VEGETARIJANSTVO ĆE POVEĆATI VJEROJATNOST ZA DUGOROČAN OPSTANAK ČOVJEČANSTVA.

U cijeloj povijesti zapadne civilizacije bio je gotovo zanemariv broj državnika koji su bili vegetarijanci i ozbiljno se zauzimali za prava životinja. Čak ih je i danas tek nekoliko. Dajući ovaj intervju, dr. Janez Drnovšek po prvi je puta kao državnik uputio apel ljudima da počnu razmišljati o nezamislivoj brutalnosti i okrutnosti koju čovjek iskazuje prema životinjama.

Zašto ste postali vegetarijanac i kakve ste promjene doživjeli s tom prehranom?

- Postao sam vegetarijanac zato jer osjećam da je bezmesna prehrana bolja, kvalitetnija. Napokon, meso jedemo samo zbog stečenih navika i uzoraka ponašanja. Nekoliko godina sam bio vegetarijanac. U zadnje vrijeme postao sam vegan, što znači da vise ne jedem ni mlijeko ni mliječne proizvode niti jaja. Unatoč tome, za visokovrijednu prehranu ostaje dovoljno velik izbor različitih namirnica biljnoga podrijetla koje udovoljavaju svim zahtjevima. Za taj korak sam se odlučio po unutarnjim osjećajima. Neki suvremenici drže da je veganska prehrana vrlo jednolična. Međutim, to nikako nije istina. Ona može biti vrlo raznolika.

Da li je osnovni razlog za promjenu Vaših prehrambenih navika Vaša bolest prije nekoliko godina?

- U to vrijeme dobio sam prve poticaje za to. Isprva preko medija o crvenome mesu, zatim i o bijelome, a onda o ribi i tako dalje.

Sada, nakon prijelaska na bezmesnu prehranu, osjecate li se bolje nego prije?

- Da, u cjelini osjećam se jako dobro. Kažu mi da imam čak previše energije...

Pozvali ste kao državnik na razgovor članove Udruge za oslobođenje životinja i njihova prava. O čemu je bilo govora?


- Članove te udruge primio sam prije svega zbog toga da zajedno pošaljemo poruku široj javnosti.
Mi ljudi smo često premalo svjesni kako se ponašamo prema životinjama, na kakav nacin postupamo s njima. I one su živa bića. Kao sto sam vec na pocetku spomenuo, mi ljudi u svojim postupcima prema zivotinjama ne razmisljajuci preuzimamo odredjene uzorke ponasanja i premalo se propitujemo sto time izazivamo. Ako si predocimo kako covjek postupa prema životinjskome svijetu i kako djeluje na njega, moramo doći do zaključka da to uopće nije čovjek. Sjetimo se samo masovnoga uzgoja životinja, gdje životinje moraju živjeti u najnedostojnijim, neizrecivim uvjetima, i sjetimo se masovnih klanja. Ili, predocimo si na kakav se nacin zivotinje transportiraju u teretnim vozilima, cesto bez vode i sl. To je krajnje okrutno ponasanje prema zivotinjama. Ali ljudi koji to cine nisu zbog toga bezuvjetno losi - oni samo ne razmisljaju o tome. Kada konacni proizvod dodje na stol, covjek jednostavno nije svjestan od cega je, a kamoli sto se prije toga odigralo.

Jeste li se, dakle, iz etickih razloga odlucili za vegetarijansku prehranu?

- Etički razlog je, dakako, igrao ulogu, ali s druge strane i činjenica da čovjeku uopće nije potrebna mesna hrana. To su samo stečene navike, osjećaji. Naravno da je stvarno teško preko noći prekinuti sa svime - ali korak po korak, to je moguće. Tako sam i sam postupio. U medijima ste se izjasnili protiv subvencioniranja masovnoga uzgoja.

Zbog čega ste se odlučili za taj korak?

