POGLEDI

PIŠE: Edina KAMENICA

Bosna i Hercegovina, srce Južnih Slavena, veoma je plodno tlo za duhovnu nauku

Razgovor sa Sarajlijom Slobodanom Žalicom, prevodiocem, filozofom, alpinistom, mogao bi se voditi o svakoj od ovih sfera njegovog interesovanja, ali mi smo za temu odabrali ono po čemu je Žalica sigurno najpoznatiji, njegovu predanost antropozofiji. Šta je antropozofija, kako se našao u toj duhovnoj nauci, bilo je prvo naše pitanje.

Foto: Dženan KRIJEŠTORAC | Slobodan Žalica

- Sredinom 70-ih, kada sam završavao studij filozofije na sarajevskom Filozofskom fakultetu, ukazala se mogućnost za nastavak akademske karijere i to preko ideje koja se tada začinjala, osnivanja odsjeka za indoistočnjačke filozofije. Dr. Čedomil Veljačić, budistički svećenik, na Cejlonu je živio, dolazio je u Zagreb i predavao tu filozofiju, slušao sam ga. Sticajem okolnosti, u biblioteci Filozofskog fakulteta u Sarajevu upravo tada sam našao jednu od četiri glavne antropozofske knjige utemeljitelja Rudolfa Steinera ("Filozofija slobode", "Kako se stječu spoznaje viših svjetova", "Teozofija", "Osnove duhovne nauke", naslov skorog bosanskog izdanja knjige.) Steiner je iza sebe ostavio najveći opus sabranih djela u povijesti čovječanstva, od 354 knjige koje pokrivaju sva područja ljudske misli i prakse.

Šta je Vas privuklo antropozofiji?
- Moram se opet vratiti u vrijeme o kojem sam govorio, a u kojem je moja generacija tragala za nekim višim istinama i odgovorima o smislu, u vrijeme velikih promjena, pokreta, hipija, i to je sve nas zapljuskivalo, a mi smo odgovarali na specifičan, južnoslavenski način. Bio sam u čudesnoj situaciji.

Čovjekovo sidro

Nisam imao ni sa kim progovoriti o antropozofiji i otišao sam u Narodnu biblioteku u Vijećnici, te tamo pronašao mnoge knjige Jugoslovenskog antropozofskog društva prije 2. svjetskog rata, kao i časopis Upoznaj sebe!. Sedmicama sam tamo prepisivao i sve više me je fascinirao taj naučni pristup duhovnosti, drugačiji od istočnjačkih apstrakcija budizma, taoizma...

Da li ste u tom časopisu našli neka imena iz BiH?
- Samo su bili srbijansko-hrvatski autori koji su 1928. godine osnovali Jugoslovensko antropozofsko društvo. I, silom prilika, ne znajući, dakle, s kim bih razgovarao o ovome, a kamoli da sam znao za postojanje Centra Goetheanum, kao središta Antropozofskog društva u Dornachu u Švicarskoj, malo sam sve to gurnuo u stranu, ali ostalo je to u meni, kao kada se čovjek duboko zasidri, nađe jedno osiguranje, u alpinističkoj terminologiji je to, pa možete dalje užetom zavezani ići i vratiti se, a s tog mjesta možete eksperimentisati. I, ja sam to činio, prije svega s tim duhovnim potragama, bio  sam u vezi s organizacijama u svijetu koje prakticiraju razne oblike duhovnosti, sa zapadnim teozofskim krugovima, s egipatskim hermetizmom, zen budizmom, s nekim američkim centrima, londonskim, kabalističkim, borilačkim vještinama iz Japana, putovao sam jako mnogo osjećajući da je sve to bilo samo jedno prolaženje, bez zaustavljanja.

