Poslije burne noći
svetog Ženin-dana
vraćaju se koke
u smiraj svog stana
u gajbice svoje
da dojmove broje.
I one su žene
hoće svoja prava
koja su im bake znale
da zaboli glava.
Na jajima više
ne žele da sjede
nego stalno nešto bi da rade
i na konto toga
stvaraju parade.
Kokoške smo bitne
same živjet znamo
bez pijetlova možemo
a i ne moramo.
Sve što čine oni
možemo i mi
al kad treba zapeti
mušku snagu napeti
malo eskiviramo
upregnemo pijetla
ne treba nam metla.
Sad ćemo mi šefovati
i zakone stvarati.
Djecu ćemo same hranit
ne treba im tata
kad ih treba branit.
Pjeto će nam služit
samo za pokarat
poslije dobrog gaženja
tu i tamo maženja
bacit ga na hrpu
kao staru krpu.
Koke ih storniraju
i stalno blamiraju
dosta su ih gazili
a nisu ih pazili.
Kokoške su mačo
amazona tip
muškarčići patuljčići
ženski prototip.
Kokoške su snažne
sve mogu same
osim kao prije
biti samo- mame..
Sve sad na njih čeka
poslije radnog dana
dok pijetao spava
one žive
svoja prava.
I dok djeca pište
po gajbici vrište
koka pili drva
mjesto pijetla prva.
Pa onda u kuhinju
slatko jelo sprema
dok pjeto svoju pivu
u tibici čuva
poslije dobre papice
izuo je šlapice.
dok on opet spava
žena čuva prava.
Al kad dođe ženin dan
pokloni joj ružicu
iz svog buketa
da je malo smiri
da ne zanovijeta.
I tako, svaki puta
koke slave svoj dan
al uvijek je isto
poslije večere u dvoje
i jednog cvijeta
iz pjevčevog buketa
stvari se ne pomiču
već na mjestu stoje.