- Izgleda mi stvarno besmisleno da glavna teznja Europske unije mora biti upravo stopostotno subvencioniranje poljoprivrednih proizvoda, prije svega proizvoda životinjskoga podrijetla. Cinjenica da Europska unija subvencionira masovni uzgoj goveda i peradi, s etičkoga stajalista je najvise dvojbena. Ali ne samo s etičkoga, već i s prehrambenoga stajališta. Na to nas podsjeća već sama priroda: bilo preko BSE, bilo u zadnje vrijeme preko svinjske kuge ili preko virusa ptičje gripe. Jednostavno se vidi da nesto nije u redu, da se odigrava nešto suprotno prirodnim ciklusima i to je upozorenje ljudima. Vegetarijanski proizvodi u prodavaonicama su skuplji od mesnih proizvoda. Time se ljudi baš ne potiču na kupnju zdravije hrane.

Smatrate li da bi više ljudi prestalo jesti meso kada bi vegetarijanska hrana bila jeftinija?

- Vjerojatno je i to jedan razlog, premda mislim da je odlucujuce osvjestavanje covjeka. Prije svega, to je pitanje svijesti ljudi - dakle, da budemo uopce svjesni toga sto se dogadja i u cemu sudjelujemo. Mislim da je to kljucno pitanje.
Naravno, zbog toga ce se promijeniti i politika: npr. agrarna politika, politika subvencioniranja i politickih ciljeva. Zbog cega ne bismo velika sredstva, umjesto u mesnu industriju, usmjerili radije npr. u ekolosku proizvodnju raznih namirnica biljnoga podrijetla kao sto su zitarice, mahunarke, voce i proizvoda koji nastaju na temelju ovih? To bi bilo mnogo obzirnije prema prirodi, jer ekoloska proizvodnja znaci da se ne rabe kemijska gnojiva i razni dodatci. Na taj nacin ne oneciscujemo okolis i istovremeno hrana vise ne sadrzi te kemijske dodatke. Sada, zajedno s hranom pojedemo svu tu kemiju, koja je stetna, koja nije zdrava. Međutim, iza toga su interesi proizvođača, velikih lobija s golemim profitima, koji stoje iza toga konglomerata prehrambene i mesne industrije, što ga sada imamo.
No, mislim da osvještavanje ljudi već naprjeduje kod nas, a i drugdje u Europi. Ljudi sve više traže zdrave proizvode. Smatram da se oni sve vise okreću prirodi i isto tako postaju senzibilniji glede zivotinja i hrane zivotinjskoga podrijetla.

Biste li zbog svojih iskustava ljudima preporučili da se hrane vegetarijanski?

- Ako to preporučam sebi, tada ne vidim razloga da to ne preporučim i drugim ljudima. Ne mogu se potužiti, kao što sam rekao, imam više nego dovoljno energije. Osim toga, mogu biti živi primjer da je moguće preživljavanje bez životinjske hrane i bez svih proizvoda životinjskoga podrijetla.

Kakav je Vaš stav o tome da svi moramo jednako plaćati zdravstveno osiguranje? Poznato je da su vegetarijanci zdraviji i stoga manje koriste medicinske usluge.

- To je širi problem. Cjeloviti koncept mogao bi izgledati drugacije. 
Mislim da je bitno to da u zdravstvenome sustavu mora postojati odredjena mjera solidarnosti, tako da oni koji su zdravi pomazu onima koji su manje zdravi. Istina je, medjutim, da bi svaki covjek trebao biti sam odgovoran za svoje zdravlje. Kada bismo uzimali manje stetnu, manje nezdravu hranu, time bismo bitno rasteretili bolesnicke blagajne koje su pod sve vecim pritiskom. Naravno, nije svima u interesu da se to dogodi. Sto bi onda bilo s farmaceutskom industrijom, s velikim multinacionalnim koncernima koji zaradjuju na tome sto su ljudi bolesni, i s tom ciljanom skupinom postizu milijardske dobiti?

Kakav je Vaš stav prema lovu?

- Lov u smislu ubijanja životinja kao šport sigurno nije etička stvar. Međutim, ako se misli na dio lovačke djelatnosti koji obuhvaća održavanje prirode, okoline i pomoć životinjama - npr. zimi da se lakše mogu prehraniti - taj dio je posve koristan. Međutim, lov koji je sam sebi svrha kao neka vrste razonode pogodne za odmor i užitak u ubijanju životinje, izgleda potpuno neetično.

Kakav je Vaš odnos prema pokusima na životinjama?

