Odšetala sam danas do placa
Kao svaka poznata faca
Preko ceste prešla sam
I na plac došla sam.
Između luka i krumpira
Vrhnja i bijelog sira
U trenu mi je zamirišalo
U glavi se zavrtjelo
Od predivnog plavog cvijeta
Ljepšeg od cijelog svijeta
Radosnog vjesnika ovog dana
I nije mi dao da budem sama,
A tom trenu kad je zasjalo Sunce
Radošću je obasjalo moje lice.
 
Eto što jedan miris može donijeti
I koliko sreće može nastati
Samo zato jer sam bila prava faca
I odšetala malo do placa.

NARAVNO, OVI "STIHOVI" NEĆE BITI NA BLOGU GDJE PIŠEM. SAMO SU TRENUTAK INSPIRACIJE ZA NEKE NOVE VARIJACIJE NA ISTU TEMU I UVIJEK SE PITAM: "RIM-OV-AT-I ČEMU?", KAD SE SVE MOŽE LIJEPO REĆI SAMO SLIKOM I BEZ SUVIŠNIH RIJEČI.

I onda dobijem inspiraciju za još jednu zafrkanciju, ali na drugi način, jer ovo dolje nisu moje riječi:

"U grčkoj mitologiji Apolon je imao svog miljenika, lijepog mladića po imenu Hijacinta (HIJACINTUS) što je latinski naziv mirisnog zumbula.
Zumbul ili carević donesen je u Evropu s Bliskog istoka u 14. stoljeću. Kažu mu da je carević i ja se slažem. Izgledom i mirisom to i dokazuje, jer gdje on raste nema krtica i miševa. U trgovinama možete naći preparirane lukovice kod kojih se počeo stvarati cvijet. Držite ih na hladnijem mjestu i redovno zalijevajte, ako želite dulje uživati u njegovoj mirisnoj ljepoti