Jedna od epizoda američkog dokumentarnog serijala UFO files snimljenog za History Channel obrađuje tzv. brazilski Roswell.
U gradu Belem na ušću Amazone u Brazilu 1997.g desio se jedan nesretan događaj. Viši časnik brazilske vojske počinio je samoubojstvo.
Dvadesetak godina prije, 1977. na otoku Colares u blizini istog grada dešavao se cijeli niz neobjašnjivih incidenata koje je dotični časnik sa svojom postrojbom istraživao. Stanovnici su prijavljivali pojavljivanje vrlo snažnog svijetla iz nepoznatih objekata na nebu. Svjetla bi ih navodno pratila kao snop reflektora dok su bili na otvorenom ili čak u kućama kroz prozore. Većina "žrtava" je prijavljivala da ih je svijetlo ozljedilo. Kao dokaz pokazivali su neobične ožiljke na gornjem dijelu tijela. Ožiljci su bili istog uzorka kod svih. Zabilježena su i dva smrtna slučaja. Cijeli fenomen je trajao oko dva mjeseca.
U početku su ova događanja bila sporadična. Ljudi bi dolazili, žalili se, ožiljci su bili tu - no to bi bio kraj priče. Liječnica je čvrsto vjerovala da se radi o pojavi masovne histerije. Ona sama nije svjedočila nikakvom svjetlu.
Stanovnici ovog kraja žive jednostavno i u siromašnim uvjetima. Njeguju tradicionalan život, vrlo su religiozni i kao članovi male zajednice međusobno povezani. Stanja i doživljaji jednog snažno se odražavaju na drugog. Sve navedeno potpisuje mogućnost teorije o masovnoj histeriji. U tom slučaju pojedinac ili više njih ima neko snažno traumatično iskustvo koje je izazvalo halucinacije. Snaga doživljaja i veza istih sa bližnjima u zajednici "okidala" je isto takvo iskustvo u drugih. Ova teorija ne pruža objašnjenje o pojavljivanju istovjetnih ožiljaka u svih žrtava. No liječnica uskoro više nije dijelila takvo mišljenje.
Jednog dana u njenu ordinaciju su dovedene dvije potpuno paralizirane žene koje su također bile žrtva "svijetla". Stupanj paralize je podsjećao na ukočenje mišića nastalo smrću (rigor mortis). Ipak ove žene su pokazivale znakove života. Kako im nije mogla pomoći hitno ih je poslala u gradsku bolnicu. Nažalost obje osobe su preminule. Događaj ju je profesionalno i ljudski snažno potresao te je zatražila službeno izvješće o uzroku smrti. Dobila ga je i glasio je "uzrok smrti nepoznat".
Dovršenje njenog "preobraćenja" je bilo osobno svjedočanstvo svijetlosti koje je navodno dolazilo iz neke letjelice. Prilikom događaja kad ju je svjetlo obasjalo nije se mogla kretati ni vikati. Bez obzira radi li se o masovnoj histeriji ili stvarnom fenomenu bilo je očito da stvari izmiču kontroli u ovoj maloj zajednici. Ljudi su se bojali izaći na ulicu. Počela se širiti panika. Liječnica je tada počela tražiti od gradonačelnika pomoć.
Kad je vlada bila upoznata sa fenomenom shvatila ga je ozbiljno. Specijalni odred brazilske vojske na čelu sa gore spomenutim časnikom poslan je u ekspediciju na otok pod projektom kodnog imena Tanjur (Saucer). Opremljeni kamerama, fotoaparatima, teleskopima, radarima sustavno su pratili sva sumnjiva događanja na nebu. Ovakva agilnost nije bila prvenstveno motivirana teškim stanjem u maloj zajednici već ozbiljnim sumnjama na sabotaže od strane komunističkih pobunjenika koje je vlada odlučila hitro istražiti i ukloniti. Naime svjetla su tumačena odbljeskom vatrenog oružja. Kao prilog tome stoji činjenica da je jedna od prvih akcija časnika bila zatražiti od liječnice da službeno stanovnicima objasni cijeli fenomen kao masovnu halucinaciju. Temeljem svega proživljenog ona je to odbila učiniti. Vojska je pokušavala svojom nazočnošću smiriti stanovnike no fenomen se nastavio.
Za skeptičan i objektivan um cijeli fenomen može doista biti potpisan pod masovnu histeriju. Dokaza o svijetlima nema. Misteriozne ozljede na tijelu su možda izazvali sami stanovnici u poremećenom stanju svijesti. Po samoj definiciji za masovnu histeriju medicina obično ne mora naći nikakav nama opipljiv uzrok. Slučaj zaključen ? Ne baš jer priča o fenomenu nije dovršena dolaskom vojske.
