Agarta u šupljini Zemlje

           

„Naše zanimanje je počelo onog trenutka nakon što je vaša rasa bacila prve atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki u Japanu. U tom alarmantnom trenutku poslali smo svoje leteće mašine, „Flugelrads“, u vaš površinski svijet da istraže što je to vaša rasa učinila.“
KRALJ ZEMLJINE ŠUPLJINE

 

Dr. Joshua David Stone

 

U prijašnjem poglavlju sam govorio o najvećim zataškavanjima svih vremena, o činjenici kako nas posjećuju izvanzemaljci s drugih planeta. Ako je to najveće zataškavanje svih vremena, tada je drugo najveće zataškavanje svih vremena činjenica kako postoji civilizacija ljudi koja živi u središtu zemlje, čija civilizacija je poznata pod nazivom „Agarta“. Nekima od vas teško je u to vjerovati. Znam da je meni bilo na početku, međutim sada apsolutno znam da je to istina.

Za početak, budisti u svojoj teologiji svesrdno vjeruju u njeno postojanje. Oni vjeruju kako je to rasa super muškaraca i super žena koji povremeno izlaze na površinu zemlje kako bi nadgledali razvoj ljudske rase. Također vjeruju kako taj podzemni svijet sadrži milijune stanovnika i mnoge gradove, a njihov glavni grad je Shamballa.

Kralj toga svijeta vjeruje se da je dao ovlaštenja Dalai Lami s Tibeta koji je njihov zemaljski predstavnik. Njegove poruke se prenose kroz tajne tunele koji povezuju taj unutarnji svijet s Tibetom.

Slavni Ruski kanal, Nicholas Roerich, koji je kanalizirao Uzašlog Majstora El Moryu, tvrdio je kako je Lhasa, glavni grad Tibeta, tunelom povezana s unutarnjom zemljom Shamballom. Ulaz u taj tunel čuvaju lame koje su prisegle na tajnost. Sličan tunel vjeruje se da povezuje tajne komore u bazi velike piramide u Gizi i Agartu.

Indijski epovi, Ramayana i Bhagavad Gita najpoznatiji su tekstovi Indije. Ramayana iznosi priču o velikom avataru Rami. Bhagavad Gita daje priču o Krišni. Ramayana opisuje Ramu kao „izaslanika iz Agarte“ koji je stigao zračnim vozilom. Prilično je zadivljujuće neobično utoliko što i budistička i hinduistička religija zasebno govore o Agarti.

Prvi javni znanstveni dokaz nastao je 1947. godine kada je kontra-admiral Richard E. Byrd iz mornarice Sjedinjenih Država odletio direktno na Sjeverni pol i ustrajao na prelijetanju pola, ustvari ušao je u unutrašnju zemlju. U svojem dnevniku s ostalim svjedocima, govori o ulasku u šuplju unutrašnjost zemlje i o putovanju 1700 milja preko planina, jezera, rijeka, zelene vegetacije i životinjskog života. On govori kako je vidio divovske životinje slične mamutima iz drevnih vremena kako se kreću kroz šipražje. Konačno je pronašao gradove i civilizaciju u napredovanju.

Njegov avion konačno su dočekale leteće mašine, vrste kakvu nikada ranije nije vidio. Otpratile su ga na sigurno mjesto za slijetanje i izaslanici s Agarte su ga prijazno pozdravili. Nakon odmaranja, on i njegova posada odvedeni su na susret s kraljem i kraljicom Agarte. Rekli su mu kako mu je dopušten ulazak u Agartu zbog njegovog visokog morala i etičkog karaktera. Nastavili su govoriti kako su otkad su Sjedinjene Države bacile atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki veoma zabrinuti za svoju vlastitu sigurnost i opstanak. Odlučili su kako je došao trenutak za veći kontakt s vanjskim svijetom kako bi spriječili da ne uništimo ovaj planet i njegovu civilizaciju zajedno s njime. Dozvoljen im je ulazak radi te osobite svrhe kao način uspostavljanja kontakta s nekime kome su vjerovali.

Da skratim priču, Admiral Byrd i njegova posada, nakon tog posjeta, vođeni su u svojem avionu natrag u vanjski svijet, a njihovi životi su se zauvijek promijenili.

