Dragi prijatelji,

Na poticaj nekih među vama, pristala sam opisati vam barem dio utisaka s našeg izleta na Paški trokut od prošle subote – 27. rujna 2008. Kažem – barem dio utisaka, jer naš vodič, inače voditelj projekta "Paški trokut" – gospodin Stjepan Zvonarić – živa je "enciklopedija" podataka i teško je bilo sve to pratiti, no bilo je zanimljivo, nezaboravno i jedinstveno životno iskustvo.

Naime, na Pagu, pri izlasku iz vozila dočekala nas je olujna bura i po tom kamenjaru nas u olujnim naletima rušila na šiljato, oštro, veliko kamenje i bodljikavo grmlje čička. Za neke (a među njima sam i ja), to je doslovno bio krvavi križni put, jer na oštrom kamenju bilo je razrezanih dlanova i bodlji čička u nogama.  Unatoč svega, bilo je fascinirajuće iz više razloga. Imali smo osjećaj da se nalazimo na nekoj drugoj planeti. Gdje god pogledate – oko vas sam kamen, a sve je odisalo čistoćom i nekim specifičnim zračenjem. Izgledalo je tako stvarno, a opet toliko vanzemaljsko i nestvarno. Kamenje različitih oblika, boja, išarano raznobojnim mrežicama – poput krvotoka, ukrašeno svjetlucavim česticama, koje se prelijevaju kao dragulji, a svo to kamenje tako besprijekorno čisto, bez prisutnosti i čestice prašine, ili bilo čega drugog. Olujna bura (kakvu u životu još nismo doživjeli, pa i sam g. Zvonarić je bio iznenađen), koja nas je dočekala, puhala je iz dva razloga:

-prvo, vjetrom se pročišćava naša aura

-drugo, svjetlosni radnici trebaju biti prekaljeni – osposobljeni za  prilagođavanje u svim uvjetima.

Mi smo se u tom kamenjaru, hodajući nekoliko kilometara i odolijevajući udarima bure – zaista kalili.

S naporom, za većinu članova naše grupe, stigli smo do samog Paškog trokuta. Osim predavanja g. Zvonarića i našem upoznavanju s nekim zanimljivim podacima vezanim uz taj Trokut, budući da radi bure nismo mogli u samom Trokutu održati planiranu meditaciju, uhvatili smo se za ruke, načinili krug, čučnuli i svi glasno izgovorili afirmaciju blagostanja. Nakon izgovorene zadnje riječi, u krugu se pojavilo veliko srce ljubičasto-ružičaste svjetlosti i nakon njega, oko tri metra visoki Swami s rukama dignutim na blagoslov grupe. Iza toga, spustili smo se tristotinjak metara ispod Paškog trokuta do jaruge "teleportacijske zone", gdje nam je g. Zvonarić između ostalog ispričao i o događaju vlastitog iskustva – teleportacije kamenog cvijeta. Nakon ovoga, dio grupe je odustao od daljnjih "istraživanja" iz razloga iscrpljenosti, bure … , a dio nastavio "križni put". G. Zvonarić nam je pokazao i gigantsko ležište kalcita, mliječnjaka, davidovu zvijezdu, dolinu kristala … Pričao je kako je jednom naišao na "vremensku zonu". Stado ovaca, koje je bilo ispred njega i razbježalo se, u trenu se ni od kuda stvorilo iza njega. Inače plašljive ovce, ove su ga pratile u korak, a svaki puta kada bi se on okrenuo one bi stale kao ukopane. Naši svjetlosni vodiči su objasnili da se je g. Zvonarić u doba inkvizicije bavio parapsihologijom, pa su njega i sve njemu slične radi toga mučili. Ta grupa "mučitelja" se u ovom životu utjelovila u životinjskoj inkarnaciji – to su bile te ovce, koje su došle od njega zatražiti oproštaj. G. Zvonarić nas je vodio i do mjesta gdje ima boksitne rude, a kamenčići tamnocrvene boje kada se stave na jezik zalijepe se za njega poput magneta. Upoznali smo se i sa misterijem jezerca "zeleno oko" ispod Osapnika. To je korito isušenog jezera, promjera od nekoliko metara, čiji rubovi čine geometrijski savršenu kružnicu, a na površini korita tog jezera (koje podsjeća ustvari na savršeno okruglu zdjelu sa kosinom od ruba prema središtu – dakle, sredina je niža od ruba), ocrtava se trag neke mreže. Nikome do sada nije uspjelo odgonetnuti kako je to moguće da unatoč atmosferskim utjecajima, rubovi tog korita jezerca (a i cijelo korito), ostaju netaknuti – i dalje zadržavaju savršeni oblik kružnice? Naši svjetlosni vodiči opet su priskočili u pomoć i objasnili misterij. Dakle, u zemlji, ispod samog središta korita, iz jedne energetske točke struja snažna energija, koja se u sve širim spiralama uzdiše prema površini i tako svojim neprekidnim strujanjem (zadnji krug spirale je najveći krug, a to je rub korita), održava savršeni oblik korita jezera. To je ustvari jedan od UFO-droma, gdje se UFO povremeno spušta i napaja tom energijom. Letjelica koja posjećuje to mjesto, nema nogice pomoću kojih pristaje, nego se na vanjskom dijelu dna letjelice (ali malo odvojeno od samog dna), nalazi mreža (rešetka), kojom UFO pristaje na to mjesto i zato je u koritu jezerca ucrtan mrežasti trag. Bili smo također i na jednoj kamenoj uzvisini na kojoj je bura bila toliko snažna da smo se morali hvatati za kamenje kako nas vjetar ne bi otpuhnuo. Na samom vrhu tog kamenog brda nalazi se pet piramida od kamenja koje je samo složeno i to tako, da tvori piramidu. G. Zvonarić kaže da nitko ne zna tko je to kamenje tako slagao i da su svaki puta te piramide sve veće. Naši svjetlosni vodiči odgovorili su da su izvanzemaljska bića piramidama označila to mjesto kao jednu od energetskih točaka naše Planete u kojoj se uz pomoć tako snažnog vjetra Planeta pročišćava.

