Ovi oblici života mogli bi biti skriveni u otrovnim jezerima arsena ili pak u kipućim hidrotermalnim izvorima u dubinama mora, pa je profesor pozvao znanstvenike na ''misiju na Zemlji'' kako bi se istražili neprijateljski okoliši.
Možda su nam pred nosom, a možda u nosu
Profesor Paul Davies
- Ne moramo ići na druge planete kako bismo pronašli čudan život. On može biti upravo nama pred nosom, ili čak u našem nosu. Sasvim je razumno očekivati da ćemo naći biosferu u sjeni ovdje na Zemlji. No, nitko se zapravo nije potrudio potražiti. Pitanje je zašto? Troškovi nisu skupi, to bi bio mali dio novca koji se potroši na potragu za izvanzemaljskim životom - kaže Davies.
Davies je jedan od zagovornika teorije da se život na Zemlji razvio više nego jedanput. Potomci drugog razvoja mogli su preživjeti u biosferi sjene koju mi sami ne primjećujemo jer njeni stanovnici imaju sastav različit od našeg. Naime, svi naši mikroskopi prilagođeni su oblicima života koje mi poznajemo, te stoga nismo u mogućnosti prepoznati različite biokemijske sastave.
Pitanje: Jesu li sa Zemlje ili s Marsa?
Primjerice, većina radova koja se obavljaju s fosforom mogu biti obavljena i pomoću arsena, koji je otrovan za ljude, no ima kemijska svojstva pogodna za razvoj mikroba.
''Misija na Zemlju'' uzela bi u obzir dvije teorije. Jedna je ona prema kojoj drugi oblici života postoje u negostoljubivim okolišima po čovječanstvo, kao što su pustinje, slana jezera, te područja s visokim tlakom, temperaturom ili visokom razinom radijacije. S druge strane, različiti oblici života mogli bi postojati svuda oko nas pomiješani s oblicima života koji se temelje na ugljiku.
U ''misiji na Zemlju'' problem bi mogao biti kako odrediti je li riječ o nastanku života na Zemlji ili na Marsu.
- Znamo da se kamenje razmjenjuje među dva planeta, a život je jednostavno mogao uhvatiti prijevoz. Mene osobno samo zanima utvrditi je li se život dogodio više nego jedanput. Ako otkrijemo da se razvio dvaput ni iz čega, tada se to moglo dogoditi širom svemira - kaže profesor Davies.