Prst sudbine se opet umiješao?
- Uvijek imate jedno više vođstvo, anđeosko, ili prst sudbine, kako hoćete ga nazovite, i u tom traganju nailazi jedna struja, a to su bile planine, planinarstvo. Prvo skijanje na Jahorini, pa planinarstvo, visokogorstvo, pa alpinizam i poklopilo se to da sam iste godine, kada sam u biblioteci našao pomenutu knjigu, izveo i prvi zimski alpinistički uspon na Prenju. Tek kasnije shvatite te krucijalne stvari u čovjekovom životu, koje se dešavaju oko 21. godine. To je vrijeme sazrijevanja, koje se, a što je jedno od osnovnih načela waldorfskog vaspitanja, odvija u tri faze, po sedam godina, sedmica, ciklusa, i sve se to dešava tako do 63. godine, tog nekog produktivnog života. Upražnjavajući drugi svoj karmički aspekt, alpinizam, ponekad bih možda čak i zaboravio onu prvu vatru, ali, eto, sudbina nam često aranžira neke potresne situacije. I, kada sam malo suviše otišao u te zemljane ambicije, u taj alpinizam, a to je bilo u vrijeme kada smo se kandidirali za jugoslovensku himalajsku ekspediciju Everest '79, dešava se prelomna situacija, velika nesreća na Mont Blanu.

Mjesec pred rat

Bili smo Muhamed Gafić i ja na vrhu i napravili treći veliki uspon preko istočne stijene Mont Blana. Preko 1.300 metara visoke ledne stijene mi smo se 15 sati penjali (prvi bh. uspon u velikim ledenim stijenama Alpa), ali pri povratku, 150-metarski pad... Slijedi 15 dana nesvijesti, opšta havarija, ali je to bilo i veliko osvještenje, da to nije taj put kojim treba da idem.

To je vrijeme značajnih svjetskih gibanja, pada Berlinskog zida, podjele SSSR-a...
- Upravo tada antropozofiju ja i uvodim u bh. kulturni prostor. U početku nisam mogao zamisliti da bih mogao govoriti, no dešava se da stupam u kontakt s nekim beogradskim antropozofima, pa i sa prevodiocem prve Steinerove knjige dr. Josifom Koraćem, beogradskim univerzitetskim profesorom, i on mi je rekao da je BiH, kao srce Južnih Slavena, veoma plodno tlo za duhovnu nauku. "Ti moraš krenuti s javnim predavanjima", ponavljao mi je i imajući silni respekt prema ovom pioniru antropozofije kod nas, koji je preveo desetine Steinerovih knjiga, brojna njegova predavanja sam je kucao na pisaćoj mašini i u formi skripti dijelio po cijeloj Jugoslaviji, ja sam ga poslušao. A, sve je tada išlo naruku. Sarajevski Dom mladih je odisao atmosferom entuzijazma. Poznavao sam tamo neke ljude i Mirsad Bećirbašić, moj drug iz gimnazije, kao da je čekao samo na mene. Predavanja su trajala od proljeća 1990. do proljeća 1992, dolazili su gosti iz Austrije, Hrvatske, recimo, dr. Senija Grčić, Sarajka koja živi u Zagrebu...

Ali, dok Vi to radite, uveliko zvecka oružje okolo, u regiji?
- A, šta je zlo, da li je to odsustvo svjetla, da li je svjetlo odsustvo zla ili zlo ima svoj život poseban, kao što su bosanski krstjani, koje pogrešno zovu bogumilima, u srednjem vijeku mislili da su dva različita entiteta, zlo i dobro. U proljeće 1992. moje posljednje predavanje u Domu mladih bilo je pod naslovom Sudbina slavenskih naroda i novi svjetski poredak. Mjesec pred rat mi smo govorili o tome ko su organizatori rata. Ko? Pa, anglosaksonske, okultne političke lože ili organizacije, koje su organizirale i raspad Jugoslavije. Mi smo imali egzaktna znanja o tome, ne neka naslućivanja, tada sam govorio šta se sprema i zaključio da je nova granica Europe rijeka Rajna, što danas već svi vide, kao što vide i to da je kasta robova s lijeve strane Rajne i kasta gospodara sa desne strane, vide novi svjetski poredak, destrukciju Njemačke kao vodeće srednjoevropske zemlje, pozvane da svijetu podari geteanizam, klasičnu njemačku filozofiju, i sve te ljepote duha, a ne da joj podari, da budem jasan, volkswagen, mercedes, bmv... Njemački duh je, nažalost, poražen, i to od anglosaksonskog duha materijalizma, pa imamo angloameričke standarde potkulture ili subkulture.
Pojava antropozofije krajem '80-ih jeste druga pod središnjim južnoslovenskim nebom. Prva je bila još u srednjem vijeku sa, nazovimo ih i mi pogrešno, bogumilima, zastupnicima manihejske struje koji su paralelno pratili aktivnosti kralja Artura i njegovih vitezova u Evropi i Albigenza u Italiji, katara u Francuskoj, sljedbenika uzvišene hrišćanske duhovnosti koju današnje čovječanstvo nije još zrelo da primi.

