Šeće ateist šumom. I divi se:

- Kakva divna stabla!

- Kakve moćne rijeke!

- Kakve prekrasne životinje!

Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe.

Okrene se i ugleda medvjeda od 3 metra kako ga napada.

Potrči najbrže što može puteljkom.

Pogleda preko ramena, a medvjed mu se sve više približava.

Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed je još bliže.

Spotakne se i padne.

Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njim

i podiže desnu šapu da ga svlada.

U tom trenu ateist procvili "O, moj  Bože!" 

Vrijeme se zaustavi. 

Medvjed zastane na mjestu. 

šuma nestane.

Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: 

- Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim,

a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti.

Očekuješ li da ti pomognem u ovoj nevolji? Trebam li te smatrati vjernikom? 

Ateist pogleda ravno u svjetlost. 

- Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina,

no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? 

- Dobro, reče glas. 

Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi.

A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: 

- Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.