Djecu razumijem jer smo im uzeli život kod rođenja i proglasili ih dužnicima,zatočili im radost i smjeh pod ozbiljnost života i pošto nama jednostavno ništa bilo nije ili nismo znali zašto bi njima bilo. Neka pate kao i nihovi roditelji i njihovi preci. Ima da robujete robovi, zašto bolje bi vam bilo nego nama. Nema smijanja,kada najljepše spavaš u vrtić mi ideš,samo plači ali ćeš naučiti koliko je ozbiljan život, pa nije ti to tamo neka tvoja igra gdje je sve ljepo, ništa nije lijepo, ništa, znaj robe mali,ideš ti meni u školu pa ćeš vidjeti koliko je znanje teško kad nosiš torbu sa "znanjem". O niti neznaš koliko ti je sad ljepo, čekaj da odrasteš pa da dobiješ svoju djecu pa ćeš vidjeti kako se pošteno i moralno kičma svija pred šefom. Da sam danas djete molio bi da me ubiju, ozbiljno. Zahtjevao bih da se vratim kada zemlju nasele ljudska bića.Evo žene se bore za ravnopravnost i za ono što im pripada kao ljudskom biću ali one to očito nisu, duhovni invalidi pričaju o duhovnosti iz zaborava duše, paćenici pričaju o ljubavi što pokazuje nedostatak iste, političari o poštenju i moralu o nedostatku istog, novinari pokazuju na koje sve načine je moguće um je prostituirati. O čemu da ja pričam? Prisvojili ste i oteli sve teme koje pojačavaju podjelu. Mogu o patnji koja vam je zajednička, kao o nedostatku iste ali  vam dajem mogućnost da me proglasite za  bez osjećajnog psihopatu. Jesam i to ako je vama lakše, sve za vaš rast u ljudsko biće. Da sam u mogućnosti oteo bih vam svaku vjeru i nadu iz života, očistio bih vam um od svega pročitanog i nasljeđenog, spalio bih sve knjige koje su vam obećavale život koji ste predali nekom drugom, Isključio bih struju od 18h do 06 h dok još ima malo zdravog tkiva u vama. Da rješio bih vas  vaše patnje. nemojte brinuti, ipak je to samo moja iluzija sa kojom nemate ništa i ne možete je preuzeti tralalalala, patite,patite,patite u odsustvu. O da, sretan vam dan žena, to vas usrećuje