Dobili klinci za domaću zadaću napisati sastav na temu: Moja mama.

Došli sutra u školu, a učiteljica kaže: "Djeco, danas ćemo čitati vaše zadaće. Hajde počni ti Perice."

Ivica će na to: "Mogu li ja, učiteljice, mogu li?"

"Možeš Ivice, kad dođeš na red"- reče učiteljica.

Perica krene čitati: "Moja mama je lijepa i dobra, ja je jako volim, a i ona voli nas djecu i lijepo se brine za nas."

"Super, Perice, a sad ti Marice"-veli učiteljica.

Ivica se opet javlja, ali ga učiteljica umiri: "Ivice, pusti druge. Doći ćeš na red. Izvoli, Marice!"

"Moja mama je najljepša na svijetu, jako je draga, dobra i vrijedna, puno radi i sve čini za nas, djecu."

"Bravo, Marice, lijep sastav. A sad može dalje"

"Mogu li ja učiteljice, mogu li čitati?" - opet je dosadan Ivica.

Da ga umiri, učiteljica reče: "Djeco, pustit ćemo Ivicu da pročita pa ćemo biti mirni nakon toga."

I krene Ivica: "Moja je mama najbolja na svijetu, osim toga je i najljepša. Ima krasnu kosu, jako blage ruke, a zapravo puno radi. Ustaje se rano, sprema nam doručak, vodi nas u školu, onda ide na posao pa kuha, pere, pegla, piše s nama zadaću, kuha večeru, pere suđe. Mama se divno brine za tatu i nas djecu.

I svako veče moja mama vidi Isusa!"

Svi se zgranuše u nevjerici, a učiteljica upita: "Kako to misliš, Ivice?"

"Lijepo - kad završi sve poslove, zatvori vrata spavaće sobe i kaže: Isuse, još i ti!"