Na plavom, sretnom otoku, Pippo i Zippo su bezbrižno obilazili veliki ružičnjak, i mirisali ruže, čiji slatki miris je naprosto opijao čula.. Dok se negdje u daljini, nije čula tiha jeka grmljavine..
Pippo: Ajde, Zippo, požuri, sakupi što više ruža.. Gospodar Godot strogo
naređuje da ovaj otok mora biti prepun ruža.. Treba biti toliko
ruža, da se oni koji dođu, uguše u ružama, i njihovom opojnom
slatkom mirisu.. Ovdje mošus i miris mošusa nije dobrodošao.
Ovdje mora bit ko u samostanu... Sve slatko, nježno, cici-pici
dotjerano, dođoši moraju zaboraviti stvarni svijet.. Sladunjavo je
inn Pippo moj...
Zippo: "Ali zašto žuriti?"
Pippo: " Zar si zaboravio, budalo? Grmljavina je naznaka nečije dreke,
nekoga tko ne razbacuje ružine latice, nego diže revolucije"..
Zippo:" I, što ćemo mi? "
Pippo : " Dočekati drekavce sa buketom ruža.. Ma, ruže uvijek pale:."
Zippo: " Pogledaj Pippo, pa oni koji viču, isti su..kao mi???"
Zippo:" More bit da su to naši klonovi.. Došli nas zgazit, i preotet nam
naše mjesto kod Šefa.. Toplo mjesto, u koje on ponekad
gurne ruku kad ga zasvrbi..."
Pippo: " Nećemo mi nikom odat naše omiljeno mjesto"
Zippo: "Ne, ne..nikad Pippo"
Pippo: "Ali kako ćemo znat tko je tko, jesu li oni mi, ili mi oni?"
Zippo. (klepi Pippa po glavi)..hoćeš konačno naučit tehniku borbe
protiv klonova ?
Pippo: "Ajd, podsjeti me.."
Zippo:" Pogledaj u gaće, budalo.."
Pippo pogleda u gaće.
Zippo: "I? jel nešto nedostaje u gaćama?"
Pippo: " Muda"
Zippo:" E vidiš.. Oni naši klonovi ih imaju, mi ih nemamo.
I bolje nam je. Na ovom otoku ionako nisu potrebna.
Mi smo čuvari reda, i ne traba nam strast..
Naša strast su..ruže..Ah..divne, mirisne ruže, i mjesto kod našeg
voljenog Godota, šefa.."
Pippo: " a on će već one klonove naučit reda.."
Zippo: " Ali naše mjesto im neće dati, iako ostanu bez muda, jelda
Pippo?"
Pippo: " Neće, ne boj se. Mi smo svoja muda žrtvovali za njegovo
povjerenje.. I on to zna cijeniti"
Zippo: " Pa onda nastavimo brati ruže.."
Pippo: "Da, našu strast, i naš smisao života..."