Ta struja vodi korijene do drevne Perzije?
- Svi pobrojani, pa i bosanski krstjani, inspiraciju su crpili iz učenja Manua, jednog od tri najveće vođe čovječanstva, čije su inkarnacije u antropozofiji poznate historijske ličnosti. Primjer? Prema egzaktnim istraživanjima holandskog antropozofa, u jednom od prethodnih života Mani, taj veliki mudrac, rođen u 4. stoljeću naše ere u Perziji, bio je Noe, koji je vodio veliku seobu najboljih arijevaca s Atlantide, nakon što je ona bila potopljena. Dakle, s njim su bili najnapredniji pobornici sunčevog orakuluma, svetilišta, kojima su bile poznate misterije planeta. No, oni koje je poveo Noe gubili su vidovitost, kao uobičajeno stanje svijesti na Atlantidi. Počela se realizovati normalna racionalna svijest koju mi danas imamo, a oni su bili nenormalni za ostale Atlantiđane, ali su postali prethodnica sadašnje naše kulture. Znači, Noe je bio Manu, uzvišeni individualitet koji je ustanovio veličanstvenu religiju od Kine do sjeverne Afrike, na čudesan način iščezle.

Lutke posebnih lica

Inače, kako ne primijetiti da je sudbina iranskog naroda, Egipta, BiH vrlo slična. Drevna Perzija, rani Egipat, srednjovjekovna Bosna nemaju vezu s islamom, a islam je napravio pokrov preko toga što su bili, ali originalna kultura je ostala sačuvana. I aktuelna dešavanja imaju veze s tim. Zašto se buni opozicija u Egiptu, buni se autentični egipatski duh. Islam je dvostruku ulogu odigrao, ponavljam, i jednog prekrivača da bi se središnja južnoslavenska duhovnost sačuvala, da se ne bi dopustilo da bude zagađena suviše materijalizmom, posebno onim što se danas naziva "amerikanizam". Pazite, kod Slavena generalno, posebno središnjih, Bosanaca, aspekt osjećajnosti preteže nad aspektom volje i nad aspektom razuma, no, kad tu dolazi amerikanizam, vidite  šta napravi. Ovo su velika antropozofska otkrića mladog antropozofa iz BiH Emira Korkuta, koji je '94. godine objavio esej o podjeli Južnih Slavena u tri dijela, a što odgovara trima duševnim snagama: intelekta, osjećanja i volje. Ako gledate na ovaj način, možete objasniti bazične stvari, pa čak i ratne, recimo, kada se dešava perverzija junaštva kod Srba, to je duša svijesti izopačena potpuno, ili te egzibicije jezičke, ovaj novohrvatski govor, to je intelektualna duša razuma, a u sredini su Bosanci. Zato je Jugoslavija bila moćna, bila je satkana prema kosmičkom arhetipu.

Govorite i o trećoj pojavi antropozofije u Bosni?
- Ova se desila 2000. godine, na smjeni drugog i trećeg milenija. Naša prijeratna grupica opet se sakupila i imamo neke stvari koje smo mogli ranije samo sanjati. Pomagao nam je i moj profesor Premec, koji je na indirektan način povezan s antropozofijom, jer je i jedan njegov profesor u Zagrebu bio uključen u ovu duhovnu nauku, bio je i promotar naših knjiga. Zašto mislim da se sjeme posijano prije rata primilo? Zahvaljujući pozitivnom stavu vlasnika Buybooka, pogotovo Gorana Samardžića, oformili smo etabliranu biblioteku, s 21 knjigom, a vrlo brzo ćemo imati 23. BiH ima i dvije školovane euritmistice, od kojih jedna, Izolda Sagrestano, vodi čuveni štutgartski euritmijski ansambl.

