Najprije u SAD-u i Velikoj Britaniji, a onda i šire, uključujući Hrvatsku, i znanstvenici iz vodećih institucija popuštaju pod pritiskom činjenica i priznaju da PCR test daje velik broj lažno pozitivnih nalaza. Iz toga slijedi da su brojke zaraženih kojima nas se mjesecima bombardira daleko preuveličane i da većina ljudi čiji je nalaz pozitivan, ne šire virus. Ovisno o testu, tek se 10-30 % pozitivnih može smatrati zaraznima.

U čemu je stvar? RT-PCR test dokazuje genetički materijal koji bi trebao pripadati virusu SARS-CoV-2. Uz pomoć višestrukog umnožavanja, odnosno pojačavanja, u stanju je dokazati i vrlo male dijelove virusnog genoma. Broj ciklusa umnožavanja  u većini testova koji se primjenjuju iznosi čak 40. To je i prag pri kojem se test proglašava pozitivnim. Postavljen je arbitrarno, bez certifikacije i usporedbe sa zlatnim standardom.

Zadnjih dana veliki mediji otvorili su prostor znanstvenicima koji tvrde da je taj prag previsok, tj. da se test proglašava pozitivnim na temelju apsurdno male količine virusa, koji ni ne moraju biti aktivni, ili samo njihovih fragmenata. Takav nalaz irelevantan je u epidemiološkom i kliničkom smislu – pozitivne osobe ne šire nužno virus (bolest), a u znatnom broju niti ne obolijevaju od bolesti COVID-19. Predlaže se reduciranje broja ciklusa, čime bi se smanjila osjetljivost testa, pa onda i broj pozitivnih nalaza.

Međutim, sve se to znalo i prije pojave ovog virusa. Činjenica je da PCR test uopće nije predviđen za potvrdu uzročnika, niti za postavljanje dijagnoze infektivne bolesti. To je još ustvrdio njegov izumitelj Kary Mullis. Nije prikladan ni za epidemiološke svrhe. U SAD-u su tisuće ljudi nepotrebneo cijepljene i liječene od hripavca, nakon lažnih epidemija proglašenih na temelju PCR testiranja.

Test na korona virus bio je ključan za slijed događaja koji je proljetos promijenio život na planetu. O svim epidemiološkim i drugim restriktivnim mjerama odlučivalo se na temelju broja pozitivnih. Zaustavljen je društveni i ekonomski život zajednica i velik broj ljudi dodatno je traumatiziran. Desetine tisuća prošle su samoizolaciju, odvojene od obitelji i prijatelja i onemogućene u poslu i privređivanju. Ljudi su psihički zlostavljani brigom i neizvjesnošću, odgađane su im operacije i drugi nužni medicinski zahvati, podvrgavani su dodatnim pretragama, a možda i nepotrebnom liječenju. I sa službenih mjesta sada doznajemo da je većina toga bila suvišna.

Koliko je zdravstvenih radnika nepotrebno angažirano u testiranju, dok redovni dijagnostički i terapijski program kasni? Koliki je financijski izdatak? U Hrvatskoj je do sada testirano više od 200 000 osoba; samo na testove (bez aparata, ljudskog rada, prijevoza i sl.) potrošeno je 200 milijuna kuna. Koliko je novaca nepotrebno otišlo na zaštitnu opremu? I za naknade plaće za vrijeme samoizolacije? A gdje su svi ostali neizravni troškovi?

Ovdje se radi o debaklu i skandalu monumentalnih razmjera. Mjerodavni su morali znati da test nije standardiziran i da izvještaji o broju zaraženih nisu vjerodostojni. Neovisni stručnjaci i istraživači ukazivali su na to od samoga početka. Sad je i ostalima jasno da su se oni koji vode korona krizu, uključujući ugledne znanstvenike, ponašali kao potpuni diletanti. I ne samo u vezi s dijagnostičkim testom. I ostale laži i manipulacije ubrzano izlaze na vidjelo.

Hoće li nadležni zbog toga biti pozvani na odgovornost? Ili ćemo ih pustiti da nas nastave testirati novim testom koji će malo smanjiti broj zaraženih. I dozvoliti im da nas dalje mrcvare. I kako se prevare budu razotkrivale, prelaziti na nešto treće ili četvrto. Tako dugo dok si konačno ne postavimo pitanje postoji li uopće taj virus. Samo da tada već ne bude prekasno.

https://www.logicno.com/