Plašite li se za svoj život?
-Ne. Bojim se samo svoje savjesti i više sile.
Bojati se trebaju zločinci?
- Da, neki su me htjeli i podmititi samo da šutim. A poslije su prijetili.
Dugo već surađujete s policijom?
-Trideset i pet godina, no javnost je tek u novije vrijeme to saznala ponajvše zahvaljujući televizijskoj seriji Istraga.
Pratili smo u njoj kako otkrivate grobne lokacije nestalih osoba iz razdoblja Domovinskoga rata!
-U posljednje vrijeme bavim se time intenzivnije. Upravo sada radim na slučaju 66 pokopanih žrtava kod Sotina i to preko državnih institucija i nekih udruga. Sa srpske strane nismo dobili tražene lokacije pa su pronađena samo 33 tijela, a ostalih 33 moram pronaći sama.
Vjerojatno vas mnogi pitaju s kakvim to energijama radite dok tražite nestale ili dok liječite bolesne? Jeste li vi prvenstveno medij ili te energije izviru iz vas?
-Mogla bih reći da radim s jednom homogenom smjesom unutarnjih pozitivnih energija. Pritom tu energiju doživljavam kao božju i ona me navodi na svjetlost koja razotkriva slučaj.
Možete li nam ukratko opisati kako teče postupak lociranja žrtve ili ubojice?
-Isprva su mi donosili neki predmet od tražene osobe poput pisma, osobne stvari ili ključeva, naprimjer. Taj bi predmet postajao svojevrsni kod pomoću kojega bih se približila traženoj osobi. No sâm predmet nikada nije presudan za istragu. Moj pristup je vrlo osoban. Kad se usredotočim na neki slučaj budem zaokupljena mnoštvom slika, dojmova, osjećaja, čak i slova i brojki. Sve se događa brzo kao u računalu: iz mnoštva suvišnih podataka pravim selekciju i onda iz odabranih slika stvaram mozaik koji predstavlja rješenje slučaja.
Kada dolazite u kontakt s dušama onih čija tijela tražite, osjećate li njihove vibracije? Jesu li možda ogorčene zbog tragične sudbine koja ih je zadesila?
-Nažalost, u svom poslu ne mogu ulaziti u njihove osobne drame. Za mene bi to bilo preveliko opterećenje To na koncu i nije moj posao već je to posao onih koji su tim ljudima trebali pomoći i prije i nakon što ih je zadesila takva sudbina. Naprosto moram ostati koncentrirana na slučaj ukoliko ga želim riješiti.
Nalazite li duhove pokojnika na mjestu pogibije?
-Ne, oni se javljaju iz neke druge sfere, iz astralne sfere.
Na koji način opažate tu energiju s kojom i kroz koju djelujete?
-Ta energija je četverostruka i svaka ima četiri puta četiri boje i prikazuje mi se kroz 164 segmentalna izraza i odraza. Svaki poremećaj negativne energije – lokacijske, fizičke ili astralne mogu osjetiti bojom, mirisom ili vibracijom. Nedavno, kada je blizu Zemlje proletio komet u dva navrata sam propala u prostoru. Mislila sam da se zemlja giba, da je potres međutim bila sam povučena dinamikom kometa. Osjećam i ugibanje Zemlje. Naš planet propada pola metra u liniji nagiba rotacije galaksije i ja to osjećam.
Sigurno vam nije uvijek lako s takvom hipersenzitivnošću?
-Možda sam zato i jako emoconalna. Jako suosjećam s ljudima i unatoč tomu što su ljudi i licemjerni i zli i svakakvi, svejedno ih i nadalje volim.
Jeste li ikada pogriješili u očevidu ili dijagnozi?
-Ne, jer moje metode nisu detektivske ni doktorske, ne oslanjaju se na fizičku percepciju ili logiku već na izravan mistični uvid.
U jednom dnevnom listu objavili su da na mjestu na koje ste doveli istragu nisu nađena pokopana tijela!
-To je zato što zbog vremenskih i tehničkih problema nisu kopali dovoljno duboko. Tijela su tamo. To je nezavisno od mene potvrdila i jedna starica Srpkinja. Inače potragu je inicirala supruga jednog nestalog Slavonca. Kada mi se 1991.g prvi puta obratila njen suprug je još bio živ. Sada sam otkrila mjesto na kojem je pokopan u zajedničkoj jami.
Vi osim što pomažete uhvatiti krivce, pomažete i onima koji su nevini!
-U tijeku je proces pomilovanja optuženika koji je u zatvoru već deset godina za zločin koji nije učinio. Još na početku istrage tvrdila sam da zločin nije on počinio, no presuda je donešena bez obzira na to. Sada će, vjerojatno, predsjednik potpisati pomilovanje.
U svojoj dugoj praksi rješavala sam najteže slučajeve poput napada na sinagogu u Zagrebu kada je istraga dugo tapkala u mraku. Ubojstvo jednoga političara, naprimjer, riješeno je zahvaljujući mojim sposobnostima. Mogla bih još puno nabrajati, ali moram se suzdržati zbog diskrecijskih razloga.
Jeste li vi otkrili i generala Gotovinu?
-Ne, u taj slučaj nisam htjela ulaziti.
Osim što vidite prošlost i sadašnjost možete li vidjeti i nečiju budućnost?
-Da, mogu. Ponekad mi je jako teško jer ne smijem čovjeku reći da će uskoro umrijeti. O prošlosti možete pričati, ali o budućnosti ne smijete jer bi takva saznanja mogla negativno utjecati na nečije djelovanje.
A svoju budućnost?