- To je poznata dvojba koja je upravo u posljednje vrijeme bila aktualna, takodjer u Europi, u Velikoj Britaniji. Naravno, moramo se pitati da li bi nam se svidjelo da sami budemo predmet pokusa. Moj otac je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio zatvoren u koncentracijskome logoru Dachau, i na njemu i na tisucama drugih Nijemci su vrsili razne medicinske pokuse. To mu se uopce nije svidjelo. Premda se danas tumaci da pokusima na zivotinjama ubrzavamo razvoj znanosti, jasno je da bismo u velikoj vecini slucajeva mogli koristiti alternativne metode bez pokusa na zivotinjama.

Gdje po Vašem mišljenju leže korijeni brutalnoga ponašanja prema životinjama?

- U niskom stupnju osviještenosti ljudi.

A povijesno gledano?

- Povijesno to tesko mogu tocno svrstati. I u ovome se slucaju nacelno radi o postivanju zivota kao zivota.
Životinje su bića s osjećajima. Svatko tko kod kuce ima zivotinju, zna da zivotinje nisu bez osjecaja. Religije cesto govore o postovanju zivota, ali pritom to povezuju samo s covjekom, cak i to ne uvijek. Sjetimo se samo kako je u srednjemu vijeku katolicka crkva dugo vremena objavljivala da Indijanci, koje su tada porobljivali Spanjolci i Portugalci, nemaju dusu. Ukratko, to je znacilo da ih nije potrebno tretirati kao ziva bica s osjecajima. Onda su se u odredjenome trenutku obratili i rekli da crnci nemaju dusu. Uslijedilo je nekoliko stotina godina porobljavanja crnaca. Sve to s blagoslovom crkve. Danas to vise nitko ne prihvaca, ni jedno niti drugo. Po tome, vidimo da se svijest ljudi mijenja, bez obzira na to sto u odredjenome razdoblju norme ili institucije tvrde drukcije.

Božić je za stotine milijuna ljudi vrijeme radosti, mira i tisine. Medjutim, za milijarde zivotinja to je vrijeme strašne patnje kod klanja, kako bi se postavljeni stolovi mogli opremiti s komadima leševa. I to za proslavu rođenja jednoga miroljubivoga čovjeka koji je volio životinje, koji ih je štitio i nije ubijao. Što mislite o tome?

- Vjerojatno bi se Isus okretao u grobu kada bi znao da se u njegovo ime masovno ubijaju zivotinje. Poruka Isusa iz Nazareta zasnovana je na apsolutnome postivanju zivota i tesko je zamisliti da bi Isus prihvatio da se njemu u cast ubijaju milijuni zivih bica.

Da li ste svjesni da su vegetarijanci, dakle i Vi, izopćeni od crkve i da je crkva za njih predvidjela vjecno prokletstvo?

- Doista je dobro da oni koji tako govore ne odlucuju o tome tko stvarno ide u pakao. Svi međunarodni političari u svojim govorima stalno naglašavaju svoje zalaganje za svjetski mir.

Smatrate li da je mir povezan i s našim odnosom prema životinjama i s miroljubivom prehranom bez krvi? Ili kao što je Tolstoj to izrazio: 'SVE DOK POSTOJE KLAONICE, POSTOJAT ĆE I RATNI POKOLJI'.

- Kada je covjekova svijest dovoljno visoko razvijena, tada on vise ne ce ubijati zivotinje niti s njima okrutno postupati. Od takvoga covjeka se tesko moze ocekivati da ce poci u rat i ubijati ljude kako bi postigao neku korist. Kod ljudi koji ne ubijaju i ne jedu zivotinje postoji mnogo vise mogucnosti da pronadju put do zivota u miru i zajednistvu. To je sve povezano jedno s drugim preko stupnja svijesti. Kada je stupanj svijesti dovoljno visok, tada dolazi i jedno i drugo. Stoga je kljucno pitanje osvijestenost ljudi.

Kakav je stav međunarodnih političara o tome pitanju?


