Sudeći po zabavnim programima svih većih tv-kuća, ugkavnom se zabavljaju zvijezde. Da li su prosječnom gledarelju njihove zabave zanimljive i zabavne, manje je važno. Uglavnom na sve četiri strane svijeta zvijezde pjevaju, zvijezde plešu, zvijezde imitiraju druge zvijetde.

Iza afirmiranih zvijezda slijede emisije koje su u potrazi za novim zvjezdama i talentima ili emisije koje na umjetan način stvaraju nove zvijezde i zvjezdice. Naravno, sve to ima takmičarsku notu koju orkestriraju probrani žiriji.

Nakon toga slijedi sva sila reality emisija koje pojam zabavnog dovode do apsurda. Zatvoriti hrpu ljudi na određeni prostor i uključiti kamere 24h sata, neš' ti produkcije. Zahvati redatelja, scenografa i ostalih asistenata takve emisije pojam reality dovode do nadrealnog, a cijelu emisiju čine umjetnom. Naravno da nitko ne očekuje stopostotnu stvarnost, bio bi to onda dokumentarac, ali ni ova druga krajnost nije ni zabavna ni gledljiva. Bizarnosti kojima se pribjegava nisu nikakav začin tim emisijama.

No i tu je takmičarski ritam pogonska energija, što zbog novčane nagrade, što zbog očekivanja aktera da ih ta emisija lansira u zvjezdani svijet poznatih. Nije važno na koliko bizarnosti treba pristati ako nakon toga možete zasvijetliti kao zvjezdica.

Nezadovoljnici neka gledaju dokumentarce, a na raspolaganju im je i sve brojnija vojska youtbera sa svojim autoprodukcijama. O bizarnostima u tom sektoru netko tek treba napraviti studiju.

Ovaj blic presjek samo pokazuje da obični ljudi sa svojim običnim životima nikome nisu zanimljivi, osim ozbiljnim filmašima koji se ponekad upuste u zahtjevan posao: ispričati veliku priču o malim, običnim ljudima.

Imperativ je biti ili postati zvijezda. Ako si običan, to je kao da ne postojiš.

Budi zvijezda!