Tri su dodatna događaja koja teoriju masovne histerije dovode u pitanje. Prva je činjenica da su pripadnici specijalnih postrojbi počeli prijavljivati da su doživjeli potpuno isti fenomen kao stanovnici. Ovo je čudno jer pripadnici tih postrojbi moraju proći rigorozne testove u teškim okruženjima s naglaskom na mentalnu stabilnost. Nitko ne želi u redovima ovakvih postrojbi mentalno nestabilne ili sugestibilne osobe iz očitih razloga. Njihova svrha je upravo da u stresnim i emocionalnim situacijama sadrže pribranost i fokusiranost. Realno moguće je prihvatiti da se određeni mali postotak pripadnika postrojbi ipak provukao na testu te da stvarno spadaju u grupu mentalno sugestibilnih i labilnih ljudi koji su podlegli masovnoj histeriji. No problem je što se radi o većem broju pojedinaca. Tvrditi da u redovim svojih specijalnih postrojbi posjeduju toliko mentalno sugestibilnih i labilnih pojedinaca je u najmanju ruku ponižavajuće i zabrinjavajuće za jednu ozbiljnu svijetsku silu kao što je Brazil. Nakon kraja projekta Tanjur vojska se pokupila kao što je i došla i sve video i foto materijale označila vojnom tajnom. Možemo pretpostaviti da strah od neprijateljskih sabotaža nije potvrđen jer bi inače bilo logično da se vojska ne povuče nego uključi još postrojbi. Hladni, skeptični pogled bi mogao reći: iz nepoznatih razloga, možda trovanja nekakvim isparavanjima ili drugog nepoznatog razloga, dokazano se dešavaju simptomi panike i histerije sa vrlo slikovitim doživljajima i u nekim slučajevima fizičkim manifestacijama na tijelu. Fenomen je bio toliko traumatičan da se čak veći broj pripadnika postrojbi "zarazio" istom pojavom.
Može se priznati misterioznost fenomena koju bi bilo dobro profesionalno istražiti sa medicinske strane no ključno je da nikakvih opipljivih dokaza o postojanju ili svijetla ili bilo kakvog drugog uzročnika nema. Slijedom toga čudno je što su fotografije i video koji je snimila vojska proglašeni vojnom tajnom. Doista, kako bi oni mogli sadržavati išta opipljivo inkriminirajuće za ikoga. Čemu tajnost?
Zadnja činjenica koja baca sumnju na teoriju histerije jest sam zapovjednik. Par tjedana prije navodnog samoubojstva, i punih dvadeset godina nakon samih događaja odlučio je progovoriti. Sazvao je novinare i ufologe te iznio svoje svjedočanstvo događaja kroz priču i crteže. Na crtežima je skicirao letjelice neobičnih oblika i boja čije postojanje je navodno svjedočio tijekom projekta Tanjur. Zapovjednik je detaljno i racionalno izlagao svoja iskustva. Kako lako odbaciti svjedočanstva čovjeka koji je sam zadnjih 20-ak godina smireno tvrdio da se radi o histeriji? Kako je moguće da tek nakon dvadeset godina pokazuje simptome nečega što su njegovi vojnici i stanovnici proživjeli tako davno?
Poznato nam je da posttraumatski stres u npr. ratnim situacijama pogađa ljude tako da nisu sposobni više živjeti normalan život i svakako zatraže neku vrstu pomoći. Može li skeptično gledište i njega pripisati posttraumatskom stresu koji se manifestirao tek nakon 20 godina uzorne službe? Zapovjednik jedne takve postrojbe ne dolazi na tu dužnost tek tako. Radi se obučenom vojnom umu koji je istreniran da u teškim situacijama razlikuje bitno od nebitnog. Od životne važnosti je da zna razlikovati fenomene od činjenica. Njegova emocionalna i mentalna stabilnost su temelji njegova poziva.
Kako objasniti detaljnost izvješća koju je zapovjednik dao? Može li se ona u cijelosti pripisati imaginativnoj sposobnosti mozga uzrokovanog stresom? Je li se u malom mjestu na delti Amazona desio slučaj napada NLO letjelica na stanovnike ? Ako da kome pripadaju letjelice? Kakve su to ozljede stanovnika - tko je njihov počinjitelj i zašto? Je li zapovjednik postrojbe poslane u ispitivanje fenomena ubijen nakon što je par tjedana prije počeo govoriti istinu o događaju?
Priča ostaje nedovršena a ključ odgovora sigurno može dati brazilska vlada koja iz nepoznatih razloga skriva što je vojska snimila tijekom trajanja operacije Tanjur.