabavu – osjetila i ja. Nemoj pokvariti zabavu. Budi tiho već jednom!" A inteligencija će reći: "OK, idi k vragu, što ja tu mogu?" Moramo biti uvjereni da nas zadovoljavanje osjetila ne vodi nikuda, ili drugim riječima vodi do vrata koja vode u pakao. A što je pakao? Pakao znači, nakon svega, zaboravljanje naše osobnosti, zaboravljanje Krišne. Tada ne postoji mogućnost kontrole uma niti samospoznaje. I tada ne postoji mogućnost oslobođenja od materijalističkog života, a samim time sreća postaje nemoguća. Zato ta uvjerenost mora postojati. A sada bi trebali biti malo istinoljubivi; mi možda nismo potpuno uvjereni, ali radimo na tome. Ponekad je materijalna energija vrlo privlačna. Zbog toga mi slušamo ponovo, ponovo i ponovo o nedostacima zadovoljavanja osjetila i logike zadovoljavanja osjetila. I tada možda um kaže: "O da, možda to ima smisla o čemu govoriš." Onda, od te točke um počinje surađivati, počinje biti naš prijatelj. Počinje djelovati na mnogo lijepih načina da nam pomogne da dođemo natrag kući, natrag Bogu.

Povuci ga natrag

U ovom stihu, isto kao i u prethodnom, Krišna daje principe abhideye ili prakticiranja duhovnog života.  U prošlom stihu Krišna kaže:

"Postupno, korak po korak, uz pomoć inteligencije zasnovane na potpunu uvjerenju yogi se treba utemeljiti u transu i tako usredotočiti um samo na jastvo, ne misleći ni na što drugo."

 

To je vrlo uzvišena i teška naredba. Kako da to učinimo? Dano nam je ovakvo razumijevanje. Kud god da naš um luta, a Krišna zna da naš um luta, potegni uzicu i povuci ga natrag. Ovih dana možemo vidjeti ljude koji šeću svoje pse po ulicama i sad imaju takve uzice da pas povuče uzicu i ide na neku razdaljinu. Pas uvijek trči koliko god može, slijedeći svoj nos i kada je uzica izvučena koliko god može biti, tada se zaustavi, počne se gušiti. On trči i povučen je natrag. I onda trči opet punom brzinom i opet je povučen natrag. Nikad ne nauči. Iznova i iznova vidimo tog psa da se guši na svojoj uzici zato jer ga nos stalno vuče, to je tako moćno. Slično tome i um je vrlo moćan. Namjerava nas vući na sličan način. Što učiniti? Moramo ga povući natrag iza crte. Ne možemo reći: "OK, ume idi, idi kud god hoćeš." Tada će um ići, ići će i dovesti nas u nevolju. A gdje smo mislili da nas čeka velika sreća, čeka nas velika bol.

Povuci um i usredotoči ga na Krišnu

Yogi, tatas tato niyamaya – niyamaya znači "regulacija". Yama i niyama – to su prvi principi yoge. Yama označava odnose s drugima, kontrolirane odnose s drugim živim bićima, etičke, moralne i slične, ahimsa, asteya, ne krasti, a zatim niyama znači kontrolirati vlastiti um, vlastita osjetila. Učimo tu regulaciju, kako da ga povučemo, kako da zategnemo um i osjetila. Dan je primjer u Bhagavad-giti, kornjača povlači udove u svoje tijelo… ne upotrebljava ih. Isto tako bhakta uči kako povući um i usredotočiti ga na Krišnu. To se zove svjesnost Krišne Ovo je Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. Zato ne trebamo dugo razmišljati da shvatimo kud da stavimo um nakon što ga povučemo. "Da vidimo, jednom sam povukao um i kud da ga sad stavim? Hm…" To nije problem za bhakte. Bhakte uvijek znaju kud da stave um. To je naše djelovanje, uzvišeno i divno predano služenje.

