Na Godotovom otoku, svanulo je čisto i lijepo jutro.

Valovi su se mreškali, ptičice pjevušile, papige kreštale, u džungli su se čuli udaljeni zvuci bubnjeva..

Pippo se kasno probudio, tražeći svog prijatelja Zippa... Našao ga je, kako na obali posmatra more i  slika  ga, žustrim potezima kista po platnu..

Pippo:

"Zippo, što ja to vidim?

 Pa ti se bacio u slikare..  Nisam znao za te tvoje umjetničke talente.

Kako si to samo vješto sakrio od mene.."

Zippo:

"Pa, dragi Pippo, vježbao sam ja to u tajnosti.. Da te ne razočaram, kad vidiš moj prvi rad.."

Pippo:

"Ma, ja se ne mogu razočarati.. Svatko slika kako zna.. I sve je umjetnost, što dolazi iz duše. Deder. Zippo, da ja vidim tu tvoju sliku.."

 

Kad je Pippo prišao slici, zamislio se prvo,  pogledao more, pa sliku, pa opet more, pa sliku, i počeo nešto mumljati..Onako za sebe.. Zatim uzeo kist  umočio u  više boja odjednom i počeo bojati preko slike.."

Zippo:

"Pippo, čovječe, što radiš? Zašto bojaš preko moje slike? "

Pippo:

"Kao prvo, nemaš pojma o bojama.. Kako možeš sve bojat u sivom tonu..Jesi daltonist? "

Zippo.

"Al Pippo, pogledaj nebo i more..Danas je jutro oblačno.. Nema drugih boja, ja slikam kako vidim..Iz duše.."

Pippo:

"Kako možeš reći da je oblačno, kad je sve tako lijepo tirkizno plavo..

 Palme zelenih listova, papigice crvene, nebo ružičasto.."

Zippo:

"Pippo, netko od nas ne vidi dobro. Tko koga farba?"

Pippo:

"A da mi ipak odemo na tečaj slikanja, naučimo sve o bojama, pa se lijepo usaglasimo.. Kad  je nebo sivo, slikat ćemo sivo.

Kad je plavo, slikat ćemo plavo..

A kad je šareno...."

Zippo:

"Slikat ćemo klaune..."

Pippo:

"Istina, neće to baš biti slikanje iz duše, nego, kako smo naučili na tečaju, al nema veze, svijet funkcionira ako svi vide isto.."

Zippo:

"Pa onda, hajdemo, tko šljivi individualnost..Važno je usaglašavanje sa većinom.."