http://blog.vecernji.hr/misak/ttp://blog.vecernji.hr/misak/

 
6. September 2008.

CENTRALIZACIJA SVIJETA

Što je cilj tih gmazova i kako ga nastoje postići?

ICKE: Postoje mnogi odgovori, kao i mnoge razine u tom pitanju. Pustimo sad gmazove i sve o čemu smo govorili i pozabavimo se nečim što se oko nas događa svakodnevno. Bez obzira na to tko stoji iza toga, mi se krećemo prema jednom globalnom, centraliziranom, orvelovskom društvu, i svaki dan smo mu sve bliže. Ljudima se oduzimaju temeljne slobode, pogotovo nakon 11. rujna. Nasljednici te krvne linije, ti prosvijećeni za koje tvrdim da su povezani s reptilima, upravljaju time kroz proces konstantne centralizacije moći. Uzmimo za primjer bilo koju diktaturu; svaka nastoji ostvariti centralizaciju moć. A zašto? Zato što, kad mnogi i različiti donose odluke, oni malobrojni koji njima žele vladati imaju manje kontrole u rukama.
To vam je kao da pokušavate žonglirati sve većim brojem tanjura, kao što se radi na pozornici. U trenutku kada tanjura ima previše da biste na sve mogli paziti, oni počnu padati i razbijati se. Idealno bi bilo imati samo jedan veliki tanjur i jedan štap kojim ga možete kontrolirati iz jedne točke, lako i neprekidno. Mi smo danas svjedoci jednog procesa koji se zahuktao i ide sve brže, a to je proces centralizacije moći, gdje se sve većim brojem ljudi kontrolira pomoću odluka koje donosi sve manji broj ljudi. Klasičan primjer za to je Europska unija.Nekad smo imali situaciju koja je zapravo plemenska organizacija. Unutar jednog plemena donosile su se odluke koje se tiču pripadnika toga plemena. Tada su se plemena ujedinila i nastale su nacije, države. I odjednom je mnogo manji broj ljudi upravljao mnogo većim brojem pripadnika te države.

U novije vrijeme s Europskom smo unijom ušli u sljedeću fazu: danas imamo jako, jako malen broj ljudi u središtu Europske unije koji diktira cijeloj Europi. Ako je u nekoj zemlji donesen zakon koji nije sukladan europskoj legislativi, prevladat će i biti nametnuta europska legislativa. Danas smo stigli nadomak onoj strukturi o kojoj ja pišem već šesnaest godina: stvaranju svjetske vlade koja će vladati pomoću svjetske vojske, centralne svjetske banke, svjetske monete koja uopće neće biti stvaran novac nego samo elektronski brojevi na ekranu - što će fundamentalno utjecati na ljudske slobode - i pomoću ugradnje mikročipova u ljude koji će tako biti povezani s jednim globalnim računalom.
Ljudi su se smijali kad sam ja prije deset i više godina govorio o mikročipiranju; danas se više ne smiju, danas se u ljude ugrađuju mikročipovi. Zamisao je, dakle, stvoriti centraliziranu globalnu strukturu kojoj će biti subordinirane sve zemlje i svi ljudi. Pitanje je - kako to postići? Ako otvoreno najavite što smjerate, uslijedit će masovna reakcija. Zato se oni koriste dvjema posebnim tehnikama.

Prva - koju ja zovem “korak po korak do totalitarizma” - tehnika je pomoću koje je stvorena Europska unija. Vi znate da svijet želite dovesti do, recimo, te i te točke. Ali isto tako znate da će, ako to učinite jednim divovskim korakom, ljudi reagirati i pitati se što se sad to događa, jer je promjena nagla. Zato poduzimate male korake, krećući se cijelo vrijeme točno prema onoj točki koja vam je cilj, i svaki taj mali korak predstavljate kao da nema nikakve veze s drugima.Tako je bilo s Europskom unijom: prvi korak je bio pristup slobodnoj trgovini - u redu, nema problema, bit će radnih mjesta - a danas smo se našli u sustavu ogromne centralizirane diktature koja vlada cijelom Europom.
Isto se nastoji postići u Americi: George Bush već radi na stvaranju unije svih američkih zemalja; u zemljama istočne Azije i pacifičkim državama stvara se Pacifička unija na osnovama APEC-a, organizacije azijsko-pacifičke ekonomske suradnje; a već postoji Afrička unija koja je nasljednik Organizacije afričkog jedinstva i koja sve više poprima ulogu centralističke diktature koju u Europi ima Europska unija.

