Maske na licima naše djece bit će konačni dokaz duhovne propasti nacije – dopuštanjem takve državne prisile i torture nad djecom izdajemo svoju roditeljsku ulogu. Vlastitu djecu izručujemo na milost i nemilost vrlo zlom sustavu, a cijena je mentalni slom generacija djece, ugrožavanje njihovog fizičkog i psihičkog zdravlja, onemogućavanje zdravog odrastanja.
Paranoično tvrdnje? Stvarno?
O učinkovitosti zaštitnih maski protiv korona virusa mogli bismo nabrajati izjave svih vodećih epidemiologa, stručnjaka, članova ovih i onih stožera, od američkog Anthonya Fauccija do Krunoslava Capaka. Izdvojit ćemo mišljenje ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr Maje Grbe Bujević: “Oni koji imaju simptome bilo kakvog respiratornog infekta zaista bi bilo dobro da nose maske, kako ne bi virus širili dalje. Ali, svi oni koji nemaju simptome, ne moraju kupovati maske i nositi ih. Neće nas maska zaštititi od ulaska virusa.“
Naravno, nitko od njih nije o maskama govorio na osnovu znanstvenih dokaza, analiza, već poslušnički, na osnovu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije.
U međuvremenu su se te preporuke izmijenile, od ‘maske ne štite’ do ‘maske sprječavaju prijenos virusa’. Nepobitnih znanstvenih dokaza koje bi stajale ispod tih, potpuno suprotnih tvrdnji, u međuvremenu se nije pojavilo.
Dr. sc. Lorna Stemberger Marić, dr. med., spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zavoda za infektivne bolesti djece te Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govori o svom istraživanju koje je uključivalo 110 djece s korona virusom SARS – COV 2:
„Uspjeli smo doći do podataka od oko 110 bolesnika dječje dobi (a bilo ih je i nešto više). Većina „naše“ pozitivne djece je imala jasno pozitivnu epidemiološku anamnezu, i to većinom jednog ili više člana obitelji koji su bili zaraženi sa SARS-CoV-2 virusom. Smjer zaraze je bio uglavnom s odraslog na dijete. To su još sve neslužbeni podaci, ali većina ove djece je bila vrlo blago bolesna ili u velikom postotku i asimptomatska i uglavnom su se zarazili od bolesnog odraslog člana obitelji (a ne obrnuto).“
Djeca ne prenose dakle zarazu na odrasle, već je obrnuto.
Zašto onda ipak maske?
Koliko razreda škole treba završiti i kakav stručnjak, epidemiolog moraš biti da bi shvatio kako je čovjeku s maskom na licu smanjen dotok kisika u tijelo? Da mu nedostaje zraka, da udiše nekvalitetnu mješavinu zraka koja uključuje toksine, bakterije ibačene izdahom, a koji se zadržavaju ma maski?
Mozak kojem nedostaje kisika odumire (niskom razinom kisika u mozgu odumiru neuroni) . S maskom na licu se postaje glupljim, to je očito.
Zašto onda ipak maske? I to nakon što su silne milijarde dolara, eura potrošene na softvere za prepoznavanje lica, na nadzorne kamere. Zar to nije ludost, tako bacati novac? Čini se da jest, međutim, nadzorne kamere i prijetnje prepoznavanjem su odradile svoje. Svrha im je bila navikavanje ljudi na činjenicu da te kamere nadgledaju, na kontrolu.
S maskama je puno lakše. Cijena im je neznatna i na prvu omogućuje identifikaciju poslušnih i bitnije – identifikaciju neposlušnih. Smanjuje se broj onih koje bi kamere trebale prepoznavati ( pa je softver učinkovitiji), onih koji se sami otkrivaju kao neposlušni oni nad kojima treba vršiti pojačan nadzor i kontrolu.
To je krajnja svrha maski.
Prva je potčinjavanje, stvaranje poslušnosti, ponižavanje. Zaštita ljudi sasvim sigurno nije, ali jest način zaštite sustava od neposlušnih ljudi.
irida
edin.kecanovic
