Kad sam imala 6 godina, čitala sam bajke u golemim količinama. Znala sam da je princ lijep, bogat i da ću nakon svih prepreka od okolnih zlih vještica živjeti sretno zauvijek u njegovom dvorcu.

Kad sam imala 19 godina, našla sam princa, međutim u odnos svog jedinca se stalno plela njegova mama vještica, a on je to naravno dozvoljavao. Kako sam vidjela nakon nekoliko godina da ništa od toga, otišla sam dalje.

Kad sam imala 24 godine, našla sam drugog princa u potrazi za vječnom ljubavi i sretnim životom u dvorcu, i opet se ponovilo isto. Mama vještica pazila je svog jedinca kao oko u glavi, i ponovo nakon par godina veza je pukla.

Oko 34. sam naišla na trećeg princa i priča se slična ponovila, da vas ne zamaram. Dosadan je isti scenarij već i vama, kako ne bi meni.

Sad imam 40 i neku, shvatila sam svoju misiju na Zemlji. Više ne tražim princa, nego posinka, voljnog da mu mama budem ja, pod uvjetom da si ne dozvoli uplitanja od svoje. Ili ako možemo biti prijateljice, vršnjakinje, još bolje. (Za razvoj ostalih  odnosa ne odgovaram, a primarno mi nije odavno kuhanje i spremanje, poželjno je da je princ kućni tip i da zna kuhati).

PS ne znam nacrtati princa i bolje je tako.