četvrtak, 22. 5. 2008. u 02,00 sata
Simona
Drage naše Zemaljske zvjezdice,
Evo dolazim vam sa vibracijama Ljubavi i s velikom radošću, kojom vibrira moje cijelo eterično biće.
Ovaj trenutak – ovaj cijeli dan je za mene posebno sretan, jer svaki puta kada mogu s vama komunicirati na ovaj način – kada znam da ste tako svjesniji moje prisutnosti i želje da vam pomažem na svoj način, pričinjava mi veliku radost. Ne sumnjam u to da i vaše srce vibrira vibracijama Ljubavi i da je u vašoj duši prisutna radost, prvenstveno iz razloga što ste spoznali duhovnu istinu i što putujete Cestom svjetlosti – vraća te se svom Roditelju – svom domu i osjećate da ste mu sve bliže i bliže.
Ovaj vaš život (kada ste se utjelovili u materiji u liku bebe) , započeli ste plačem, jer ulazak duše u materijalne okove veoma je bolan – duši je ograničena sloboda koju je imala prije utjelovljenja. Međutim, kroz odrastanje prolazite kroz mnoga životna iskustva, kušnje, tegobe, probleme, nedaće … , koja oplemenjuju vašu dušu i uz pomoć kojih duhovno rastete – pomalo se budite i ponovo osjećate sve više i više radosti, jer se sve više i više prisjećate Istine. Dakle, svaki vaš spiritualni uzlet donosi novu, veću radost vašoj duši, te spoznaju kako ste sve bliže Izvoru svega postojanja. Sve većim razvojem navedenog procesa, vi sve više otkrivate svoju Božansku prirodu – dozvoljavate najljepšem dragulju u vašem srcu – Božanskoj Ljubavi da zabljesne svojim raskošnim i velečanstvenim sjajem i tako se pretvarate u blistave zvjezdice, koje trepere na Zemaljskom Nebu.
Kada realizirate svoj duhovni rast (postignete samoostvarenje – izvršite svoj ovozemaljski zadatak i dosegnete zacrtani cilj vaše duše), ostvarite sjedinjenje s Bogom, stopite se s Njim i postane Jedno, tada uživate u vječnoj Anandi – vječnom blaženstvu. Da bi postigli to stanje, potrebna je potpuna predanost Bogu!!! Na putu samoostvarenja je predanost Bogu najvažnija stvar – to je kruna svega. Predanost Bogu se postiže različitim vježbama, tehnikama, no najlakši i najjednostavniji način je prizivanje Božjeg imena. Nije bitno o kojem imenu se radi (odabir napravite sami, jer sva imena su Božja), no bitno je da se ime Boga priziva s emocijom radosti i Ljubavi – iskreno, otvorenog srca. Dok prizivate Boga imenom koje vam je najdraže, vi ste tada zaposleni (odnosno, vaš um), samo oko toga prizivanja i ne možete istovremeno misliti na nešto drugo – nešto, što je iz ovomaterijalnog svijeta i nije božansko. Međutim, dok ponavljate Božje ime na glas, ili mentalno – govoreći, ili pjevajući itekako uz to možete obavljati različite poslove, a njih ćete tada obaviti sa lakoćom i savršeno, jer tako dopuštate Božanskoj energiji da struji kroz vas i tada sam Bog kroz vas obavlja vaše poslove (gleda vašim očima, govori vašim ustima, djeluje i hoda vašim rukama i nogama), a tada sve i ne može biti drugačije, nego savršeno. Ponavljanjem Božjeg imena vi omogućavate Božanskoj energiji – tom instantu Božanske Ljubavi da sve više i više rastvara vašu čahuru ljudskoga – ovomaterijalnoga (koja je već napukla, čim ste kročili na cestu Svjetlosti).
I poput neugledne gusjenice, koja izlazi iz svoje puknute čahure i pretvara se u prekrasnog leptira, koji veličanstvenošću i ljepotom svojih svilenkastih krila plijeni pažnju, tako se i vi drage Božanske iskrice pretvarate u Božanske Anđele, a ljepoti vaših spiritualnih krila se divi Nebesko bratstvo.
Neka vas ta Božanska krila ponesu u spiritualne visine, sve do samog vrhunca – do vaše i našeg kreatora sveg postojanja.
A sada vas pozdravljam, jer me "zovu" moji drugi Božanski zadaci.
Sve vas puno voli vaša sestrica po Svjetlosti,
Simona
Zdravka iz Zagreba