Guru će ti pomoći

Dobro, sad, svako takvo djelovanje odnosno vježba, zato jer je vježba zahtjeva napor. A napor znači da postoji element kontrole koja je spomenuta ovdje, vasam, um mora biti doveden pod kontrolu. Kontrola znači da postoji nešto ili netko superiorniji. I to je ustvari početak duhovnog života, superiornost, neki autoritet. Jedna od stvari koju naučimo rano u duhovnom životu je potreba za usmjerenjem od strane superiornijeg izvora, od gurua. Duhovni učitelj time što nas angažira, kontrolira naš um. On nas uči kako naučiti da se kontroliramo po uputstvima Svevišnjeg Gospodina, Nad-duše. Da to postignemo, duhovni učitelj nas poučava na mnogo načina.

24 gurua

Baš kao avadhuta brahmana koji je učio od tako mnogo onih koje je on zvao guruima. Danas postoji mnogo kontroverzija u ISKCON-u o guruima i koliko ih možeš imati i diksa gurui i siksa gurui – razne stvari. Avadhuta brahmana je vrlo radikalni predstavnik, ali ustvari na kraju cijele te diskusije Jiva Goswami objašnjava da on ne ide sad okolo razgledavati izloge s guruima. On kaže da će vjerodostojni duhovni učitelj poučiti osobu u mnogim granama znanja dajući lekcije o običnim stvarima. Kao što je preporučio brahmana avadhuta, osoba može čvrsto usvojiti učenja koja je primila od svog acarye i izbjeći kršenje njegovih naredbi tako da promatra uobičajene stvari u prirodi. Osoba ne bi trebala mehanički usvojiti učenja svog gurua. Učenik bi trebao biti promišljen i sa svojom vlastitom inteligencijom realizirati u praksi ono što je čuo od svog duhovnog učitelja promatrajući svijet oko sebe. U tom smislu osoba može prihvatiti mnogo gurua, ali ne one koji propovijedaju suprotno znanju  primljenom od vjerodostojnog gurua. Drugim riječima osoba ne bi trebala slušati od osoba kao što je ateistički Kapila. Ovi gurui su uglavnom različiti aspekti prirode. On je učio od zemlje, planine, drveta, vjetra, neba, vode, vatre, mjeseca i mnogih drugih, sveukupno njih 24. Jako je lijepo što je sve ove stvari koje smo spomenuli lako vidjeti. Nemamo problema ako hoćemo imati darshan sa zemljom. Ponekad se žalimo da rijetko imamo darshan s duhovnim učiteljem. Možemo imati darshan sa zemljom bilo koji dan ili noć. Dakle, što možemo naučiti od zemlje, od gurua-zemlje? Možemo naučiti  tolerirati agresiju od strane drugih živih bića. Ponekad možemo biti nepravedno napadnuti. Netko nešto kaže ili učini i mi mislimo:"Što je ovo?" Ali zemlja tolerira sve vrste nitkova koji tumaraju po njenoj površini, koji ju kopaju (naftne bušotine i slično). A kad je rat, tada dolazi do toliko krvoprolića i krv se prolijeva po zemlji – i zemlja se ne žali. Zemlja je uvijek ili uglavnom čvrsta. Naravno, ponekad dođe do potresa, ali općenito zemlja je vrlo stabilna.

Zatim možemo učiti, kao što je to i avadhuta brahmana učio, od planine. U nekim dijelovima ove zemlje možda nećete vidjeti planine, ali se lako sjetiti planine. Što možemo  naučiti – možemo naučiti služiti druge, da je dobrobit drugih jedini razlog naše egzistencije. Hm, što je to zvano pararthaikanta- sambhavah, jedina svrha bhaktine egzistencije je dobrobit drugih. Baš kao planine. Planine nas opskrbljuju svježom vodom, mineralima i pećinama, zaštitom na mnogo načina. Na taj su način od velike pomoći. Dalje, možemo učiti od drveća. Naga-sisyah, naga znači "drvo". Od drveta učimo paratmatam – učimo odanost drugima, ne samo dobrobit, nego i odanost. Zato jer drvo daje svoj cijeli život za služenje. Još jedan primjer za drvo je tolerancija. Sri Caitanya Mahaprabhu kaže: taror iva sahisnuna. Zatim možemo učiti od vjetra. Vjetar uvijek puše na puno različitih mjesta, ali nije dotaknut mjestom ili situacijom u mjestima gdje puše. Slično tome, promišljena osoba koja uči od vjetra, ne postaje zapletena u materijalne situacije. Tendencija uma je da se ispremiješa s mnogim stvarima i da se u njih zaplete. Ali vjetar će puhati tu i puhat će tamo i otpuhat će od tih mnogih stvari i nastavit će dalje. To je vrlo dobar guru od kojeg možemo učiti. I ima li poteškoće pronaći vjetar? Ne, uglavnom vjetar puše svugdje.

