EVINA NAJČUVANIJA TAJNA

„Bože, nešto sam razmišljala…“ reče Eva jednog dana.

„Što ti je na umu Evo?“ reče Bog.

„Pa, znam da sam tvojih ruku djelo kao i ovaj prelijepi vrt i sva ova bića oko mene, ali u posljednje vrijeme osjećam da život nije samo to.“

„Dobro, nastavi…“ reče Bog.

„Ponekad mi bude dosadno – rado bih se malo zabavila.

I malo mi je dosadilo sve ovo podizanje i nošenje tereta, i čuvanje vrta od mamuta i dugozubih tigrova, da ne spominjem tu prokletu zmiju.

Ovaj vrt zna biti opasno mjesto.“

„Razumijem,“ reče Bog, napravivši kratku pauzu.

„Evo, imam lukav plan,“ reče Bog, „samo za tebe ću stvoriti muškarca.“

„Muškarca?“ upita Eva, „Što je muškarac?“

„Muškarac je…“ reče Bog, „nesavršeno stvorenje.

Imat će mnogo slabosti i odvratnih navika.

Muškarac će lagati, varati i ponašati se poput idiota – zapravo on će uglavnom biti pravi gnjavež.

Ali s druge strane, on će biti veliki i snažan i moći ćete zaštititi, loviti i ubijati stvari, što može ponekad biti korisno.

Bit će sklon gubljenju kontrole uma i tijela kada je uzbuđen, ali uz malo usmjeravanja može dostići prihvatljiv standard u spavaćem odjelu.

Mislim da razumiješ što hoću reći.“

„Hmm,“ reče Eva, „Čini mi se da je ova muškarac ideja vrijedna truda.

No, reci mi Bože, ima li išta drugo što još moram znati?“

„Samo ovo,“ reče Bog, „Muškarca možeš dobiti uz jedan uslov.

Muškarac će, u skladu sa svojim arogantnim, poremećenim, samobitnim karakterom, vjerovati da je on prirodno prvi stvoren, a i sama znaš da svi imamo pametnije stvari u životu od prepiranja, pa ovo moraš čuvati kao veliku tajnu između nas, ako nemaš ništa protiv.

 Znaš ono, žena ženi u povjerenju.“