- Medjunarodni politicari nisu ni manje niti vise osvijesteni od ostalih ljudi. Uocavam da je stupanj osvijestenosti prosjecnih gradjana cak visi nego njihov. Uzmimo na primjer mnoge nevladine organizacije u Europi - one se bave stvarima koje za politicare jos nisu prioritetne, bilo da je to npr. odnos prema zivotinjama, zastita okoline ili recimo borba protiv promjene klime. Cijeli taj pritisak za promjenu dolazi iz civilnoga drustva. Politika obicno reagira tek onda kada jedna kriticna masa ljudi prihvati odredjenu ideju, zato jer mnogi ljudi ocekuju i zahtijevaju promjene. Nazalost, politicari nisu oni koji osvjestavaju druge, vec vise kaskaju za opcenitim stanjem svijesti ljudi. Kada ustanove da nece biti izabrani na slijedecim izborima, tada se prilagodjavaju i mijenjaju svoje prioritete u onome pravcu koji je vazan gradjanima. Tolstoj je samo jedan od 'velikih duhova' čovječanstva koji su se javno izjasnili za vegetarijanstvo. Dopustite mi da nabrojim jos neke: Leonardo da Vinci, Nikola Tesla, Albert Einstein, Mahatma Gandhi... Ovim ljudima čovječanstvo priznaje njihova velika djela, njihova dostignuća, citira ih i ističe njihovu genijalnost.

Što mislite, zašto je čovječanstvo gluho za stavove spomenutih osoba koje se odnose na životinje i vegetarijanstvo? Primjer za to je jedna jezgrovita, anticipirajuća izjava Alberta Einsteina: 'Ništa neće povećati šanse za preživljavanje čovječanstva na Zemlji kao korak prema vegetarijanskoj prehrani'. Kako komentirate ovu misao genijalnoga fizičara?

- Šanse za dugorocno prezivljavanje covjecanstva bi se povecale. Sve je međusobno povezano. Visokovrijednija hrana je povezana s visim stupnjem svijesti. Taj se proces odvija usporedo: ako nam uspije jedno, moci cemo uciniti i drugo.
Medjutim, tesko se moze ocekivati da ce manje osvijesteni ljudi koji okrutno postupaju sa zivotinjama, prestati s ratovima, s iskoristavanjem drugih, da ce nesto uciniti protiv siromastva u svijetu itd. Ukratko: sve dok je razina svijesti niska, sve ce negativno sto postoji, suprotnosti koje su prisutne u covjecanstvu, postojati i dalje i povecavati se do te mjere da ce unistiti covjecanstvo.

Jesu li ljudi koji kažu da vole zivotinje, ali jedu meso stvarno prijatelji životinja?


- Znate, mislim da ti ljudi vole zivotinje, svoje domace ljubimce, ali na neki nacin automatski jedu meso drugih zivotinja. Kada bismo im u kuhinju doveli kravu i rekli da ce ta krava biti ubijena kako bi im se mogao napraviti odrezak, vjerojatno bi nesto vise razmisljali. Meso se u prehrambenoj industriji obradi do te mjere bezoblicno da ljudi misle da je odrezak bas odrezak, a ne dio zivoga bica.

Neke dame zimi nose krzno životinja. Kakvo je Vaše stajaliste prema tome dijelu modne industrije?

- Ovo pitanje se opet odnosi na osviještenost ljudi. Ljudi cesto automatski, bez razmisljanja, preuzimaju određene uzorke ponasanja i navika. Tek kada pocnu razmisljati o tome, mogu promijeniti svoj stav. Tada ce postati pazljivi i svjesni sto kupuju.

Odakle ljudima uopće pravo da ubijaju? Odakle im sloboda da muče životinje - ali da istovremeno za sebe traže mir i sva prava? Je li to dopušteno u nekome članku Ustava?

- Izričito nije dopušteno, ali će vam odvjetnici i ustavni sudci reći da nije ni zabranjeno, odnosno da se polazi od toga da je to dopušteno.

Iz nesluzbenih izvora saznao sam da je i Vas pas Brodi vegetarijanac. Je li to tocno?

- Dobro ste obavijesteni. Najbolje je da mu to pitanje postavite sami. On mi nije dao punomoc da govorim u njegovo ime. (smijeh)

Intervju prenosimo s odobrenjem Damjana Likara, koji je razgovarao s dr. Janezom Drnovšekom.

Izvor: Magazin Osvoboditev zivali, 2006.


Izdavac: Drustvo za osvoboditev zivali in njihove pravice, Slovenija, info@osvoboditev-zivali.org