-Vidim i svoju. I nije mi nimalo lako. Teško bih se nosila sa svim tim izazovima kad ne bih bila svjesna da sam ja samo jedna od karika u lancu viših uzroka i posljedica.
Ili možda nekoliko karika jer vi niste samo vidovnjakinja i iscjeliteljka...
-Kozmetolog, tehnolog zdravstvenog smjera, bioterapeut, ezoteričar, radiestezist pored već nabrojanih i još nekih nenabrojanih zanimanja. Ja sam prva u bivšoj državi uspjela registrirati svoje djelatnosti kao alternativne. U posljednjih 35 godina, koliko se bavim svojim poslom, uspjela sam organizirati i pridružiti svojoj još nekoliko srodnih udruga i organizacija u Hrvatskoj i u inozemstvu. Moj program Reduti prihvatio je kao svoj i jedan uvaženi katolički red. To je program rebalansa duše i tijela i neobično je koristan za duhovne osobe. Ja ću biti prva u Europi, a možda i u svijetu, koja će sa svećenicima raditi psihoterapeutske radionice i duhovne vježbe. Bit će sedam svećenika iz sedam crkava.
Osim svećenicima pomagali ste i mnogim osobama iz javnoga života!
-Neki bivši i sadašnji predsjednici, mnoge poznate osobe....Pomažem ljudima i telepatski tako da oni i ne znaju za to. Pomogla sam mnogim političarima i javnim osobama. Dva mjeseca sam intenzivno daljinski iscjeljivala i stradalog košarkaša Mateja Mamića. Svi oko njega kažu da se čudesno oporavio od ozljede koja ga je mogla doživotno prikovati na invalidska kolica. Nažalost, ljudi u košarkaškom savezu nisu me ozbiljno shvatili kada sam im sama ponudila pomoć i to bez ikakve naknade, a sada se svi čude kako se otpisani igrač vratio na teren.
Sigurno puno radite?
- Bilo je perioda kada sam radila praktički 24 sata na dan. Jednom sam obradila 15 000 pacijenata u samo mjesec dana. Srećom malo spavam pa imam vremena posvetiti se i nekim svojim stvarima kao što je pisanje.
U tim trenucima osmišljate i svoje ideje kao onu o važnosti lokacije začeća? To što ste ustvrdili zvuči krajnje neobično.
-Tvrdim da bi čovjek kada bi ostao na lokaciji svoga začeća mogao živjeti u rasponu od 250 do 450 godina. Lokacija je jako značajna jer se na njoj zbiva presudno formiranje, nešto kao programiranje za život. Sve lokalne fizičke, astralne i genetske karakteristike budu tu ugrađene pa za čovjeka nije dobro promijeniti okolinu u kojoj je začet. Nažalost, danas roditelji začinju nesvjesni značenja lokacije i ostalih uvjeta začeća. Zapravo, cijela se znanost krije iza toga.
O vašim isjeljenjima govori sa kao o čudima. Jeste li ikada bili podvrgnuti znanstvenim, laboratorijskom ispitivanjima?
-Jesam premda sam uvijek otvorena i za nova. Nemam nikakvih tajni ni tabua. Kada ste već spomenuli čudo prisjetila sam se jednoga zanimljivoga slučaja koji je u to doba, mislim da je to bilo 1987.g., izazvao pravu senzaciju.
Metka J. iz Ljubljane imala je tridesetak godina, govorila je tri jezika i bila je uspješna u svojoj profesiji. Imala je operaciju na tumoru nakon moždanoga udara i ostala je oduzeta i u strašnom psihofizičkom stanju. Njena verbalna i tjelesna motorika bile su potpuno neusaglašene. Kada mi je prvi puta prišla njene su se spazme odmah počele opuštati i ona je spontano stala izvoditi pokrete nalik na fizioterapeutske vježbe. Već drugi dan sama je pješice iz Novog Zagreba došla u moj stan u centru grada što je čudesan poduhvat za nekoga tko se pri svakom pokretu strašno grči. Treći dan iznova je počela govoriti engleski koji je potpuno zaboravila. A četvrti je već vozila auto! To je bila prava senzacija. Prije no što je došla bila je toliko zgrčena da niti kliještima ne biste mogli razmaknuti njene ruke.
Koliki je udio u ozdravljenju imala njena volja, njena želja za zdravljem?
-Ona je ta koja došla k meni. To je primarno. Ostalo je viša razina, nazvala bih je razinom duhovne spontanosti.
Vaše dijagnostičke i terapeutske metode bazirane su na spontanosti?
-Ja vidim osobu, vidim njenu prošlost, sadašnjost i budućnost. I to je ono što zovem ekspertizom – vidjeti budućnost jer prošlost i sadašnjost mnogi vide.
Znači vidite uzrok problema ili bolesti i znate kako će se oni razvijati u budućnosti?
-Da. Meni se sve to iznutra predočuje audiovizualno, a onda iz tih slika često mogu vidjeti izviranje raznih simbola, inicijala ili brojeva koji sadrže rješenje problema.
Je li ta vaša neuobičajena nadarenost imala kakav uzor. Jeste li imali učitelja?
-Ne, sve sam uglavnom postigla sama. Možda samo mogu spomenuti čuvenog austrijskog isjelitelja Brunu Gröninga koji me i danas nadahnjuje svojim stavom služenja čovječanstva.
A jeste li pomišljali da svoje znanje i dar prenesete nekom mlađem koji bi nastavio vašim putem?
-Otvorena sam za to, ali za sada nisam naišla na pogodnu i kvalificiranu osobu. Moj poziv je iznimno zahtjevan i osim kvalifikacija iziskuje i visoku odgovornost.