U siječnju 1956. godine admiral Byrd vodio je drugu ekspediciju na Antarktik i/ ili Južni pol. Na toj ekspediciju on i njegova posada ponovno su ušli 2,300 milja u središte zemlje. Admiral Byrd tvrdi kako su Sjeverni i Južni pol ustvari dva od mnogih otvora u središte Zemlje. Ne mogu a da se ne sjetim poznate znanstvenofantastične knjige Julesa Vernesa, „Putovanje u središte Zemlje“, koju su mnogi od vas pročitali ili gledali filmsku verziju.

Admiral Byrd također tvrdi da unutarnja zemlje ima unutarnje sunce. Teorija admirala Byrda je da su polovi zemlje izbočeni, a ne udubljeni. Brodovi i avioni ustvari mogu uletjeti ili uvesti se pravo unutra.

Američka štampa je objavila otkriće admirala Byrda, međutim naši dobri prijatelji, tajna vlada, smjesta su ga zataškali. Ray Palmer, izdavač časopisa „Flying Saucer Magazine“ (Leteći tanjur) napisao je detaljnu priču o otkrićima admirala Byrda. Vlada Sjedinjenih Država je ili pokupovala, ukrala ili uništila sve primjerke, a zatim uništila slogove za tiskanje i tiskarski stroj.

Rečeno mi je da se potpuno ista stvar dogodila u vezi članka o otkriću admirala Byrda koji je napisao „National Geographic“. Časopis je objavljen, a vlada Sjedinjenih država prigrabila je skoro svaki primjerak. Da priča nije istinita zašto bi vlada bila tako nervozna .

Druga zanimljiva činjenica je da vlada Sjedinjenih Država ne dopušta avionima da prelijeću polove. Svi letovi su usmjereni da idu okolo polova a to će vam reći svaki zračni pilot koji leti u tim područjima. Drugi zanimljiv fenomen je činjenica da su ledenjaci sastavljeni od svježe vode, a ne od slane vode koja nošena strujama dolazi s polova. Drugo zanimljivo pitanje je zašto je toplije u blizini polova nego na 600 do 1000 milja od njih. Otvori na polovima također mogu biti dio razloga za tako mnogo opažanja letećih tanjura.

U knjizi dr. Raymonda Bernarda pod nazivom „The Hollow Earth“ (Šuplja zemlja) on govori o čovjeku koji je potvrdio priču admirala Byrda. Dr. Nephi Cotton iz Los Angelesa izvjestio je kako mu je jedan od pacijenata, čovjek Nordijskog porijekla ispričao sljedeću priču:

„Živio sam u Arktičkom krugu u Norveškoj. Jednog ljeta ja i prijatelj smo smislili da krenemo na putovanje barkom i da uđemo što više možemo u Sjevernu zemlju. Stoga smo ukrcali mjesečne zalihe hrane u mali ribarski brod i zaplovili.

„Na kraju prvog mjeseca otputovali smo daleko na sjever, iza pola i u neobičnu novu zemlju. Bili smo prilično zadivljeni tamošnjim vremenom. Toplo, i povremeno noću skoro previše toplo za spavanje. Zatim smo ugledali nešto tako neobično da smo obojica bili zadivljeni. Naprijed toplo otvoreno more a bili smo na velikoj planini. U toj planini u određenoj točci činilo se kako se prazni ocean. Zbunjeni nastavili smo u tome smjeru i našli se kako plovimo u golemi kanjon koji vodi u unutrašnjost zemlje. Nastavili smo ploviti, a zatim smo ugledali nešto što nas je iznenadilo... sjajno sunce u unutrašnjosti zemlje .

„Ocean koji nas je nosio u šuplju unutrašnjost zemlje postepeno je postao rijeka. Ta rijeka je prolazila, što smo kasnije shvatili, skroz kroz unutrašnju površinu svijeta od jednog do drugog kraja. Može vas odnijeti, ako je dovoljno dugo slijedite, ravno od Sjevernog do Južnog pola.

„Vidjeli smo kako je unutrašnja površina zemlje podijeljena na tlo i vodu. Ima mnogo sunčeve svjetlosti i obilje životinjskog i biljnog života. Plovili smo sve dalje i dalje u tu fantastičnu zemlju, fantastičnu jer je sve bilo ogromne veličine u usporedbi sa vanjskim stvarima. Biljke su velike, stabla gigantska i na kraju smo došli do gorostasa.

„Oni su stanovali u kućama i gradovima poput nas na zemljinoj površini i koristili su neku vrstu električnog transporta poput jednotračnog vozila za prijevoz ljudi. Vozio je duž obale rijeke od grada do grada.