Naši vodiči su nam također rekli da su nam se svjetlosni brodovi imali namjeru ukazati, ali iz opravdanih razloga to nisu učinili. Naime, oni su eterične strukture, nevidljivi za naše fizičke oči, a da bi nam se prikazali, moraju se materijalizirati. Svaka materijalizacija zahtijeva veliki potencijal energije koju treba utrošiti na realizaciju materijalizacije. Osim toga, trebalo je smiriti i buru, a što zahtjeva još dodatni utrošak energije i to je razlog što ovoga puta nisu realizirali svoj naum – nisu nam se ukazali.

Bilo je još puno toga, ali kao što rekoh – g. Zvonarića je teško pratiti.

Na Pagu nam se pridružilo i simpatično društvo iz Rijeke i Splita i svi smo oduševljeni i našim vodičem – g. Zvonarićem i nezaboravnim izletom.  Na proljeće krećemo dalje u akciju. Pridružite nam se!

Kada smo se vratili kući (oko 23,00 sata) imala sam vlastito iskustvo. U sobi na bočnom zidu pojavio se okrugli energetski UFO. Kružnica je bila promjera cca 20 cm. Sredina mu je bila žuta svjetlost, a od središta prema van sve svjetlija do bijele svjetlosti, a sa svijetloplavim rubom. Kada sam ga uočila, UFO se najednom izdužio – poprimio oblik kometa i trepereći (baš kao komet s repom), počeo se kretati po zidu. Vozio je tako otprilike metar i pol i tada stao, te ponovo poprimio oblik kružnice. Nakon toga, počeo se oglašavati poput morskih cvrčaka, a onda nakon nekoliko trenutaka nestao.

Sutradan, u kuhinji, opet mi se prikazao UFO. Ovaj je bio manji, isto okrugli, promjera 7 do 8 cm. Ustvari, izgledao je poput prerezane kugle, čija je ravna ploha bilo dno letjelice. Iz njenog dna je isijavala bijela svijetlost u nekoliko pravilno raspoređenih snopova koji su ličili na svjetlosne nogice letjelice.

 

Nadajući se da u ovom pokušaju opisa našeg izleta nisam propustila nešto što je trebalo biti napisano u ovom izvještaju (a ako jesam – ispričavam se – nije namjerno), te da sam vam donekle uspjela prenijete dio naših iskustava.

 

Sve vas pozdravlja i voli vaša sestra po svjetlosti.

Zdravka iz Zagreba

 

P.S. Po završetku pisanja ovog izvještaja o izletu (oko 24,00 sata) kroz staklena kuhinjska vrata ugledala sam iznad balkona (a ispred spomenutih vrata), grupu NLO. To su bili elipsasti oblici, dužine 20 cm. Vidljiv je bio samo rub svake letjelice, kojeg je činila žuta svjetlost. Lebdili su u zraku čak jednu do dvije minute, ljuljajući se kao na valovima, a onda nestali. I još nešto. Od g. Zvonarića smo saznali jednu šokantnu informaciju – u Novalji postoji tunel kojeg su robovi morali probijati u kamenu i to samo s čekićem i dlijetom. Tom prilikom su mnogi od njih izgubili život.

 

 

 

 

 

U Zagrebu, 30. 9. 2008.