Uz pomoć njemačkih prijatelja kupljena je zemlja, kuća, u vrhu Vraca, ispod Partizanskog groblja, i mi već 12 godina imamo prvi u BiH Waldorfski dječiji vrtić, koji vrlo uspješno radi. Waldorfska pedagogija je dio rada i jedne pedagoške udruge u Sarajevu, a inače, waldorfska je tehnički naziv, jer je vlasnik fabrike cigareta Waldorf Astorija prvi zamolio Steinera da za djecu njegovih radnika osnuje školu na antropozofskim principima. Danas u svijetu ima 10-ak hiljada tih škola, osnovnih, srednjih, Hrvatska ih ima, Slovenija isto. To su škole slobodne od terora države, jer u sadašnjoj našoj evoluciji, a nikada to nije prije bilo, država se prikazuje kao ona koja upravlja sferama (kulturno-duhovnog i ekonomskog) života za koje nije nadležna.

Po čemu se ti vrtići razlikuju od ostalih?
- Mi smo formirani od tijela, duše i duha i sve to troje traži poseban pristup i način vaspitanja. Za tijelo, rekreativni (higijenski) sport, Botmerova gimnastika, euritmija, za dušu nešto na što se ona odaziva, to je aspekt ljepote, to je umjetnost, a za duh je aspekt mudrosti. Dakle, imamo istinu, dobrotu, ljepotu, a na osnovu toga teorijskog saznanja izrađene su dječije igračke, koje moraju biti od prirodnih materijala, igračke su zaobljene, oponašaju prirodne oblike, izrazi lica lutki su zanimljivi. Slikaju, razvijaju fenomenalnu kreativnost u svemu, a u Waldorfskoj školi nema ocjena. Jer, onako kako će se dijete vaspitavati do sedme godine, to će uticati na njegov kasniji život, što će se posebno pokazati od 35 do 42 godine. U BiH je zastupljena i i tzv. biodinamička poljoprivreda, već su biodinamičari iz Međimurja (gdje je rođen Steiner) održali nekoliko radionica u bh. gradovima.

Misterij bolesti

Također, u dm prodavnicama (vlasnik dm-a je antropozof), mogu se kupiti dva biodinamički  (veći kvalitet od organskog) proizvedena soka, sa zaštitnim znakom Demeter. U BiH imamo još neke proizvode praktične (farmaceutske) aplikacije antropozofije (Weleda). Šta je tu bit? Zemlja sve više gubi eterske snage, povrće je blijedo, vene i stoga se primjenjuju metodi njene regeneracije.

I na oblast medicine se gleda iz aspekta antropozofije?
- Krajem aprila dolazi nam u posjetu dr. Michaela Glockler, vođa Medicinske sekcije pri Goetheanumu, sjedištu Antropozofskog društva, pokušat ćemo organizovati javnu medicinsku ordinaciju. Antropozofska medicina jedina zna etimologiju bolesti raka, o čemu je Steiner govorio. Sav misterij bolesti je u nazivu. Zašto se zove rak, a ne po drugoj životinji? Simbolički je naznačen proces koji nastupa kod oboljelog, u tri aspekta njegovog bića, u duhu, duši i tijelu, a kad se pojavi na tijelu, to je treća stepenica tog procesa i to je, možda, i kraj.

Ko su sve bili antropozofi?
- Recimo, pjesnik Christian Morgenstern, filozof Vladimir Solovjev, Goethe je preteča antropozofije, Vladimir Nazor, za mene najveći jugoslovenski pjesnik, tu je i Marija Savić, supruga fizičara Savića, i Einstein je slušao njihova predavanja, Kafka, filozof E. Hartman, pa dr. Stanislav Đukić, psihijatar sa suprugom dr. Klarom Dajčevom - Đukić, autori prvih južnoslavenskih radova o bolesti raka. Antropozof je i rock muzičar Gary Lachman...

http://www.oslobodjenje.ba/pogledi/bosna-i-hercegovina-srce-juznih-slavena-veoma-je-plodno-tlo-za-duhovnu-nauku