„Nekolicina stanovnika unutrašnje zemlje, ogromni divovi, uočili su naš brod na rijeci i bili su prilično zadivljeni. Bili su, međutim prilično prijateljski. Pozvani smo u njihove kuće da objedujemo s njima, te smo se moj suputnik i ja razdvojili. On je otišao s jednim divom u njegov dom, a ja sam otišao s drugim divom.

„Moj divovski prijatelj me je odveo u svoj dom kod svoje obitelji, a ja sam bio potpuno zastrašen ogromnom veličinom svih predmeta u njegovom domu. Stol za objedovanje je bio golem. Ispred mene su stavili tanjur i napunili ga s porcijom hrane tako da bi me zalogaj nahranio obilno za cijeli tjedan. Div mi je ponudio grozd grožđa i svaka boba grožđa je bila tako velika kao jedna od naših breskvi. Probao sam ga i otkrio kako je mnogo slađe od bilo kojeg koje sam probao vani. U unutrašnjosti zemlje sve voće i povrće je mnogo ukusnije i s mnogo više mirodija od onoga koje imamo na vanjskoj površini zemlje.

„Ostali smo sa divovima jednu godinu uživajući u njihovom društvu kao što su i oni uživali u upoznavanju nas. Tijekom naše posjete uočili smo mnoge čudne i neobične stvari kod tih izvanrednih ljudi i neprestano smo bili zadivljeni s njihovim znanstvenim napretkom i izumima. Cijelo vrijeme niti jednom nisu bili neprijateljski prema nama i bilo nam je dozvoljeno da se vratimo svojoj kući na isti način na koji smo stigli... u stvari, ljubazno su nam ponudili svoju zaštitu ako nam ustreba za povratak.“

Drugi izvještaj o posjeti šupljini zemlje je naveo drugi Norvežanin po imenu Olaf Jansen, što je zapisano u knjizi pod nazivom "The Smoky God" (Zamagljeni Bog), koju je napisao Willis George Emerson. Naslov "Smoky God" (Zamagljeni Bog)  odnosi se na centralno sunce u šupljoj unutrašnjosti zemlje koje je manje i manje sjajno od našeg vanjskog sunca, naravno i stoga izgleda zamagljeno. Knjiga opisuje iskustvo oca i sina koji u malom ribarskom čamcu pokušavaju pronaći „zemlju iza sjevernog vjetra“, o kojoj su čuli. Zračna oluja ih je očigledno odnijela kroz polarni otvor u šuplju unutrašnjost zemlje.

Knjiga je štampana 1908 godine. Govori o iskustvima sina. Oni su ondje očito proveli dvije godine a pri povratku kroz južni polarni otvor otac je izgubio život kada se ledenjak rascijepio i uništio čamac. Sin je bio spašen i ispričao je svoju nevjerojatnu priču. 

Smješten je u zatvor za luđake jer mu nitko nije vjerovao. Nakon oslobađanja i što je 26 godina radio kao ribar, preselio se u Sjedinjene Države. U svojim devedesetima je sreo Willisa Georgea Emersona i ispričao mu je svoju priču. Na samrti mu je također dao svoje karte koje je napravio o unutrašnjosti zemlje i rukopis o svojim iskustvima. Knjiga, "The Smoky God", govori o njegovim iskustvima.

U knjizi govori kako ti ljudi žive od 400 do 800 godina i kako su veoma napredni u znanosti. Mogu prenositi svoje misli od jednoga do drugoga s određenom vrstom zračenja i posjeduju izvore struje snažnije od našeg elektriciteta. Oni su stvoritelji letećih tanjura s kojima se upravlja s višim moćima, dobivenim iz elektromagnetizma atmosfere. Oni su visoki dvanaest ili više stopa.

Jedna druga zanimljiva opaska na rubu knjige je da su 1942. godine Njemački nacisti poslali ekspediciju sastavljenu od nekih od vodećih znanstvenika s pokušajem da pronađu ulazak u šupljinu zemlje. Georing, Himmler i Hitler su s entuzijazmom podržali projekt. Hitler je bio uvjeren kako je zemlja udubljena i da u unutrašnjosti zemlje žive ljudi.

U "The Hollow Earth", Raymond Bernard također govori o fotografiji objavljenoj 1960. godine u Torontu u Canadi, koja prikazuje prekrasnu dolinu sa zelenim brdima. Pilot je tvrdio kako je fotografija snimljena iz njegovog aviona dok je prelijetao „Sjeverni pol“.

 ( I AM University)