Opet tišina..

Ko u grobu..

Dobro da nisam danas stalno ovdje, uz ekran..

Čekam kišu...

Da spere prašinu sa očajnih ledolomaca, koji razbijaju debeli led

i dođu do zamrznutih nejebica

i očajnih lica

koje jebe besparica..

Jebe ona svakog pomalo.

Pitanje je gdje dozvoljavaš da jebu:

u glavu ili guzicu...

Anyway,

kiša se čeka...

 

Pa onda, poslije olakšanja u duši,

kreće se put nejebica

koje ne boli besparica..

Sve je onako, na špagu,

ne daj bože

ševu spomenut

niti kao pticu

niti kao picu..

Prave dame

to rade u tišini

i same,

i ne daj bože

da im  to kažeš

reći će ti da te demon opsjeo

i da lažeš...

 

Prekrižit će prvo sebe nekoliko puta

kad vide seks

da im duša negdje ne odluta

u limbove međunožja

odakle izlaska nema,

tek da budu sigurne

da će ih Pero na nebu pustiti

i kod ulaska u raj neće

niti jednom taknuti...

 

 

Dobro da jutro ne traje do večeri.

Večer donosi dobre vibre

tu i tamo malo povišene fibre

tek da se osjeti ritam 

srca u grudima

osmijeh podijeli

i nađeš se

među živim ljudima..

Fiesta ili siesta,

ne znam

a znam da kišu i večer čekam...