Ovako, kako je na gornjoj slici, ostalo je noćas, kada sam se, s ivaninom dozvolom, srušio u krevet, iznemogao i uplašen. Zašto li su me u ovo uvalile, što hoće od mene, pa zar nisam mogao odbiti, sigurno sve o kolačima imaju u malom prstu. Moraš naučiti reći NE. Sad je kasno, gotov sam. Zadnje, prije sna, što sam napravio, bilo je zazivanje svih Anđela da mi pomognu. Zaspao sam, no košmar i u snu, okretao sam se i znojio.

Ne znam koliko je trajalo kad sam na lijevom uhu osjetio nešto poput povjetarca i čuo: tuš, tuuuš, tuuuuš. Ustanem, zbunjen i odem ravno pod tuš. Jutros ne mislim ni na prvu jutarnju kavu. Nemam vremena.

Tuširanje je ipak malo pomoglo. Spreman na suočavanje s kuhinjom, izađem iz kupatila i gle čuda... sve čisto, uredno, sve na svom mjestu, ni traga noćašnjeg nereda.

 

Priđem bliže, na stolu otvorena stara bakina bilježnica s receptima, na stranici... princes krafne. Oko nje u malim zdjelicama posloženo sve što mi je potrebno. Točno u trenu kad sam bio siguran da sam noćas prolupao, definitivno, začujem zvonki smijeh , cvrkut i pjesmu.

 

U kuhinju su ušle ivana, ptica i pjesnikinja. Bio sam previše u šoku da bih išta pitao, možda sanjam, a ni njima nije do razgovora.

One naprosto lete i vode me po kuhinji. Krema u hladnjaku je savršena. Sada ćemo tijesto, pa aer konjak. Ptica samo leti oko mene i dodaje, prije nego pomislim da mi treba. Ivana, odnosi pere, čisti, planira unaprijed. Pjesnikinja lagano pjevuši, zadovoljno se smješka i ko da nisu njena posla, uskače kad sam nespretan.

                       

         

 

Prva princeza je gotova. Posjedaju me za stol, vezuju mi ubrus, najljepši, kojeg sam ikada vidio i daju mi da prvi probam. Hej, viknem, ovo je savršeno, nije moguće da sam to sam napravio! Smiju se i nastavljamo s radom.

 

Nisam se ni snašao, sve je bilo gotovo. Stol postavljen, kao u najboljem hotelu. Na njemu dekoracije, za koje nisam ni znao da imam u kući. Ivana, ivana, gdje si to iskopala? Moram dalje, imam puno posla, ali one me smiruju: «Idi, ne brini, ima za cijeli magični dvorac, trajat će do kasno u noć.»

 

Magični dvorac, promislim: budalo jedna... ivana, ptica, pjesnikinja, tri ženice koje su te prestrašile, pa ti uskočile pomoći i to baš u magičnoj kući! Hehehehe, koji si ti glupan, kućo stara.

Pogađate, naravno. Ivanhiel, Pticariel i Pjenikziel, bili su moji anđeli. Samo su me natjerali da ih u stanju očaja, pozovem i da mi pokažu... hej, uvijek smo s tobom... zovi nas... nisi sam!!!

 

Hvala, Anđeli moji, sada vjerujem u vas!

 

Uvjerite se i sami...

 

 

 

 

u slast, s vama sam noćas... :))))

 

H V A L A!!!