Onda od neba možemo naučiti prirodu i živog bića i Paramatme. Je li teško vidjeti nebo? Nije. Možemo uvijek imati darshan s nebom. Nebo je sveprožimajuće. Unutar neba je i vjetar i svi ostali elementi. Ne radi se o tome da je duša isto sveprožimajuća, ali duše su posvuda i u tom smislu duša je sveprožimajuća. Ustvari, ova jednostavna misao je vrlo inspirativna za bhaktu. Živa bića su posvuda. Ako na trenutak razmislimo o tome, to je stvarno začuđujuće. Kad izađemo van i vidimo sve različite biljke i kukce, ima tako puno živih bića posvuda, to je stvarno začuđujuće. A u svakom tijelu svih živih bića, tko još sjedi tamo – Paramatma. I ne samo to, Paramatma je u svakom atomu. Naravno, ne možemo vidjeti svaki atom, ali možemo vjerovati da atomi postoje. I kako god ti atomi bili mali, Paramatma je manja zato jer je Paramatma unutar svakog od tih atoma. I što Paramatma radi? Jedna stvar koju Paramatma radi je svjedočenje. Baš kao što je nebo posvuda i sveobuhvatno, tako je i Paramatma posvuda, nemoguće je pobjeći od Paramatme. Možemo pobjeći od duhovnog učitelja, možemo se sakriti negdje. "Neće me vidjeti što radim sada…" Ali Paramatma je tamo i djeluje kao svjedok, upadrsta. Promatra sve. Na taj način možemo učiti od neba.

Zatim možemo učiti od vode. Je li teško naći vodu? Pa, nismo u pustinji, možemo naći vodu posvuda, možemo učiti ili se možemo sjećati ovog primjera vode. Koje su neke od odlika vode? Jedna je da se voda ne može zagaditi. Voda je vrlo blaga, mekana, nije tvrda osim ako je smrznuta. Bhakta može naučiti iz ovih odlika vode kako postati oslobođen zagađenosti i kako biti blag. Još jedna odlika je prijatan zvuk kad voda bućka, kao iz slapa, tada radi lijep i privlačan zvuk. Ljudi imaju fontane u njihovim dvorištima samo da čuju buć, buć, buć, tako prijatan zvuk. Slično tome bhakte imaju vrlo privlačan govor. Ne govore odbojno, govore privlačno. I što još rade – oni pjevaju Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare / Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare. To je isto kao i bućkanje vode. Kad čujemo bhakte dok mantraju u hramu ujutro, zvuči kao transcendentalna fontana koja ide buć, buć, buć.

Dobro, to su šest gurua od kojih možemo učiti. Možda možemo nastaviti raspravljati sutra o ostalim guruima od kojih možemo učiti kontrolirati um i tako postati uspješni na putu kući, natrag Bogu.

Dobro, mislim da ću ovdje stati, jer sutra je novi dan i mi želimo ustati rano. Osim ako netko ima pitanje.

Dhyana-kunda-devi dasi: Kako shvatiti da postoji voda koja je oslobođena zagađenosti?

Srila Krsna-ksetra Dasa: Pa, voda može imati puno stvari u sebi, ali ako je destilirana, to je onda čista voda. Slično, naš um, naša svjesnost može biti zagađena na tako mnogo načina, ali duša je ustvari u svojoj izvornoj prirodi čista. Kao što Krišna kaže: "Ja sam okus vode." On ne misli da je okus bljutave, prljave vode. On misli da je okus čiste vode. I ta čista voda, je li zbog svoje čistoće ukusna? Možemo reći: "Ma daj, nema nikakav okus." Ne, ima okus, to je adi-rasa…..ne adi-rasa, ali slično, to je original.

 

Divya on Tue 05 Sep 2006

 

http://akincanaforum.eponym.com