Druga tehnika koja se koristi za postizanje istog cilja još je jednostavnija i uspješnija. Ja je zovem tehnikom “problem - reakcija - rješenje”. Strahovito je jednostavna i strahovito učinkovita.
Recimo da želite promijeniti svijet na način za koji unaprijed znate da će, ako to učinite otvoreno, izazvati ogromne reakcije. Vaš cilj je više nadzora, više kontrole, manje osnovnih sloboda i prava. Ne možete to učiniti otvoreno, i tu počinje igra zvana problem - reakcija - rješenje. Najprije stvorite problem. To može biti teroristički napad, rat, devalvacija, smjena vlade, bilo što. Zatim ljudima prikažete onu verziju problema za koju želite da u nju vjeruju. Na primjer, Bin Laden i 19 otmičara zabili su se
11. rujna u njujorške nebodere premda ne znaju upravljati avionom; ili - Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald premda mu je za to trebao metak koji se u zraku može okrenuti za 180 stupnjeva. E sada, u ovom trenutku bi igra problem-reakcija-rješenje bila javno raskrinkana da mi imamo javne medije koji su dostojni novinarske profesije. Pravi novinari bi istražili službenu verziju i otkrili rupe u njoj - u slučaju 11. rujna, to mogu i desetogodišnjaci i petnaestogodišnjaci, jer nijedan dio te priče ne može se povezati s drugim dijelovima - pravi novinari bi, dakle, ljudima rekli što su otkrili i cijela priča bi propala. Ali, budući da mi imamo medije koji samo prepričavaju službenu verziju
događaja kao da je to prava istina, u društvu se događaju strahovito razorne promjene koje nastupaju kao rješenje nakon problema i reakcije.

Nakon što stvorite problem i predstavite njegovu službenu verziju - u slučaju 11. rujna ona je da je kriv Bin Laden – i nakon što je nastupila druga faza, reakcija ljudi, a ona je bijes, strah, “ne može to više tako”, “nešto treba poduzeti” - u tom trenutku oni koji su stvorili problem da bi izazvali takvu reakciju javnosti nude rješenja za problem koji su sami stvorili - a ta rješenja su društvene promjene koje nas vode u orvelovsko društvo. Nije slučajno Tony Blair rekao da je 11. rujna dramatično promijenio svijet i da on više nikad neće biti isti. Neće, jer ta promjena je svjesna i upravo je tako bila zamišljena. Dao sam intervju jednoj radio stanici u Los Angelesu nekoliko dana nakon 11. rujna, jer su oni na internetu našli da sam izjavio kako je sve to učinio netko iznutra. Sa mnom su razgovarala dva takozvana radijska voditelja - i nikad nisam shvatio koji je od njih dvojice taj dan bio zadužen da ima nešto u glavi, jer to se nije vidjelo - i svašta su me pitali, a ja sam na kraju rekao: ‘Ovako ćemo se dogovoriti. Ako se nakon napada 11. rujna ne dogodi to, to i to, doći ću vam u emisiju za mjesec dana i reći: nisam imao pravo.’ Rekli su da će me pozvati, ali nisu me pozvali, jer se dogodilo upravo ono što sam rekao, kao i mnoge druge promjene uvedene pod izlikom da ljude treba zaštititi od terorista.
Međutim, ispostavilo se da su teroristi oni isti ljudi koji su iskoristili taj užasan događaj da bi opravdali društvene promjene i masovan pokolj koji je uslijedio pod nazivom “rat protiv terorizma” - a sve to navodno zbog 11. rujna.
Ako malo istražujete - a ima se što istraživati, ima pojedinosti koje treba razotkriti kao što sam učinio ja i mnogi drugi – vidjet ćete da su 11. rujna i sve što je uslijedilo, uključujući rat protiv terorizma, smišljeni davno prije nego što je Bush uopće postao predsjednikom, a ne nakon tih događaja. To su, dakle, te tehnike kojima se oni koriste da bi nas povukli korak bliže totalitarnoj, fašističkoj, orvelovskoj državi, na što ja konstantno upozoravam od kraja 80-tih i početka 90-tih, kad su se ljudi tome smijali. Danas mi se ljudi više ne smiju jer mnogi svugdje u svijetu traže pojedinosti i informacije, i jer danas u vijestima prate događaje koji potvrđuju da se ono o čemu sam ja pisao zaista i događa.

Odakle su ti gmazovi? Jesu li zemaljska bića ili su iz svemira?

ICKE: Ne znam. Možda i jedno i drugo. Ljudi misle da vide sve što im je pred očima, a zapravo vide sićušan dio frekvencija dostupnih našem pogledu. Unutar tog sićušnog dijela frekvencije koje naše oko vidi cijeli je beskraj. I beskrajno mnogo mogućnosti.

