Prigodom jednog od boravaka u Kaliforniji, Mirjana Gračan, suradnica Magicus.info Magazina, razgovarala je s mr. sci. Julijom Ross, nutricionistikinjom u zdravstvenoj ustanovi Recovery Systems u Mill Valleyju gdje primjenjuju terapiju aminokiselinama - novi način liječenja poremećaja u jelu - bulimije i anoreksije.
Sve do nedavne, bliske povijesti, samo četrdesetak godina unazad, cijenila se prirodna punašnost u žena. Obline su bile znak da je žena plodna, putena, izdržljiva i lijepa. Tijelo prosječne zdrave žene u dobi između 20 i 50 godina, bez obzira iz kojeg je dijela svijeta i podneblja, sastoji se od 29 posto masnoća, od kojih je najveći dio neophodan za zdravo funkcioniranje ženskog organizma. Ali s modom pretjerano vitkih žena došlo je do epidemije gladovanja a s njom i do cijelog niza poremećaja u jelu. Epidemija je devedesetih zahvatila SAD i zapadnu Europu a zatim se proširila u druge dijelove svijeta, pa i kod nas. O najnovijim metodama liječenja poremećaja u jelu razgovaramo s američkom nutricionistkinjom Julijom Ross koja je svoja otkrića iz rada sa svim vrstama ovisnosti prenijela i uspješno primjenila na području poremećaja u jelu.
P: Što su to poremećaji u jelu?
O: Bulimija i anoreksija dva su najčešća vida poremećaja u jelu. Prvi termin označava pojavu opsesivnog pretjeranog uzimanja hrane koju osoba zatim povrati. Drugi, daleko teži, označava potpuno odbijanje hrane, tj. prisilno gladovanje. Pacijent je razdražljiv, hvata ga panika, ponestaje mu samopouzdanja, pada u depresiju, pati od tjeskoba,, opsesivnih misli i ponašanja, nesanica, konstipacije, poremećaja menstrualnog ciklusa pa i potpunog izostajanja mjesečnice, a uslijed hormonalnog poremećaja izlaže se lomovima kostiju, slabljenju srčanog mišića pa i smrti.
P: Tko pati od poremećaja?
O: Pretežito mlade žene i djevojke koje gladuju ili su na dijeti zbog vitkosti. Patila je od njih i pokojna princeza Dijana kao i cijeli niz poznatih manekenki, plesačica i glumica. Gladovanje zbog “ljepote”, rašireno je već kod školske djece, srednjoškolki i mladih žena. Naši podaci pokazuju da je prošle godine u San Franciscu, 80 posto djevojčica u petom razredu osnovne škole bilo na dijeti!
P: Nisu li uzroci poremećaja u prvom redu psihološke prirode?
O: Kad su poremećaji u jelu početkom devedesetih u SAD poprimili razmjere masovne epidemije, uzroci su se pretežito tražili u domeni psihičkog. Smatralo se da su žrtve iz razorenih obitelji gdje ima alkoholizma, droge, nasilja i spolnog zlostavljanja. Ali, malo pomalo, podaci su počeli pokazivati da su sve pacijentice, naime, imala zajedničko samo jedno: sve su redom bile na nekoj dijeti za mršavljenje ili su u nekom periodu života gladovale zbog “ljepote”.
P: Što se događa u tijelu tijekom gladovanja?
O: Svako odricanje od jela po definiciji je gladovanje. Tijelo dobiva naredbu da sporije sagorijeva kalorije, da izvlači hranu iz mišića, a pohranjuje masnoće. Zbog takvog funkcionianja našeg metabolizma i dolazi do pojave naglog debljanja i neodoljive potrebe za jelom čim se prekine “dijeta”, što vodi u novu dijetu. Industrija izglađivanja - proizvođači nebrojenih sredstava za mršavljenje - ostvarili su u SAD prošle godine profit od 33 milijarde dolara. Njihov profit ovisi u prvom redu o tome koliko će uspješno svoje stado za mužnju prevesti u kult “ljepote”. Poput drugih kultova i kult ljepote teži tome da osobu navede poželjeti postići neki nemogući cilj - vitkost, mršavost , na pr. Kako ne može postići taj cilj, osoba sebe dovodi u stanje mržnje i samoprezira.
P: Znači djeluje na umne sposobnosti…
O: Naravno. Osim što potpuno poremeti hormonalna izlučivanja pa žene često dobivaju muške osobine - pojačana je dlakavost, na primjer, gladovanje zamagljuje sposobnost mozga da bistro i razumno promišlja. Kako je svaka dijeta ustvari gladovanje, klopka se zatvara nad svima koji to rade, a to znači u prvom redu nad mladim ženama i djevojkama. Zato su slučajevi poremećaja u jelu relativno rijetka pojava kod muškaraca.
P: Kako se tretiraju poremećaji?
O: Nakon dugogodišnjeg bavljenja svim vrstama ovisnosti, razvila sam posebni sustav za tretiranje poremećaja. Radi se o uspješnom doziranju različitih hranidbenih dodataka kojima se eliminira potreba za neprestanim uzimanjem hrane od čega pate bulimičari i uklanjaju nagle promjene raspoloženja tako karakteristične kod ove skupine bolesnika. Pomoću terapije aminokiselinama brzo se dovode u red kemijski procesi u mozgu a time se sređuje opsesivno jedenje. Vitamini, minerali, aminokiseline i masnoće propisuju se individualno za svakog pacijenta.
P: Odražava li se ova bolest i na mentalno zdravlje?
O: I um se može izgladniti. Mozak bez dovoljnih količina hranjivih sastojaka vodi u mentalno i emocionalno zastranjenje. Propisujemo aminokiseline, L-tirosin ili L-tripofan za izlazak iz depresije. GABA i L-taurin smiruju. Najvažnije je da djeluju brzo pa je oporavak brz. L-glutamin se daje kako bi se smanjila potreba za slatkim i škrobnatim jelima koja posebno izazivaju ovisnost. Nadomjestak cinka daje se anorektičarima za poboljšanje apetita a bulimičarima za smanjivanje potrebe za jelom. Terapijom se postupno povećava energija, vitalnost i bistri um.
P: Na što se još obraća pažnja?
O: Pacijenta se upućuje da jede najmanje tri svježa obroka dnevno u kojima su obavezno povrće, kvalitetne bjelančevine i zdrava ulja. Slično liječenju ovisnosti o drogi i alkoholu i ovdje se provodi četverodnevni proces detoksikacije. Već drugog ili trećeg dana čišćenja prestaje potreba za slatkim i masnim jako prerađenim jelima - čips, hamburger, slatki napici, kolači i slatkiši - a oporavak traje nekoliko mjeseci. Pacijent se redovito savjetuje s nutricionistom i liječnikom.
P: Što im osim ovoga savjetujete?
O: Da prestanu težiti nemogućem. Ono što naslijedimo od svojih predaka ne možemo mijenjati pa je bolje sebe prihvatiti takve kakve jesmo. Prosječna zdrava žena, na primjer, visoka 160 centimetara ima 60 kilograma. Svega je tri posto žena koje su prirodno mršave poput manekenki. Najnovija istraživanja u dijetetici pokazuju da toliko hvaljena vitkost nije uvijek pokazatelj savršenog zdravlja. Stoga, kad se pogledate u ogledalo, kažem im, i utvrdite da imate višak sala, ne brinite. Ono je prije pokazatelj dobrog zdravlja nego znak da se treba uputiti na opasno gladovanje.