"Zlato moje, obavi to brzo,jer nemamo vremena..tvoje zanosno tijelo obećava..
"Čemu žurba, zlatice moja? Tvoje prugice me izluđuju.."
"je, dragi, ali trebamo prevariti onu vješticu,koja svaki čas obilazi vrt i pregledava, ne bi li nas vidjela..treba stvoriti puno dječice, da joj prisjedne više šetnja..
I ono njeno kuhanje...Pun kotao koprive i mente..Došla iz grada na selo, pa misli da je svu pamet popila...Baš je vještica..Umjesto da se drži onoga što svi ljudi čine-pusti nas da napunimo stomake, snesemo jaja, i onda nas lijepo otrovom eutanizira.. Bitno je da mi ostavimo nove živote, a ni to nam ne da..
Zamisli, promatrala sam je krišom..Pronašla mi šogoricu i šogora, i dok su bili u najvećoj ekstazi, uze ih u ruku, i...Svetog mi Zlatana, zgazi ih nemilosrdno..U pakao će ona...I mi smo živa bića..Bit će i ona zlatica, pa će je neka noga zgaziti s užitkom.."
"Draga, sad trkeljaš..Nema pakla nema ni raja..Ideš u neke nebuloze..Daj, naredi svoju lijepu guzu..nema ljepše nego tvoje..."
"Dragi, vidjeh vješticu kako otkide list sa tek rođenom dječicom, i...Njih je s posebnim užitkom zgazila..."
"Ma daj...zašto misliš da je s užitkom? I ona se bori za hranu kao i mi.."
"Sad ti, dragi trkeljaš..Hajde više, obavi to i sakrijmo se.."
"A da se žalimo nekako? Da se naš glas čuje? Izađemo na trg, onako skupno, i tražimo da nas svrstaju u ugroženu vrstu..Hm..to bi bio dobar način da opstanemo..."
--------
Na žalost, i ovaj puta, nesretni par nije mogao završiti strasnu igru..Nisu se čak stigli ni sakriti..
Bili su bačeni kokicama, kao u arenu gdje su zvijeri jedva čekale da ih pojedu..
Ipak, vještica se smilovala..Ne gazi ih više, nego je ubacila u vrt predatore, smrdljive martine, koji sišu jajašca koja zlatice ostave..Kažu da se raspituje gdje ima rabarbare, jer ona privlači baš te predatore..
I tako..život je borba, i zahtijeva hrabrost da se ta borba završi do kraja..Prvo u zemaljskoj sferi, a onda u duhovnoj..kad se uspostavi ravnoteža, možemo bar malo odmoriti..I s užitkom pojesti ručak čist od svakog otrova...