Pogledamo li kako su raznolika sva ta ljudska i životinjska obličja koja možemo vidjeti u tom malom rasponu koji vidimo, zamislite kakva tek raznolikost postoji izvan njega. Sve je moguće. Ja vam neću reći da sve o tome znam, jer ne znam. Što više doznajemo, što više upotpunjavamo sliku, što više učimo od ljudi kao što su Credo Mutwa i drugi prenositelji starih znanja, i razgovaramo s ljudima koji su takve stvari doživjeli u naše suvremeno doba, dolazimo do zaključka da je točno i jedno i drugo: neki su starosjedioci na Zemlji i dugo su ovdje, a drugi se očito mogu kretati kroz različite dimenzije. Kad ljudi pričaju da su na trenutak ugledali neki lik koji nije bio u ljudskom obličju, nekog aliena, i da je odmah zatim nestao - reakcija je: ma što pričaš? Da nisi malo popio? Ali oni su u stvari ugledali nešto što je na trenutak ušlo u raspon frekvencija koji oni mogu vidjeti i odmah iz njega izašlo, te se toj osobi činilo da je i nestalo. Nisu oni nestali, nego su izašli iz frekvencija koje su dostupne našim osjetilima, a taj je raspon frekvencija neobično malen. Pogledamo li što znanstvenici kažu o tome što sve kao masa i materija postoji u svemiru, elektromagnetski spektar čini 0,005 posto onoga za što znanost tvrdi da postoji u svemiru. A ljudski vid opaža samo djelić tih 0,005 posto. Kao što je netko već napisao - mi ljudi smo zapravo slijepi. Ali zbog toga što nama manipuliraju i uvjeravaju nas da vjerujemo u to da vidimo sve što se može vidjeti, isključujemo sve te druge beskrajne mogućnosti i o tome što jest moguće sudimo samo na temelju onoga što nam je dohvatno direktno putem naših pet osjetila. E, pa ja vam moram reći: svijet nije samo malo drukčiji nego što smo mislili, svijet uopće nije ono što smo
mislili. I to shvaća sve više i više ljudi. Ako smo otvoreni za mogućnost da postoji mnogo više nego što vidimo, sve te fantastične pojave o kojima govorimo, i na koje smo isprva
reagirali nevjericom, postaju mnogo logičnije i mnogo vjerojatnije.

Što se može poduzeti? Kako se suprotstaviti gmazovima?

ICKE: Postoje dva načina na koji nas oni nastoje držati pod kontrolom. Jedan je staro načelo “podijeli pa vladaj”, jer dokle god se mi međusobno sukobljavamo oko vjere, oko politike, oko toga što je “krivo”, oni nas dijele i nama vladaju, a mi smo tako obuzeti
međusobnim svađama da ne stižemo podići glavu i vidjeti da konce koji nas vežu za te naše navodno suprotne strane u tim sukobima u stvari drži ista ruka. Jer, što su ljudi više podijeljeni, što je više sukoba i podjela, to je lakše njima vladati. Mnogo je teže manipulirati ljudima koji žive u skladu i slozi, ili držati pod kontrolom ljude koji poštuju pravo na različitost, nego ljude koji se neprekidno svađaju i nameću svoju volju.
Jedna od najvažnijih stvari koje bismo mogli učiniti jest da naučimo poštovati pravo drugoga da bude drukčiji, poštovati pravo drugoga da drukčije misli, a ne nametati svima svoja uvjerenja. Možemo se ujediniti oko ideja oko kojih se slažemo, a ja se bar nadam da su to ideje slobode misli i izražavanja, i sve ostale slobode za koje smo donedavna vjerovali da neupitno pripadaju ljudima, umjesto da se dijelimo zbog nečeg u čemu se ne slažemo, a uglavnom je ionako nevažno. “Ja vjerujem u Isusa Krista!”, “Ja ne vjerujem u Isusa Krista!” - da, pa što onda, idemo skupa na pivo. Važno je da ti u to vjeruješ, to ionako utječe na tvoj život. Svađamo se i sukobljavamo zbog apsolutno nevažnih, besmislenih
stvari, a zbog njih nikad ne dižemo pogled da bismo vidjeli ono što ja zovem cjelovitom slikom.

Drugi način koji koriste da bi vladali nama jest strah koji nam pokušavaju nametnuti. Jer, onaj tko živi u strahu traži nekog tko će ga zaštititi od onoga čega je manipulacijom natjeran da se boji. Smisao cijele ove manipulacije nakon 11. rujna jest da se ljudima utjera takav strah u kosti da će oni prihvatiti oduzimanje svojih temeljnih prava i slobode, navodno da bi ih zaštitili od nečega od čega je manipulacijom u njima stvoren strah, u ovom slučaju islamskog terorizma i cijele te priče. Dakle, ključna je stvar ne prepuštati se strahu i ne ustupati svoju moć. I ne zaboraviti da samo zato što je nešto objavljeno u medijima, samo zato što je neki spiker pred kamerom rekao što se dogodilo i zašto se dogodilo, da to ne mora biti istina. Povijest nas uči da najčešće to i nije istina. Nakon 11. rujna ja sam jedne večeri sjedio pred televizorom i čuo kako spiker na nacionalnoj televiziji objavljuje da je u blizini mjesta gdje se urušio neboder nađena putovnica jednog od otmičara. Ja nisam fizičar - ali putovnica koja je od papira i avion koji je eksplodirao u zraku ?!? Mislim da tu mora postojati još nešto. Samo zato što je to rekao FBI, BBC je to ponovio bez pitanja. Ja sam cijelo vrijeme čekao da se netko nasmije - ali nije bilo smijeha. Važno je da uvijek propitujemo ono što nam kažu, a ne da vjerujemo u nešto samo zato što čovjek u odijelu kojeg vidimo na televiziji kaže da je to istina.