Sjećate se našeg prijana, koji je vježbao i vježbao, umno i fizički

da se održi na životu?

što te ne ubije, to te ojača

Skoro sam zaboravila na njega, dok nisam na nogama jedne mačke

vidjela ovo:

A onda shvatila da je naš prijan dolijao...

Pošto sam ja na "ti" sa mačkama, upitah je kako i zašto se to desilo..

I kaže meni ona:" Još bih ja toga stvora poštedjela, da se borio samo za svoj život..Ali on je jednostavno- počeo prelaziti granice, zavirivati svuda, bušeći rupe kroz sve i svašta, praveći štetu onima koji mu ništa nisu skrivili.. Zamisli, čak se drznuo napraviti posebnu kameru za snimanje tajni i svih dijelova nečijih života..Bezobrazni voajer, koji nema pametnija posla..

 

I tako, uhvatih štetočinu i već sam je imala u zubima, kad počne on meni filozofirati: "nemoj mi pregristi vrat, čuvaj svoju karmu, ono što nekom loše napraviš, vraća ti se.. Pa mi počeo pjevati neku ljubavnu pjesmu, ako umre, šta će njegova draga bez njega.."

I ja na trenutak zaboravih da sam mačka..

Otvorim usta, a on, lukavac jedan, šmugne, smijući mi se..

No, naravno, ponovo sam ga uhvatila, jer sam ipak brža od njega..Moj gazda me hrani, ja mu tamanim štetočine, i to je sva filozofija..Kakva j...karma.. S veseljem sam osjetila kako mi u zubima krckaju njegove kosti...Od krzna sam si napravila papuče, za uspomenu na tog posebnog miša-filozofa, koji je ipak, samo miš..I hrana za mene.."

I tako, dragi moji prijatelji, naš prijan je ipak dolijao..

Da li se inkarnirao ponovo? Nadam se da ipak još nije, bar ne u ljudsko tijelo.. Štetočina ipak ostaje štetočina...