Ne postoji nitko tko nije, bar jednom u životu, imao predosjećaj srca, neki čudni nemir, ali, na žalost, neka stvar perdonaliteta, bilo koliko da je neznačajana, stiže da svede na kosmički prah ono što nas je u noćnoj tišini na momenat uzbudilo.

Mjesec uvijek pobjeđuje u ovim borbama, on se hrani, hrani se baš sa našim slabostima.
Mjesec je strašno mehanički. Lunarni humanoid, potpuno lišen od bilo kakvih solarnih nespokojstava, nekoherentan je i kreće se u svijetu svojih snova.
Ako bi netko učinio, ono što nitko ne čini, tj. podstrekivao intimno nespokojstvo nastalo u misteriji neke noći, nesummnjivo, asimilirao bi solarnu inteligenciju i pretvorio bi se tako u solarnog čovjeka.

Evo, baš ovo želi Sunce, ali ove lunarne sjenke, tako hladne, apatične i indiferentne, progutane su od Mjeseca; potom dolazi smrt i sve izravna.
Smrt nivelira sve. Svaki živi leš koji nema solarne nemire, strašno degenerira, na progresivan način, dok ga Mjesec ne proždere.
Sunce želi da stvori svjesne ljude, čini ovo u laboratorijumu prirode, ali, na žalost, ovaj opit nije mu dao vrlo dobre rezultate. Mjesec guta ljude. Ipak, ono što govorimo nikog ne zanima, s tim manje kultivirane ignorante; oni vjeruju
da su najvažniji.
Sunce je se smjestilo unutar seksualnih žlijezdi intelektualne životinje, pogrešno nazvane čovjek, pojedine solarne klice koje, razvijene na konvenabilan način, mogle bi da nas pretvore u autentične ljude.
Ipak, solarni opit dokazuje se izuzetno težak, baš zbog lunarne hladnoće.
Ljudi neće da surađuju sa Suncem i, kao posljedica, solarne klice involuiraju, i gube se na žalostan način.
Glavni ključ Sunčevog rada sastoji se u otapanju neželjenih elemenata koje ih nosimo u unutrašnjosti.
Kada neka ljudska rasa izgubi sav svoj interes prema sunčevim idejama, Sunce će je uništiti jer mu više ne služi radi svog opita.
Svakako, sadašnja rasa postala je nepodnošljivo lunarna, strašno površna i mehanička, ne služi dalje sunčevom eksperimentu, razlog više nego dovoljan da bude uništena.
Kako bi postojalo stalno duhovno nespokojstvo, treba da postavimo magnetski centar gravitacije u Esenciju, u Savjest.
Na žalost, ljudi imaju magnetski centar gravitacije u personalitetu, u kantini, u bankarskim poslovima, na pijaci, itd.
Evidentno, sve su ovo stvari personaliteta i magnetski centar ovoga privlači sve ove stvari; ovo je nepobitno i svaka osoba dobre volje može to da provjeri, neposredno sama sa sobom.
Na žalost, čitajući sve ovo, nitkovi intelekta, naviknuti da suviše diskutuju ili da šute iz odvratnog ponosa, prije bi bacili ovu knjgu, omalovažavajući je, da bi čitali novine.
Nekoliko gutljaja dobre kave i dnevni list dokazuju se kao najbolja hrana za racionalne sisare.